S lijepom stipendijom, učenici su rado upisivali obrtničke programe / Foto V. KARUZA
Strukovne škole, koje su već uvelike krenule s pripremama za upise i rade kampanju među ovogodišnjim osmašima kako bi ih motivirale za svoje programe, razočarano su se pozdravile s prilikom da budućim učenicima mogu obećati izdašnu stipendiju u iznosu od 1.800 kuna mjesečno
povezane vijesti
RIJEKA – Popis deficitarnih zanimanja iz godine u godinu sve je veći, istovremeno je učenika sve manje, a sada više nema ni financijskog poticaja koji je pomagao u punjenju klupa obrtničkih škola. Ionako klimav sustav obrtničkog strukovnog obrazovanja koji se bori za svakog učenika zadobio je još jedan udarac.
Izdašan iznos
Naime, proteklih šest godina učenici deficitarnih zanimanja primali su izdašne stipendije u iznosu od 1.800 kuna mjesečno koje im je isplaćivalo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja i to upravo s ciljem motiviranja učenika da upišu strukovne škole i steknu znanja za kojima hrvatsko tržište rada već godinama vapi. Međutim, ove je školske godine taj financijski motivator izostao, a sudeći prema objašnjenju Ministarstva gospodarstva, neće ga ni biti. Izvor europskih sredstava iz kojeg su se dijelile stipendije presušio je, a kako nema europskog novca, nema ni stipendija. U Ministarstvu objašnjavaju da se sredstva za provedbu projekta »Stipendiranje učenika u obrtničkim zanimanjima« osiguravaju iz Europskog socijalnog fonda, temeljem Operativnog programa »Učinkoviti ljudski potencijali«.
– Sredstva iz Operativnog programa »Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020.«, sukladno kojem je resorno Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike odobrilo financiranje stipendiranja učenika u obrtničkim zanimanjima, iskorištena su, a operativni programi za razdoblje 2021. – 2027. još nisu odobreni od strane Europske komisije. Slijedom navedenoga, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja još uvijek nije u mogućnosti raspisati nove natječaje za dodjelu stipendija, kažu u Ministarstvu.
Hoće li te mogućnosti ikad više biti, u Ministarstvu ne znaju, a škole, koje su već uvelike krenule s pripremama za upise i rade kampanju među ovogodišnjim osmašima kako bi ih motivirale za svoje programe, razočarano su se pozdravile s prilikom da budućim učenicima mogu obećati izdašnu stipendiju. Takvih je stipendija do sada dodijeljeno više od 8.700 u ukupnom iznosu od 162 milijuna kuna, a istodobno, gospodarskim subjektima koji izvode naukovanje dodijeljeno je 940 potpora u ukupnom iznosu većim od 69 milijuna kuna.
Sezona pred vratima, poslodavci već vrište
|
Svi razočarani
Nisu samo razočarane škole, razočarani su i učenici i njihovi roditelji koji su na početku ove školske godine računali na stipendiju, a razočarani su i u Obrtničkoj komori, jer kako navodi predsjednik Obrtničke komore Primorsko-goranske županije, Dalibor Kratohvil, iz tih sredstava financirala su se i mentorstva i to u više od 10 tisuća licenciranih obrta u kojima je bilo osigurano 57 tisuća naučničkih mjesta. I Obrtnička komora, kaže, kao i škole, zaprimila je niz poziva nezadovoljnih roditelja.
– Trenutačno je cijeli taj sustav paraliziran i na čekanju. Kako sada stvari stoje, stipendija neće biti, a neće biti ni plaćenih mentorstava. Radi se o udarcu na obrtnička zanimanja, jer Hrvatskoj nedostaje jako puno kvalitetnog kadra. Postoji jedna masa roditelja koja je vjerovala da će im djeca ostvariti pravo na stipendiju koja će im olakšati školovanje, a s druge strane, pogođen je i sustav mentorstva, jer obrtnici su dobivali minimalno zajamčena sredstva, kao i refundaciju troškova za nabavku materijala. Puno smo truda uložili u mentorstvo i licenciranje, jer obrtnici nerado ulaze u to. Primjerice, trenutačno u Primorsko-goranskoj županiji nema komisije za mesare, nema mesara koji želi biti mentor i sada se još paralizirala sustav mentorstva ukidanjem potpora. Učenicima ostaju samo stipendije lokalnih sredina, a to je zanemarivo u odnosu na stipendije koje su dobivali od Ministarstva gospodarstva, i po broju i po iznosu. Treba napraviti puno više kako bi se djecu privuklo u obrtnička zanimanja, jer danas vodoinstalatera, bravara ili stolara čekate duže nego što čekate pregled ultrazvukom ili CT-om, kaže Kratohvil. Ujedno dodaje da je stipendiranje deficitarnih zanimanja zapelo u Bruxellesu.
Presudna uloga
Međutim, školama je slaba utjeha da znaju gdje je zapelo, jer, kako kaže ravnateljica Strojarsko brodograđevne škole za industrijska i obrtnička zanimanja, Evica Kozera, budući vodoinstalateri ili instalateri grijanja i klimatizacije prilikom upisa u te programe računali su na mogućnost dobivanja stipendija.
– Krenuli smo s pripremama za nove upise i idemo s tim da stipendija nema, a kako će se to odraziti na deficitarna zanimanja i interes za upis ne znamo. Imali smo puno učenika koji su bili korisnici stipendije. Sve dok se lani nisu promijenili uvjeti za stipendiju i podignut je prosjek ocjena za njezino dobivanje, čak 90 posto učenika dobivalo je stipendiju u mjesečnom iznosu od 1.800 kuna. S dizanjem prosjeka i pooštravanjem uvjeta za dobivanje stipendije, bilo ih je nešto manje, kaže Kozera.
Dodajući kako je dio učenika uz tu stipendiju zarađivao i kod poslodavaca kod kojih su odrađivali praktičan rad, Kozera objašnjava da učenici prvog razreda dobivaju 15 posto minimalne hrvatske plaće, učenici drugog razreda 20 posto, dok u trećem razredu ostvaruju 25 posto minimalne hrvatske plaće.
– Ima poslodavaca, kao što je DI Klana, koji daju učenicima stipendije u iznosu od 900 kuna mjesečno, ali pod uvjetom da učenik odradi i ljetnu praksu te da se nakon školovanja zaposli kod njih onoliko dugo koliko je trajalo školovanje. Učenici traže one poslodavce koji će im platiti praktičan rad, kaže ravnateljica.
Sa stipendijama Ministarstva gospodarstva i naknadom koju su ostvarivali kod poslodavaca za vrijeme obavljanja prakse, učenici su dostizali i mjesečnu zaradu u visini minimalne plaće, kaže ravnatelj Strojarske škole za industrijska i obrtnička zanimanja Gojko Miletić, a od 182 učenika te škole njih dvije trećine ostvarivalo je pravo na stipendiju za deficitarna zanimanja.
– Ukidanje stipendija za deficitarna zanimanja put je prema nestajanju tih zanimanja, a kada se jednom izgubi obrazovni program za neko zanimanje, nema više njegovog povratka. Stipendije su bile ono što je primarno imalo presudnu ulogu za odabir škole. Svi naši programi koje provodimo su programi deficitarnih zanimanja. Prošli tjedan smo dobili dopis Zavoda za zapošljavanje u kojem traže povećanje upisne kvote za automehaničare, automehatroničare, CNC operatere i zavarivače. Jedini program za koji nisu tražili povećanje upisne kvote su autolimari, a odgovorno tvrdim da bi ovog trena cijeli jedan razred autolimara dobio posao. Stalno nas zovu poslodavci i traže učenike, a tako je sa svim zanimanjima za koja školujemo učenike. Najbolja promidžba je to što svi učenici dobivaju odmah radno mjesto nakon završetka obrazovanja, kaže Miletić.
Prijepori
Dodaje i da 90 posto učenika te škole nakon obrazovanja ostaje raditi kod poslodavaca kod kojih su odrađivali praktičan rad, ali i da su, sada već bivše, stipendije za deficitarna zanimanja izazivale prijepore među roditeljima.
– Znali su se roditelji buniti zašto je neki učenik dobio stipendiju, a drugi nije. Jedni su dobivali visoke stipendije, a drugi ništa. Od 24 učenika u razredu njih 8 je primalo 1.800 kuna mjesečno, a da je svaka stipendija iznosila 600 kuna, mogli su je dobiti svi, i opet bi to bila dobra novčana pomoć za učenika, zaključuje Miletić.