Usluga boravka u Centru u Vukovarskoj obuhvaća i psihocijalnu podršku učenicima koji se žele vratiti normalnom životu / Foto Marko Gracin
Od prošlog tjedna polaznici boravka smješteni su u novoj zgradi u Vukovarskoj ulici u Rijeci, a s radom je počela i nova stambena zajednica u Marčeljima
povezane vijesti
RIJEKA – Išao sam u Elektroindustrijsku i obrtničku školu, a onda sam zbog djevojke u koju sam se zaljubio prekinuo školovanje. Bježao sam od kuće, lutao s njom po ulici, a preživljavali smo tako što smo »žicali«. Onda sam shvatio da ne mogu više tako i odlučio sam ponovo krenuti u školu. Međutim, nije bilo lako s gradivom i onda mi je brat preporučio da s njim dođem u Centar za pružanje usluga u zajednici Rijeka, u program socijalne usluge boravka i to mi je za školu puno pomoglo. Sada završavam za zidara u Graditeljskoj školi za industriju i obrt. Idem na praksu i jako mi sviđa – priča jedan od korisnika Centra.
Nada se, kaže, da će se vrlo brzo nakon završetka obrazovanja zaposliti i nastaviti s novim životom koji je dolaskom u Centar započeo. Priliku koju je u Centru dobio, stručnu podršku i pomoć, dobro je iskoristio, a s njim uslugu boravka koristi i sestra koja se obrazuje u istoj školi u smjeru cvjećarstva, ali i drugi vršnjaci koji dijele slične priče koje su ih dovele na korak do rizika za razvoj problema u ponašanju. Ima tu priča o nesređenim obiteljskim situacijama, poteškoća s učenjem, bjegova od kuće i s nastave.
Izdvajanje iz obitelji
Usluga boravka, kaže ravnateljica Dina Šverko, pruža se djeci iz srednjih škola, ali i osnovnih koje u svom sastavu nemaju uslugu boravka koju također pruža Centar.
Od prošlog tjedna polaznici boravka smješteni su u novoj zgradi u Vukovarskoj ulici u Rijeci, a s radom je počela i nova stambena zajednica u Marčeljima.
Riječ je o novoizgrađenoj kući u koju trenutačno useljava osam djevojaka, a na jesen će useliti i osmorica dječaka. Njihove su priče puno »teže« od priča korisnika boravka, jer u stambenu zajednicu ide se po nalogu institucije. Njihov dolazak nosi predznak izdvajanja iz obitelji i cjelodnevni nadzor djelatnika Centra, za razliku od boravka gdje se dolazi na nekoliko sati, sudjeluje se u aktivnostima Centra, ali i svakog dana se vraća u obitelj.
– U nove objekte useljava skupina po skupina korisnika radi lakše prilagodbe. Riječ je o korisnicima koje je u naš Centar uputio sud ili pak Hrvatski zavod za socijalni rad, a prema novim zakonskim propisima tu mogu biti smještene do 26. godine. Dolaze nam korisnici iz cijele Hrvatske, a nakon završetka obrazovanja i poboljšanja ponašanja postoji mogućnost povratka u obitelj. Međutim, mnogi se nemaju gdje vratiti, već započinju samostalan život uz životne vještine koje su stekli tijekom smještaja u organiziranom stanovanju uz sveobuhvatnu podršku odnosno u stambenoj zajednici.
U Vukovarskoj ulici sagrađena je potpuno nova zgrada na mjestu nekadašnje stare i nefunkcionalne zgrade, čija površina iznosi sedamstotinjak četvornih metara, dok smo u Marčeljima kupili zemljište i izgradili kuću površine četiristotinjak četvornih metara. Sada smo dobili »licencu« za provođenje socijalnih usluga Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade Primorsko-goranske županije te smo započeli s preseljenjem korisnika. U tim objektima pružamo samo izvaninstitucijske usluge, kaže Šverko.
Ovisnost o igricama i društvenim mrežama
Nova zgrada u Vukovarskoj ulici udovoljava najvišim standardima u pružanju socijalnih usluga. Uz to što služi i kao stambena jedinica za organizirano stanovanje korisnika te kao mjesto za provedbu programa usluge boravka, tu će se pružati i usluge psihosocijalne podrške. Bjegovi od kuće, dugotrajno izostajanje s nastave što rezultira školskim neuspjehom, fizički obračuni, samo su neki od razloga zbog kojih se, kaže odgojiteljica Jadranka Krklec, djeci pruža usluga boravka u Centru. – U toj dobi počinju i eksperimentirati sa sredstvima ovisnosti, a primjetna je i nova vrsta ovisnosti o mobitelu, igranju igrica i društvenim mrežama, kaže Krklec. Upravo su igrice razlog zbog kojih je jedan od korisnika bio primoran ponavljati razred. Kako priča riječki osmaš, igrice su mu potpuno ovladale životom. – U 7. razredu stalno sam igrao igrice, prestao sam ići na nastavu i na kraju sam »pao« razred. Imao sam samo jednu pozitivnu ocjenu i to iz engleskog jezika, sve drugo bile su negativne ocjene. Još jedno polugodište sam proveo tako, a onda sam počeo dolaziti u dnevni boravak Centra i sada završavam osmi razred. Želim upisati Prometnu školu i postati vozač, otkriva osmaš. Dodajući da je završetak srednjoškolskog obrazovanja jedan od najvažnijih faktora za sprečavanje rizika od poremećaja u ponašanju, Krklec ističe da je bitna i praktična nastava, a svi korisnici briljiraju upravo na takvom obliku nastave. – Često su i roditelji naših korisnika bili naši korisnici. Ono što je važno u preventivi je kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Važna je i suradnja sa školom i stručnim službama. To su djeca koja dolaze iz svakakvih domova, u kojima nekada nema ni struje ni vode ni grijanja. Roditelji često nemaju mogućnosti djeci pružiti sve što imaju drugi, a to ih demotivira i frustrira i onda raznim ponašanjem skreću pozornost na sebe, ističe Krklec. |
Same kuhaju i čiste
Izgradnja nove zgrade u Vukovarskoj ulici, kao i kuće u Marčeljima, dio su europskog projekta kroz koji su osigurana sredstva, a ukupna je investicija bila »teška« oko 2,5 milijuna eura. Najveći dio sredstava osiguran je kroz Europski fond za regionalni razvoj, a dio troškova pokrilo je i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Rezultat projekta je modernizirana ustanova koja daje doprinos u procesu transformacije i deinstitucionalizacije te prevencije institucionalizacije, a ciljna skupina su mladi s problemima u ponašanju, ali i njihove obitelji.
U dislociranoj jedinici u kojoj se pruža izvaninstitucijska usluga organiziranog stanovanja novi je objekt opremljen sa svom potrebnom opremom, namještajem i informatičkom opremom, a djevojke koje su tu prve uselile uče se samostalnom životu. Zadovoljstvo novim domom ne skrivaju, kažu nova im se kuća jako sviđa, iako bi većina njih, slažu se, najradije bila u svojim obiteljima.
– Same kuhaju, čiste i pospremaju. Svaki tjedan sastavljaju jelovnik za idući i prema njihovim željama donose se namirnice. U kući se moraju pridržavati kućnog reda u kojem je među ostalim detaljno propisano kada i koliko smiju biti u izlasku, a ukoliko se dogodi da se netko u dogovoreno vrijeme ne vrati, smatra se da je u bijegu i o tome se obaviještava policija. Dobivaju i džeparac za osobne potrebe, koji osigurava država, na taj način i uče kako raspolagati novcima. U usporedbi s institucijskim uslugama, stambene zajednice kao oblik izvaninstitucijskih usluga za korisnike su puno kvalitetniji i efikasniji način usvajanja životnih vještina, iako je zahtjevniji za odgojitelje. U našim stambenim zajednicama korisnici su stalno pod nadzorom odgojitelja 24 sata na dan, objašnjava Šverko.
Adaptacija starih zgrada
Cilj je da korisnici završe škole i izvedu se na pravi put spremni za samostalan život u zajednici, a u jedinici organiziranog stanovanja mogu ostati i nakon završenog obrazovanja, što je slučaj jedne korisnice koja je navršila 20 godina i nakon školovanja se i zaposlila.
– Sada planiramo adaptaciju starih zgrada u Čandekovoj i Vukovarskoj ulici. Na taj ćemo način proširiti naše kapacitete i moći pružati naše usluge većem broju korisnika. Adaptacija bi trebala započeti već ovog ljeta, a ići će u fazama. Transformacija i deinstitucionalizacija Centra predstavlja kvalitetan odgovor na rastuću potrebu za pružanjem socijalnih usluga u zajednici koje se odnose na djecu i mlade s problemima u ponašanju, zaključuje ravnateljica.