U krcatom antikvarijatu Ex libris u Rijeci u četvrtak je predstavljen novi roman “Visoke trave” pisca, kolumnista i glazbenika Zorana Žmirića. Uz autora, o knjizi su govorili gitarist, autor i producent Vlado Simcich Vava te Frakturin glavni urednik Seid Serdarević.

“Visoke trave” priča je o vječnim prijateljstvima i generaciji čiji su snovi ukradeni, ali koja ih i dalje spašava, čak i na novim košarkaškim igralištima gdje nova djeca započinju svoje priče. Robert i Goran započeli su svoje prijateljstvo 1985. godine na košarkaškom igralištu svađom oko trice. Njihovo prijateljstvo preživjelo je prve ljubavi, različite škole, vojni rok i političke razlike. Devedesete su donijele rat i razaranja, ali su se opet sreli u Irskoj, suočeni s novim iskušenjima: svijetom irskih travellersa, prljavim novcem, seksom, pljačkama i kriminalom.

Kako je u samom uvodu naglasio Serdarević, novi je Žmirićev roman uredila Marina Vujčić, dok je on sam dao završne komentare, većinom o faktičnim detaljima.

– Zoran je napisao jedan monumentalni roman koji je drugačiji od onoga što je inače pisao, roman je page turner, čita se jako brzo. Ima elemente i romana o odrastanju, i ratnog i kriminalističkog romana… Kada gledate te vremenske i prostorne komponente koje trebaju biti uklopljene u stvarne događaje, jer se roman i bavi nekim stvarnim događajima iako je sve fiktivno, onda vidite majstorstvo autora. Ovime je Zoran pokazao jedan visoki nivo baratanja tekstom i građom, a ovo je roman koji je malo drugačiji od svega što se danas piše u hrvatskoj prozi – naglasio je Serdarević.

Snimio SERGEJ DRECHSLER

Naslov romana „Visoke trave“ Vava je protumačio kao metaforu nevinosti dječjeg vremena, doba kada su se uspijevali sakriti od pogleda bacanjem u nekultivirane livade ne bi li ljepše sanjarili. Žmirić je kazao kako su visoke trave prostor sigurnosti za jednoga od glavnih likova koji je u njima proveo noć kao mladić te se neprekidno iz svojih trauma pokušava vratiti u trenutak ugode koji su mu visoke trave pružile. S druge strane su oba glavna lika visoki košarkaši, stoga postoji i ta aluzija na visinu.

– Visoke trave ćete teško naći u urbanim mjestima jer kao društvo vodimo brigu o okolišu, pa tako i režemo visoke trave. Dva su glavna lika personifikacija toga u društvu koje se svojski trudi srezati visoke trave, dok se oni žele otrgnuti dominantnoj gomili i živjeti na svoj način – objasnio je Žmirić.

Za ovaj je roman Žmirić radio puno pripreme i ogroman sinopsis u kojemu je detaljno smještao likove u odnosima, zbog čega se tijekom čitanja, kako je zapazio Vava, knjiga vrlo dobro može zamisliti u obliku filmskih kadrova. Da Žmirićeve knjige imaju filmski aspekt složio se i Serdarević koji je naglasio kako, iako je roman pitak i čita se vrlo brzo, postoje i potrebne pauze, a istovremeno sadrži i vrlo važne povijesne događaje i osobne odluke dvojice junaka.

Za razliku od Žmirićevih prijašnjih romana poput poznatog „Pacijenta iz sobe 19“, u ovome je obimnom romanu rat kulisa kojom se bavi par poglavlja. Razlog iz kojeg je ova kulisa bila neophodna jeste upravo posljedica koju je rat ostavio na glavne likove.

Snimio Sergej DRECHSLER

– To što su doživjeli u ratu svakoga je na svoj način duboko povrijedilo i obilježilo, ali meni je od samog rata zanimljivije promišljati što nas definira i formatira da donosimo neke odluke, pa čak i to s kime ćemo biti prijatelji i hoćemo li s nekime ostati prijatelji. Oslanjam se tu na onu uzrečicu koja kaže „prijatelj ti je onaj tko zna sve o tebi, a i dalje ti je prijatelj“. To se događa mojim junacima, raspršuju im se životi koje su vodili do tada, a ujedno i njihov odnos. Fokus je na tome možemo li ustrajati u tom prijateljstvu, ili ipak ne možemo zbog vanjskih čimbenika i atmosfere koju stvara gomila oko nas – kazao je Žmirić te dodao kako je za njega sve iznad ideologije, a posebice prijateljstvo.

Ovaj roman Žmirić je vidio kao priliku da o ratu progovori i s „druge strane“, te premda je do sada o ratu pisao na način da se pošalje antiratna poruka i ideologije ismijavaju, u „Visokim travama“ uključio je podtemu o ratu iz perspektive izbjeglica, odnosno srpskih civila, iz SAO Krajine tijekom operacije Oluja.

– Mogao sam opisati zbjeg jer su svi zbjegovi nalik jedni na druge i znam mnoge koji su morali napustiti svoje domove, no želio sam čuti o tome od nekoga tko je to zapravo proživio. Dvije mi je godine trebalo da dođem do osobe koja bi mi to ispričala – rekao je Žmirić koji je ovaj zahtjevan roman ukupno pisao tri godine, dok je od ideje i početnih istraživanja prošlo čak sedam godina.

Prema Serdarevićevim riječima, Žmirić u ovome romanu, primjerice, kroz opisivanje irskih travellersa, govori i o raznim manjinskim zajednicama koje snažno mogu utjecati na razmišljanje nekih većinskih zajednica. Zaključak promocije nosi poruku o „Visokim travama“ kao romanu punom uvida u međuljudske odnose, a nit koja se provlači kroz radnju je stalna potraga za slobodom, kako unutarnjom slobodom, tako i slobodom duha.