RIJEKA – Riječka tvornica PiK svojevrsni je riječki pečat već 70 godina, ali malo tko od mlađih Riječana zna da naš PiK svake godine u samom središtu grada godišnje proizvede 3 i pol tisuće tona tjestenine, i to u prastarim pogonima razasutima na tri etaže, od kojih se jedna praktički naslanja na mnogima iritantni, a mnogima privlačno crveni MMSU, a dvorište dijeli sa začeljem novouređene Palače šećerane u slopu novog kompleksa »Benčić« koji je industrija davno napustila, a u koji se pomalo useljava kultura.

Smeta buka

Nekad je Brajda bila zapostavljeni dio grada, ali to se sad otpuno promijenilo, Brajda je postala centar kulture. Proizvodnja pašte definitivno se ne uklapa ovdje, ne može ostati na ovoj lokaciji, jer mijenja se i »kultivizira« cijela struktura ovog dijela Rijeke. Potvrđuje nam to i direktor PiK-a Gino Pastorčić. Pitali smo ga i za dionice, bez brige, za naše anonimne čitatelje, ali o tome kasnije.

– Jasno je kao dan da proizvodnju moramo odavde iseliti, ona se više ni u kom segmentu ovdje ne uklapa, a smeta i zbog buke koju tvornica proizvodi. Nekad se nitko nije žalio, ali došla su druga vremena koja nam nalažu da ovom prostoru damo neku drugu namjenu. Hoće li to biti tvornica kulture, ili hotel, ne znamo, ali PiK siguno neće graditi hotel, govori nam Pastorčić, koji je i jedan od nekoliko dioničara PiK-a koji zajedno imaju nešto više od 50 posto dionica. Pastorčić procjenjuje da će cijeli ovaj prostor, velik oko tri i pol tisuće kvadrata, najvjerojatnije u prodaju.

– Potreban nam je novac za modernizaciju proizvodnje, a tvornica ne može biti u centru grada, pogotovo ne u dijelu u kojemu se razvijaju sadržaji za kulturu. Grad Rijeka nema adekvatan prostor za naša nova industrijska postrojenja, pa se sama po sebi nameće Industrijska zona Bakar na Kukuljanovu. Slična situacija događa se i s pekarom u Radničkoj ulici na Vežici, taj prostor nam više ne omogućava razvoj, dosta postrojenja je u pekari zastarjelo i potrebna nam je obnova, kaže nam Pastorčić, a mi mu govorimo da smo čuli da su već potpisali predugovor s Plodinama i da će tu za oko dvije godine biti novo prodajno mjesto Plodina.

Foto Marko Gracin

– Pregovaramo s više zainteresiranih, i da, među njima su i Plodine, i vrlo smo blizu dogovora s Plodinama da oni uzmu taj prostor, a da mi zauzvrat dobijemo neke njihove objekte na Kukuljanovu. Zamijenili bismo se na neki način, ugrubo rečeno. Pekara isto ima oko 3 tisuće kvadrata, a ovog trenutka su nam Plodine vrlo interesantne jer grade neke nove prostore na Kukuljanovu, a mi bismo preuzeli ove koji im više ne trebaju, kaže direktor PiK-a.

Problem mljekare

Razmišlja kako selidbom iz Rijeke na Kukuljanovo zapravo sele iz Rijeke, a to ne žele. Emotivno ne mogu. Žele, kaže, ostati riječka firma, bez obzira što će se proizvodnja seliti gdje joj je i mjesto.

– Nešto moramo ostaviti u gradu, osim uprave, ali što će to biti, još ćemo vidjeti. Ali sad imamo ozbiljniji problem, našu mljekaru na Škurinjama koja godišnje proizvede do 20 tisuća tona mlijeka i mliječnih proizvoda. Nekad su Škurinje bile velika periferija, asfalt je dosezao do stanice za tehnički pregled vozila, dalje ga nije bilo. Mljekaru su gradili Talijani za ondašnje uvjete proizvodnje, a danas ta mljekara ima velik problem s pročiščavanjem voda, a i sam njen smještaj je problematičan – odjednom se našla u dijelu grada koji buja i raste i ona ne može ostati na ovoj poziciji. Tražimo rješenje i novu lokaciju i za nju jer na ovom prostoru gdje je sad dugoročno nema šanse. Da se PiK pokrenuo prije 10-20 godina, sve bi sad bilo drukčije, ali PiK se bio učahurio i došao u situaciju da sad odjednom sve treba rješavati. Govorimo o Industrijskoj zoni Bakar i preseljenju svih triju pogona u roku od dvije godine. Nije lako preseliti industriju, a nadamo se i sredstvima EU-a jer se ipak radi o prehrambenoj industriji, najavljuje Pastorčić koji je na čelu PiK-a dvije godine, ali je dioničar već petnaest godina pa je itekako upućen u sve što se u ovoj riječkoj tvornici događalo.

Foto Marko Gracin

Čak devet milijuna kuna gubitka

Danas PiK ima sve skupa 250 radnika – u mljekari njih pedesetak, u pekari osamdesetak, a 25 ljudi u proizvodnji tjestenine, dok je ostatak u tridesetak Piko dućana, skladištu i transportu.

– Ovdje se pašta proizvodi više od 50 godina, a malo tko to zna. Jako je zanemaren marketing u PiK-u, ljudi ne znaju gdje nam je mljekara, ni pekara, pa čak ni da se pašta proizvodi u centru grada. Moramo poraditi i na marketingu. No, osnovni problem ove firme je to što ona ne donosi dobit, već gubitke. PiK već šest godina posluje s gubitkom. PiK će ovu godinu završiti s oko 9 milijuna kuna gubitka, prošlu godinu isto tako, pretprošlu, pretpretpretprošlu…, i to je osnovni razlog zašto se nas nekoliko dioničara odlučilo da pokušamo to preokrenuti. Tvrtka je ostala živa zahvaljujući tome što su uprave prije mene, a i ja jednim dijelom, prodavale poslovne prostore i tako namaknule novac za plaće i ostale troškove. Mi smo firma koja je do prošle godine bila na burzi, ove godine više nije jer su dionice nelikvidne, burza nas je samo opterećivala jer trgovanja nije bilo. Zasad je kapital fime ostao cijeli, ali smo na granici da ga počnemo gubiti. Da bismo opstali, moramo nešto mijenjati, a mi smo odlučili modernizirati i povećati proizvodnju te proširiti asortiman, a preduvjet je da je preselimo izvan grada i u moderne hale. Kad bismo proizveli više, i prodali bismo više, a ne možemo proizvesti više kad su nam kapaciteti 100 posto popunjeni. Osim pekare, a u pekari treba uvesti novi način proizvodnje, prilagoditi je novim zahtjevima kupaca. Kad povećamo proizvodnju, konačno ćemo postati produktivni i otvoriti mjesto za daljnji razvoj – kazao nam je Gino Pastorčić.

Spominje se da bi u prostor mljekare mogao ući trgovački lanac Eurospin, a on nam odgovara da pregovara s puno njih i da je rano o tome govoriti.

Netko kupuje dionice, netko automobile

Da, i za dionice ste me pitali, naravno da neke žulja vlasnička struktura PiK-a, ali svi oni koje to žulja nisu uložili ni lipu u dionice. Govorio sam svima »idemo preuzeti upravljanje, dajte pet tisuća kuna, dvije, tri, koliko god«, ali nitko nema, a onda kupuju automobile. Ja nisam kupio auto, nego dionice. Hoće li mi te dionice propasti ili neće, pokazat će vrijeme, ušao sam u određeni rizik i naravno da je nas nekoliko dioničara odlučilo pokupovati dionice da dobijemo poziciju u kojoj možemo imati mogućnost upravljanja, ne možemo reći da smo vlasnici, ali imamo više od 50 posto glasova, odnosno udjela u vlasništvu PiK-a, kaže nam Pastorčić.