RIJEKA – Ivan Vergilas još se kao srednjoškolac počeo baviti inovacijama. Već s nepunih dvadeset godina točno je znao čime će se baviti u životu. Usmjerio se na područje klimatizacije i grijanja. Sa željom za stalnim napretkom, rastom i razvojem, počeo je sudjelovati u brojnim inovatorskim projektima.

Svoje projekte i izume, osim na domaćim prezentacijama, predstavio je i na brojnim svjetskim izložbama inovacija. S nepunih 21 godinu života, osim na Hrvatskom salonu inovacija INOVA, sudjelovao je na prestižnim izložbama INPEX u Pittsburghu i British Invention Showu (BIS) u Londonu.

No, za razliku od mnogih mladih inovatora kojima su izložbe samo jedan kraći period u životu, za vrijeme školovanja, bile zanimljive, on je inovacije povezao s poduzetništvom.

Danas je vlasnik tvrtke u kojoj zapošljava više od 40 visokostručnih osoba, s modernim radnim prostorima i futurističkim okruženjem, a osim u Rijeci, točnije u Marinićima, ima i predstavništvo u Zagrebu.

Zastupnik je i vodećih svjetskih kompanija. Njegovi projekti, vezani za grijanje i hlađenje, ugrađeni su u neke od stambenih objekata po cijeloj Hrvatskoj.

Originalni izgled

– Ne želim govoriti o svojim klijentima bez njihove suglasnosti, već o svom novom projektu koji me trenutačno najviše zaokuplja, kaže Vergilas.

U Trnovici, malom selu na Rječini, Vergilas je kupio stari ruševni mlin koji planira u potpunosti renovirati i vratiti u prvobitno – originalno stanje. Legenda kaže da je Ivan Juretić Pušetov prije više od stotinu godina sagradio tu kuću s mlinom. U kući je imao i gostionicu, trgovinu i pekaru, a što je najzanimljivije, proizvodio je i struju za cijelo selo.

Vergilas planira tu kuću renovirati, ali i napraviti svojevrsni edukacijsko-inovatorski centar, gdje će mladi inovatori imati priliku vidjeti kako se na jednostavan, ali i ekološki način može proizvesti struja. Sa svojim bivšim profesorima planira napraviti programe kojima bi učenici na zanimljiv način povezali teoriju i praksu, a svoje inovatorsko, te prije svega poduzetničko iskustvo, nesebično podijeliti s onim mladima kojima je strast – inovativnost.

Povijest mlinova

– Obožavam ovo mjesto, glasnoću slapova, ali i mirnoću Rječine na samo pedesetak metara, kaže Vargilas, vodeći nas uz obalu Rječine.

A Rječina je zbilja fascinantna, pravi biser te još nedovoljno prepoznata kao prava prirodna ljepota i turistička atrakcija. Krajem 19. stoljeća na Rječini je radilo 27 mlinova. I danas se uz nju mogu vidjeti ostaci starih mlinova ili ruševina mlinarskih zgrada obraslih u bršljan. Jedan od najpoznatijih je bio mlin u Žaklju, na donjem toku Rječine, najveći riječki industrijski mlin za žitarice, podignut 1841. godine.

U svojim najboljim vremenima zapošljavao je od 150 do 300 radnika, koji su godišnje proizvodili 250.000 vagona brašna. To brašno izvozilo se u Italiju, Englesku, Njemačku, Francusku, Egipat, pa čak i u Brazil i Indiju. Mlin je radio do 1894. godine, kada odlazi u stečaj.

Na javnoj dražbi kupio ga je tadašnji vlasnik tvornice torpeda Whitehead. Prema nekim izvorima, nakon Whiteheadove smrti, njegovi nasljednici daruju mlin gradu koji je nezainteresiran za obnovu proizvodnje. Nakon odustajanja od prvotne ideje da se tamo smjesti gradsko sirotište, zgrada se daje u najam. Godine 1918. mlin je prodan Ugarskom pivarskom društvu iz Budimpešte, koje je u Žaklju planiralo izgraditi tvornicu piva.

Mijenjanjem granica prilazna cesta i mlin našli su se rascijepljeni na dvije države pa zamisao o proizvodnji piva nije ostvarena. Mlin u Žaklju počinje propadati, kao i svi mali mlinovi na Rječini koji u potpunosti nestaju u zaboravu nakon II. svjetskog rata.

Otvaranje destilerije

Ali, Vergilasu je ta priča o inovatoru Whiteheadu dala novu ideju. Inovativnost je ponovo proradila pa je Vergilas stvorio kolekciju pića pod nazivom Whitehead.

Naime, uza sve što je bilo u starom mlinu – od mlina, pekare, gostionice i trgovine te male elektrane, u planu je i stvaranje male destilerije gdje se neće proizvoditi, bar za sada, pivo, već gin i viski, kao i domaća autohtona alkoholna pića, poput teranina.

I to ne proizvodnja samo kao atrakcija, već i kao obuka za sve one koji se žele usavršavati u toj djelatnosti i stvarati nove inovativne »tekuće« proizvode.

Zaživjele inovacije

Zanimljivo je da je inovator i poduzetnik Ivan Vergilas dobitnik godišnje nagrade Saveza inovatora Primorsko-goranske županije »Ivan Lupis« za svoja postignuća na domaćim i inozemnim izložbama. Osim zajedničkog imena s izumiteljem torpeda, dijeli i strast prema inovacijama.

Na najvećoj američkoj izložbi inovacija INPEX u Pittsburghu sudjelovao je s inovacijom »Mobilni upravljački sklop« za paljenje i gašenje centralnog grijanja te osvojio brončano odličje.

Na Hrvatskom salonu inovacija INOVA osvojio je zlatnu medalju, a na izložbi »Inovation of the year award« British Invention Show u Londonu srebrno odličje.

Sve inovacije nisu ostale mrtvo slovo na papiru, već su zaživjele i našle svoju primjenu.