U Gradskoj upravi najavljuju da slijedi pokretanje procesa javne nabave, kojim se naručuje izrada skulpture u prirodnoj veličini, lijevanje te postavljanje na gradski toranj na Korzu
Skulptura povijesnog riječkog orla bit će ponovo postavljena na gradski toranj na Korzu na proljeće 2017. godine. Vraćanje skulpture bilo je najavljeno na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća, a iz Grada Rijeke sad su i službeno potvrdili kad bi se to uistinu i moglo dogoditi. U Gradskoj upravi najavljuju da slijedi pokretanje procesa javne nabave, kojim se naručuje izrada skulpture u prirodnoj veličini, lijevanje te postavljanje u suradnji sa statičarom.
Cijela priča traje već gotovo čitavo desetljeće, a Lista za Rijeku redovito je u javnosti tijekom godina aktualizirala ovu inicijativu i govorila o potrebi vraćanja povijesnog dvoglavog orla na gradsku uru. U Gradskoj upravi objašnjavaju da se ovaj dugogodišnji program konačno nalazi u završnoj fazi kojoj je, kažu, prethodilo nužno istraživanje te bavljenje problemima struke, koji se pojavljuju uz ovaj kompleksni program. Gradski Odjel za kulturu s projektom postavljanja skulpture dvoglavog orla na kupolu gradskog tornja počeo je još krajem 2009. godine. Tad je zatraženo prvo mišljenje nadležnog konzervatorskog odjela, a dalje se, objašnjavaju u Gradskoj upravi, program odvijao po njihovim smjernicama.
Nema ostataka ni modela
– Izrađeno je mišljenje o stabilnosti konstrukcije kupole, koje je potvrdilo kako je moguće ponovo postaviti skulpturu na njen vrh. Slijedio je nastavak izrade povijesno-umjetničkog elaborata o samoj skulpturi te postojećoj arhivskoj dokumentaciji. To je bilo potrebno pošto je konkretno znanje o ovoj skulpturi bilo vrlo siromašno. Sam elaborat pokazao je kako ostataka skulpture, niti prve iz 18. stoljeća, niti druge s početka 20. stoljeća nema, a isto tako niti njihovih modela. Međutim postoje arhivski izvori i fotografije. Potom je doc. Hrvoje Urumović s Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci prema tim ostacima izradio umanjeni model skulpture iz 1906. godine, koji će poslužiti za izradu skulpture u pravoj veličini. Model je oblikovan prema smjernicama Konzervatorskog odjela u Rijeci, prema kojima konačna skulptura treba biti faksimil u najvećoj mogućoj mjeri, objašnjavaju u Gradu Rijeci ovaj dugogodišnji proces.
Danko Švorinić iz Liste za Rijeku ističe da im je izuzetno drago što će njihova inicijativa, nakon više od deset godina od pokretanja, konačno biti realizirana, a orao se vratiti na staro mjesto.
– Na taj način bit će ispravljena jedna povijesna nepravda, s obzirom na to da je riječki orao iza Drugog svjetskog rata nastradao ni kriv ni dužan, kad ga je tadašnja vlast prozvala »nenarodnim simbolom« i dala srušiti s gradske ure, napominje Švorinić.
Spomen-ploče Ciotti, Bačiću i Zanelli
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel načelno je prihvatio inicijativu Liste za Rijeku i njihovog vijećnika Predraga Miletića oko postavljanja spomen ploča legendarnom gradonačelniku Giovanniju Ciotti, tvorcu modernog Sušaka Hinku Bačiću i predsjedniku Slobodne Države Rijeka Riccardu Zanelli, kojeg u Listi za Rijeku drže jedinim pravim riječkim državnikom. No, iz Gradske uprave zasad ne mogu reći kad će i gdje ploče biti postavljene.
– Samom postavljanju spomen-ploča prethodi određena procedura koju je potrebno provesti. Tako je u suradnji s povjesničarima potrebno utvrditi koje bi lokacije odnosno objekti bili pogodni za njihovo postavljanje, u kontekstu rada i značaja osoba kojima se planiraju postaviti ploče. Potom je nužno ustanoviti vlasništvo objekta na koji se postavlja ploča, odnosno ishoditi eventualne potrebne dozvole i odobrenja vlasnika zgrada kao i suglasnost konzervatora, navode u Gradu Rijeci.
U Listi za Rijeku drže da su Ciotta, Bačić i Zanella povijesne ličnosti koje trebaju dobiti vidljivo mjesto u gradskoj memoriji pa se nadaju da neće dugo trebati čekati na realizaciju ove nove inicijative.
– Za razliku od Ciotte koji sa svojom ulicom ipak ima svoje mjesto u memoriji grada, Zanella i Bačić su dio takozvane riječke prešućene povijesti, zajedno s većinom građanskih političara i uglednika koji su djelovali u našem gradu tijekom prve polovice 20. stoljeća. Mislim da smo kao grad i društvo sazrijeli da i u tom dijelu stavimo stvari na pravo mjesto, rekao je Danko Švorinić iz Liste za Rijeku.
Smatra da obnovljena skulptura ima potencijal postati novim gradskim simbolom, jer iza nje postoji vrlo zanimljiva priča, ali i povijesni raritet po kojem je u povijesti smetao svim totalitarizmima koji su vladali ovim prostorima.
– Godine 1919. D’Annunzijevi arditi su mu odrubili glavu pokušavši iz riječkog dobiti rimskog orla, a 1949. godine nasilno je potpuno uklonjen iz gradskog života odlukom tadašnjeg komiteta. Ipak, nije izbrisan iz povijesne memorije zaslugom Riječanki i Riječana koji ga nisu zaboravili. Neka obnovljena skulptura postane simbol građanskog identiteta multikulturne Rijeke, grada neponovljive povijesti i, nadam se, sretnije budućnosti, poručuje Švorinić.
Formalni problem s vlasništvom
Što se tiče samog gradskog tornja, na kojeg će ova povijesna skulptura biti ponovno postavljena, iskristalizirao se problem s vlasništvom, jer u zemljišne knjige upisan je kao vlasništvo Republike Hrvatske. U Gradu Rijeci uvjereni su da će ovaj problem s državom uspjeti dogovorno riješiti.
– Iz pribavljene povijesne dokumentacije utvrđeno je da je gradski toranj u zemljišnim knjigama prethodno bio upisan kao vlasništvo »Comune di Fiume«, te da je ista 1948. godine temeljem toč. 1. Priloga XIV Ugovora o miru sklopljenog između Savezničkih i Udruženih sila i Italije od 10. veljače 1947. godine, uknjižen kao općenarodna imovina. Navedeni Ugovor o miru ratificiran je od strane bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije čime je predstavljao dio unutarnjeg pravnog poretka SFRJ, a danas predstavlja dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Držimo stoga da je upis prava vlasništva u korist RH na predmetnoj nekretnini samo formalne naravi, slijedom čega se Grad Rijeka po pribavi raspoložive dokumentacije obratio Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora radi postizanja nagodbe s RH, a sve u svrhu uknjižbe prava vlasništva za korist Grada Rijeke, iznose svoje viđenje slučaja u Gradu Rijeci.
Napominju da se Grad prema gradskom tornju uvijek i odnosio kao vlasnik pa tako godišnje u njegovo održavanje ulaže oko 40 tisuća kuna, a uložio je i oko 160 tisuća kuna u popravak i zamjenu satnog mehanizma.
