RIJEKA – Uskrsna nada ne mijenja stvarnost, već mijenja nas. Omogućava nam da više ne budemo samo pasivni slušači, nego da postanemo i aktivni sudionici stvaranja novog svijeta i novog čovjeka usklađenog s uskrslim Isusom – poručuje riječki nadbiskup Mate Uzinić u svojoj uskrsnoj poruci naslovljenoj “A mi se nadasmo…”, tj. riječima dvojice Isusovih učenika na putu u Emaus, nakon iskustva Velikog petka.

Nadbiskup upućuje da se u riječkom Bogoslovnom sjemeništu nalazi triptih koji prikazuje iskustvo tih učenika na putu u Emaus: da ih prva slika prikazuje zbunjene, prestrašene i tužne kako idu iz Jeruzalema u Emaus nakon iskustva Velikog petka i ništa ne razumiju; da je na drugoj slici središnji trenutak njihova susreta s uskrsnulim Isusom kad su im se otvorile oči, zapalilo srce i prosvijetlio razum te im je sve postalo jasno, dok je na trećoj prikazan njihov radosni povratak u Jeruzalem, kako bi braći i sestrama prenijeli svoje iskustvo i navijestili evanđelje – Isusovo uskrsnuće.

– Živimo u vremenima punim izazova. Riječi učenika iz Emausa često mogu biti i naše: “A mi se nadasmo…”. Koliko je danas onih koji hodaju, svatko prema svom “Emausu”, razočarani i izgubljeni? Mladi ne vide budućnost, obitelji su pritisnute brigama, bolesni trpe u osami… Uskrsli Krist dolazi i k njima – ali po nama!

Zato je potrebno da se najprije nama samima dogodi susret s njim. On želi ponovo probuditi našu vjeru i vratiti nam nadu kako bi nas s ljubavlju, kojom nas ljubi i kojom ljubi sve ljude, poslao drugima da im služimo u ljubavi. Primjer su nam dvojica učenika na putu i ono što je susret s Isusom uskrsnulim njima učinio.

Još više, primjer nam je sam Isus koji temeljem ove pripovijesti jasno pokazuje da ni onda kada nam je najteže nismo sami, da je on i tada – ili osobito tada – s nama u svojoj riječi, u sakramentima, posebno u euharistiji, u Crkvi, koja se za nas na ovom prostoru konkretizira u našoj Riječkoj nadbiskupiji, objasnio je nadbiskup Uzinić.

Naglasio je da kao dvojici učenika na putu u Emaus, tako i danas, Isus vraća nadu te da su vjernici pozvani “tu radosnu vijest nade pronositi svuda po svijetu gdje ljudske nade dolaze do svog kraja, kako bi se na svakome mjestu mogao dogoditi susret s onom nadom koju donosi uskrsli Gospodin.”

– Dopustimo uskrslom Isusu da naša ljudska i prolazna, prizemna i krhka nadanja ispuni novom nadom, nadom koja se ne zaustavlja na grobu, već smrti daje novu perspektivu. Ta nova perspektiva nada je uskrsnuća, onog Isusova, u koje kao kršćani vjerujemo, a s njim i onog našeg, kojemu se kao kršćani nadamo… To je nada u Božje kraljevstvo za koje molimo u svakom Očenašu.

Ona raspaljuje naša srca, budi našu vjeru i osposobljava nas za usklađenost s Božjom voljom, za izlazak iz zatvorenosti u vrtlog vlastita beznađa i za povratak s ljubavlju koja je domišljata drugima, koji nam nisu neprijatelji i konkurencija, nego sestre i braća. Osposobljava nas za zajednički hod u nadi, poručuje nadbiskup Uzinić te citira papu Franju iz poruke “Hodimo u nadi”: “ruku pod ruku, bez guranja i gaženja (…), bez gajenja zavisti i licemjerja, ne dopuštajući da itko zaostane ili se osjeća isključenim”.

– Uskrsna nada nije tek osjećaj – ona mijenja naše živote! Neka ta nada promijeni o ovom Uskrsu i sve nas. Neka nas potakne da se više ljubimo, da jedni drugima služimo i donosimo nadu onima koji nade nemaju. Krist – naša nada uskrsnuo je, poručuje nadbiskup Uzinić želeći svima sretan i blagoslovljen Uskrs.