Prof. Agnieszka Rudkowska niz je godina lektorica poljskog jezika na riječkom Filozofskom fakultetu, Odsjeku za kroatistiku, pri kojem također djeluju lektorati makedonskog, mađarskog te slovenskog jezika. Kao lektorica poljskog, i profesorica poljskog jezika i književnosti, prof. Rudkowska održava i niz drugih, također izbornih kolegija povezanih s poljskom književnosti i kulturom općenito, i interes je doista znatan. Razgovarali smo o njezinom radu u Hrvatskoj, o kulturološkim sličnostima i različitostima Poljske i Hrvatske.

– Vodim kolegije iz poljskoga jezika koji su izborni, i za sada se poljski jezik može učiti osam semestara. Osim toga, vodim i obaveznu nastavu iz poljskoga jezika za prevodioce na prevoditeljskom studiju, te izborne kolegije iz poljske književnosti 19. i 20. stoljeća, poljske kulture i civilizacije i poljske kinematografije. Prije nekoliko godina napisala sam i program Cjeloživotnog obrazovanja koji se zove Suvremena Poljska: jezik i kultura. Taj je program namijenjen odraslim osobama koje nisu studenti. Fakultet ga je prihvatio i izvodi se već četiri godine. Ove godine sam ga počela izvoditi online i tako će se i nastaviti. Zamišljen je kao učenje jezika uz učenje o poljskoj kulturi putem jezika. Trenutno u tom programu vodim četiri grupe: dvije grupe na razini A1, te jednu na A2 i jednu na B2. Polaznici na kraju dobivaju potvrdu Filozofskog fakulteta. Lektorat poljskoga jezika na riječkom Filozofskom fakultetu postoji od 2000. godine. Poljski se također može učiti na Filozofskom fakultetu u Osijeku – i tamo je lektorat, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postoji studij polonistike.

Lažni prijatelji

Kakav je interes na Filozofskom fakultetu u Rijeci za učenje poljskog jezika, upoznavanje poljske književnosti i kulture? Tko su polaznici i koji su njihovi motivi za učenje poljskog, za upoznavanje kulture vaše zemlje?

– Svake godine prvi semestar poljskog jezika na Kroatistici upisuje do 30 studenata. Do 30 osoba upisuje poljsku književnost i do 30 poljsku kinematografiju te oko 30 poljsku kulturu i civilizaciju. To su studenti koje zanima poljski jezik ili jezici općenito, koji žele znati više o poljskoj kulturi ili ih zanima kinematografija te žele više saznati o toj Poljskoj. Naravno, neki se studenti upisuju i zbog toga što moraju odabrati neki izborni kolegij. Ove godine na program Cjeloživotnog obrazovanja upisalo se više od 20 osoba iz cijele Hrvatske – to su osobe koje rade s Poljacima ili žele raditi s Poljacima, koje se žele preseliti u Poljsku, imaju poljske korijene, imaju obitelj i/ili prijatelje u Poljskoj ili prijatelje Poljake u Hrvatskoj. A neke interesira poljski jezik i kultura iz čiste znatiželje.

Agnieszka Rudkowska / foto Marko GRACIN

Je li govornicima slavenskih jezika možda lakše učiti poljski, negoli nekim drugima? Kako ovdašnjim studentima i ostalima ide učenje poljskog jezika?

– Jako dobro. S jedne strane je lakše, s druge teže. Lakše je jer je gramatički sustav sličan te npr. ne treba objašnjavati što je svršeni i nesvršeni vid glagola; dosta je riječi sličnih u hrvatskom i poljskom te ih je lakše prepoznati, ali je s druge strane ponekad teže neke od njih zapamtiti jer se prve nameću one iz materinjeg jezika. Dosta je i lažnih prijatelja, tj. riječi koje zvuče slično ili baš isto, ali imaju različito značenje u oboma jezicima. Npr. na poljskom ‘može’ znači ‘možda’ te kad Hrvat dogovara sastanak i završava dogovor s može onda poljski sugovornik ne zna jesu li se dogovorili ili ne. Przystojny ne znači ‘pristojan’ nego ‘zgodan’, a zatrudnić znači ‘zaposliti’. Meni su te sličnosti pomagale u učenju hrvatskog jer su mi bile zabavne. Rano znači ‘ujutro’, a jutro – ‘sutra’. Lepszy – ‘bolji’, jagoda – ‘borovnica’, kutia – vrsta slatkog jela od među ostalim pšenice, meda, grožđa. Godzina – ‘sat vremena’, rok – ‘godina’. Imamo i slične nazive nekih mjeseci, ali zbog vremenskih prilika ti nazivi ne znače isto: lipiec je sedmi mjesec, sierpien – osmi, a listopad – jedanaesti. Osim toga, poljski ima više glasova te na početku učenja uvijek radimo vježbe kojima provjeravamo čuju li polaznici i studenti i razlikuju poljske glasove kojih nema u hrvatskom, pa ako ih čuju i razlikuju, a gotovo uvijek je tako, moći će poljski izgovor i pravopis dobro naučiti. Makar s tim poljskim izgovorom… Kažu da Poljaci šuškaju – i stvarno je tako. Dosta teški za izgovor su brojevi… Ima i drugih težih riječi za izgovor: evo, na nastavi smo razgovarali o porodiljnom za muškarce te je jedna osoba rekla da dok se tu riječ izgovori, cijeli porodiljni ode.

Plemenita akcija

Motivira li lektorat i učenje poljskog na razmjenu studenata između Hrvatske i Poljske?

– Mislim da da. U Poljskoj je dosta sveučilišta koja nude učenje hrvatskog jezika ili smjer kroatistike. Mnogi studenti dolaze iz Poljske u Hrvatsku, ali i Hrvati idu u Poljsku. Svake godine poljska Nacionalna agencija akademske razmjene (NAWA) dodjeljuje stipendije za odlazak u Poljsku tijekom ljeta za sudjelovanje u ljetnoj školi poljskog jezika i kulture. Te se škole odvijaju na brojnim sveučilištima u Poljskoj. Prije podne obično nude nastavu iz poljskog jezika, a popodne neki kulturni program, npr. izlete, kuhanje poljskih jela, sudjelovanje u poljskim obredima i tako dalje. Studenti koji dobiju stipendiju imaju sve plaćeno, osim puta u Poljsku i nazad. Ali čini mi se da više poljskih studenata dolazi u Hrvatsku nego obrnuto (možda zbog mora). Studij kroatistike nudi Jagelonsko sveučilište u Krakovu, Sveučilište Adama Mickiewicza u Poznanu, Sveučilište u Wroclawu, Varšavsko sveučilište i Šlesko sveučilište u Katowicama. Kao što sam spomenula, u Poljskoj je dosta lektorata hrvatskog jezika i mislim da je interes za učenje hrvatskog velik. Poljaci dolaze na ljetovanje u Hrvatsku i jednostavno se zaljube u ovu zemlju i žele učiti hrvatski jezik, ponekad i preseliti se u Hrvatsku. Ponekad se zaljube i ne samo u zemlju – zanimljivo je da je većina Poljaka u Hrvatskoj – Poljakinje, kojih se mnogo udalo za Hrvate i žive u Hrvatskoj.

Agnieszka Rudkowska / foto Marko GRACIN

Moglo bi se reći da ste svojevrsna ambasadorica Poljske u Hrvatskoj. Lektorati su neminovno i mjesta određenog kulturnog i kulturološkog upoznavanja. Primjećujete li to u svom radu u Hrvatskoj?

– Svakako. Surađivala sam s Veleposlanstvom Republike Poljske u Zagrebu, prije svega što se tiče raznih izložbi vezanih uz Poljsku, koje su bile postavljene na Filozofskom fakultetu u Rijeci. U okviru suradnje s hrvatsko-poljskom udrugom Platforma PL.HR surađivala sam s knjižnicom i čitaonicom »Viktor Car Emin« u Opatiji – organizirali smo prigodne radionice za djecu vezane uz poljsku kulturu, a također s Udrugom Hrvatska čitaonica sela Kuti koja je protekle godine obratila pozornost Poljskoj. Kad sam radila u Poljskoj školi u Zagrebu, suorganizirala sam i suvodila ljetne škole poljskog jezika i kulture, koje su se odvijale u Hrvatskoj, a namijenjene su bile djeci poljskog podrijetla. Cilj je bio poboljšati njihov jezik, upoznati ih međusobno (djeca su bila iz cijele Hrvatske, a u jednoj školi bila su i djeca poljskog podrijetla iz inozemstva). Tamo sam također organizirala i vodila tečaj poljskog jezika za hrvatske roditelje te škole. Napisala sam program za poljski jezik za model C, te djeca koja pohađaju Poljsku školu u Zagrebu mogu imati ocjenu iz poljskog na hrvatskoj svjedodžbi. U povodu sto godina nezavisnosti Poljske (2018.) u suradnji s drugim lektoratima poljskog jezika na cijelom svijetu (oko 20 njih, među ostalima Zagreb, Osijek, ali također Rusija, Bugarska, Engleska, Francuska, Portugal, Ukrajina, Brazil, Turska, Irska, Slovenija, Estonija, Kina) napravila sam filmove u kojima studenti recitiraju poljske pjesme, i u tom je projektu sudjelovalo više od 350 osoba. Prije nekoliko godina pokrenula sam stranicu na platformi Facebook – Poljska kultura i civilizacija, gdje su objavljivane informacije o kulturnim događanjima u Hrvatskoj koja su povezana s Poljskom te informacije o poljskoj kulturi i običajima. Nedavno sam s drugim Poljacima u Hrvatskoj sudjelovala u jednoj vrlo plemenitoj akciji u sklopu najveće poljske godišnje humanitarne akcije – Velikog orkestra blagdanske pomoći: hrvatski Poljaci prikupljali su donacije za stradale u potresu u Petrinji i okolici. Donacija je kasnije uručena Udruzi osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije.

Bogatstvo jezika

Kakva su vaša iskustva života i rada u Rijeci, Hrvatskoj, pa i u smislu kulturoloških razlika i sličnosti?

– Razlike naravno postoje. Tijekom prvih nekoliko godina doživjela bih svojevrsni kulturni šok svaki put kada bih dolazila u Hrvatsku iz Poljske, ali i iz Hrvatske u Poljsku. Jer kad je čovjek dulje na jednom mjestu, to više nije posjet, nego život u tom mjestu. Ljeti obično u Poljskoj ostajem nekoliko tjedana, i znala sam, nakon što dođem ovamo ili tamo, da se moram iznova naviknuti. Drukčiji je u Poljskoj i u Hrvatskoj način rješavanja stvari. Naučena sam da prvo rješavamo to što imamo za riješiti, a tek onda možemo pričati o drugim stvarima. U Hrvatskoj je drukčije – najprije uz kavu popričamo malo o svemu i tek tada krenemo rješavati problem. U Poljskoj se ne ide tako često na kavu, a i kava je vani puno skuplja.

Agnieszka Rudkowska / foto Marko GRACIN

Poljaci obožavaju kukati. Ako odete k liječniku u Poljskoj, saznat ćete sve bolesti i nezgode koje su se dogodile osobi koja sjedi pokraj vas. Svi mi kažu da u Hrvatskoj također svi vole kukati. I to je istina, ali nakon tog kukanja u Hrvatskoj idemo na kavu i život je lijep, ‘uživamo’ – toga uživanja u Poljskoj malo fali. S druge strane, u Poljskoj je lakše sređivati stvari u ustanovama, jako se puno može srediti telefonom – u Hrvatskoj je bolje doći osobno.
U zadnje vrijeme čini mi se da je veća gospodarska suradnja između Poljske i Hrvatske. Na hrvatsko područje ušla je poljska tvrtka LPP u okviru koje rade dućani s odjećom Reserved, također je CCC poljska tvrtka (s poznatim proizvođačem obuće Lasocki) ili tvrtka Pepco. U Lidlu, kad pročitate otkud dolaze neki proizvodi, ispadne da ih je jako puno iz Poljske. To pridonosi osjećaju da sam u Hrvatskoj – doma. S druge strane, kad se vratim u Hrvatsku nakon ljeta provedenog u Poljskoj, uvijek me pozdravi prodavačica i vlasnik dućana u kojem često kupujem, frizerka blizu stana u kojem živim – primjećuju da me dugo nije bilo, pitaju kako sam, jesu doma svi zdravi – to mi je drago. I toga u Krakovu nema.
U Poljskoj također nema tako velikih razlika među županijama. Svi govore službeni poljski jezik, pa i pripadnici etničkih grupa, npr. kašupske na sjeveru i šleske na jugu. Ovdje, kamo god čovjek ide, sluša drukčiji hrvatski, što je i njegovo bogatstvo. Meni se najviše sviđa naglasak jednog od hrvatskih većih gradova. Kad sam tamo, samo slušam kako ljudi govore, kako teče taj dugouzlazni – to je kao glazba. S druge strane, to može biti i problem. Jednom sam razgovarala sa serviserom i trebalo mi je dobrih nekoliko minuta dok pohvatam što govori, jer govorio je tako mekanim čakavskim da sam najprije morala posložiti u glavi koji je koji glas. Pohađam i zbor Štorija u Rukavcu, blizu Kastva. I tamo ljudi drukčije govore, te sam isto morala naučiti što što znači. Jako je to zanimljivo, posebno za jezikoslovce.
Moj prvi strani jezik bio je engleski, a sada je definitivno hrvatski. Jezik nosi u sebi i kulturu te mi je hrvatska kultura bliža nego engleska ili američka. Ali postoje i razlike, npr. u poljskom jeziku nema riječi ‘uživaj’ – da, može se to reći i opisno, ali to nikad neće biti tako prirodno i označavati potpuno ono što hrvatsko ‘uživaj’ znači. Trebam reći da sam stvarno uživati, a i odmarati, naučila tek u Hrvatskoj.