Ljubitelji vinila u subotu su zaposjeli prostor u Kružnoj ulici i napokon došli na svoje. Zašto? Zato što se upravo ondje, u organizaciji Distune promotiona i pruženu im podršku od strane Saveza udruga Molekula, održao jubilarni, 15. po redu sajam ploča.

Niti upeklo sunce, niti manjak hlada, kao niti temperature od 30-ak stupnjeva, nisu mogli spriječiti zaljubljenike u gramofonske ploče u njihovom naumu da si pokušaju priskrbiti ploču njihova omiljenog pjevača, pjevačice, benda…

Ritualno okupljanje ljubitelja vinila potrajalo je čak sedam sati, a osim već tradicionalnog cjenkanja, kupovanja, razmjenjivanja ploča, savjeta, doživljaja i iskustava, sajam je poslužio i kao mjesto susreta starih ili novih prijatelja, mjesto njihova druženja i razgovora, a sve je bilo popraćeno ugodnim zvucima šarolikog glazbenog repertoa proizašlog upravo iz ploča i gramofona.

Posebnost 15. sajma ploča svakako je dolazak najvećeg broja izlagača do sada. Svoje vinile izložilo je 15 izlagača s područja čitave Hrvatske, kao i susjedne Slovenije.

Pronašli su se ondje dugogodišnji vlasnici shopova, second hand dućana, ali i čitav niz kolekcionara, pa čak i onih iz rubrike početnici. S jednim takvim kolekcionarom, doduše ne početnikom, imali smo prilike porazgovarati.

Ljudevit nam je otkrio kako manji izlagači, sa svega 100-tinjak ploča i manje, teško mogu uspjeti nešto zaraditi, no on ionako bavljenje pločama doživljava isključivo kao hobi i zabavu.

– S obzirom na to da je konkurencija uistinu velika, nama manjima nije lako puno toga prodati i zaraditi. Ploče sakupljam već 15 ili 20 godina, sebi zadržim ono što mi se sviđa, a viškove pokušavam prodati. Što se tiče glazbenih ukusa, ljudi najviše pitaju za ex-yu glazbu, progresivni rock ili novi val, otkrio nam je Ljudevit.

Porazgovarali smo i s Darkom Mikulecom, koji se prodajom ploča već dulji niz godina bavi na profesionalnoj razini, zajedno sa sinom Ianom. Njih dvojica u Zagrebu na dvije lokacije drže Woodstock shop.

Upravo u trenutku našeg razgovora, zadovoljni obavljenom kupnjom odlaze Rafael, Dominik i Kain, a dolazi Luka, zainteresiran za kupnju ploče Dire Staitsa. Luki nije jasno zbog čega su neke ploče skuplje od drugih. Pitamo ga i što sluša.

– Slušam ploče! Šalu na stranu, slušam zaista svašta, različite glazbene stilove i žanrove, evo primjerice Dire Straits. Ali nije mi točno jasno o čemu ovise poprilično visoke razlike u cijeni pojedinih ploča. Zato se i cjenkam i tražim popuste, odgovara dobro raspoloženi Luka, a Darko Mikulec pojašnjava.

– Puno je faktora koji utječu na cijenu ploče. Bitno je znati radi li se o originalnom izdanju, je li ploča koju držimo u rukama prvo ili neko iduće izdanje, ima li unutar omota nekakvih dodataka kao što su tekstovi pjesama i slično.

Darko Mikulec kaže kako voli dijeliti savjete i informacije o pločama ljudima, jer je, kako kaže, “hodajuća enciklopedija bez lažne skromnosti”.

– Ploče su moj posao, moj život i moja strast. To ne radim zato što moram, nego zato što volim, kaže Mikulec te na pitanje o tome koliki je interes posjetitelja za gramofonske ploče odgovara:

– Čini mi se da je došlo do ponovnog oživljavanja interesa i povećane potražnje za dobrim pločama. To se nekim čudom dogodilo, vjerojatno zato što su CD-i i ostali digitalni mediji počeli gubiti svoj autoritet uslijed mogućnosti besplatnog “skidanja” muzike.

U svakom slučaju, kao što knjiga nikada nije nestala iz vitrina, tako se i ploča ponovno vraća u te iste vitrine, gdje je čitavo vrijeme i trebala biti, zaključio je Darko Mikulec.