RIJEKA – Nakon što je HEP proveo javni natječaj za odabir najboljih tehnologija za korištenje prirodnog plina, biomase i goriva iz otpada za ugašeni blok A termoelektrane u Plominu, pojavila se mogućnost rješavanja pitanja zbrinjavanja goriva iz otpada koje proizvode jedina dva izgrađena centra za zbrinjavanje otpada, istarski Kaštijun i primorsko-goranska Marišćina.

Uvjetima natječaja tek se trebaju precizirati specifikacije goriva iz otpada koje bi blok A mogao koristiti, no predstavnici suvlasnika i čelni ljudi Marišćine i Kaštjuna slažu se kako bi one trebale biti takve da omogućavaju spaljivanje goriva iz otpada iz dvaju centara za gospodarenje otpadom, pri čemu, smatraju, ključnu riječ treba imati Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja.

Oba centra, iako je prvobitnim nacionalnim planom za zbrinjavanje otpada bila predviđena izgradnja energana na gorivo iz otpada, muku muče s plasmanom tog goriva pa ga tako Ekoplus, tvrtka koja upravlja Centrom na Marišćini šalje na spaljivanje u Austriju, plaćajući više od 800 kuna po toni za transport i spaljivanje, što značajno utječe i na cijenu zbrinjavanja komunalnog otpada koja će, prema novom cjeniku KD Čistoće, za građane Rijeke, primjerice, narasti za novih 70 posto po pražnjenju zajedničkog spremnika miješanog komunalnog otpada.

Zajednička ponuda

Na natječaju je odabrana zajednička ponuda hrvatsko-njemačkog konzorcija koji čine tvrtke Kemokop VPC GmbH i Goudini International Advisory. Proizvodna jedinica blok A, termoelektrane Plomin, snage 125 MWe puštena je u rad 1970., a od 1. siječnja 2018. godine nije u pogonu, jer joj je istekla okolišna dozvola. Iako je novu je okolišnu dozvolu blok A dobio u veljači 2019. godine, taj dio termoelektrane ne ispunjava uvjete iz dozvole pa i dalje ne proizvodi električnu energiju.

Kako bi se ponovo stavio u funkciju, bilo je potrebno odabrati najbolju tehnologiju za korištenje prirodnog plina, biomase i otpada, s ciljem uspostave cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, smanjenja količine otpada koji se odlaže na odlagališta, smanjenja emisija stakleničkih plinova s odlagališta te iskorištavanja otpada u energetske svrhe. Ujedno, tehnologija bi trebala uzeti u obzir postojeće stanje bloka A, prostorno-plansku usklađenost, ekonomsku isplativost, tehničku izvedivost uz ispunjavanje svih zahtjeva zaštite okoliša i energetske učinkovitosti. Snaga bloka A pri tom nije definirana, već se navodi kako je potrebno odrediti optimalnu snagu za proizvodnju energije iz plina, biomase i otpada uzimajući u obzir ekonomsku isplativost, tehničku izvedivost uz zadovoljavanje svih zahtjeva iz područja zaštite okoliša te zakonskih propisa.

Predsjednica Skupštine Ekoplusa, Sanja Udović, načelnica Općine Viškovo, smatra kako je odluka o pokretanju postupka odabira najboljih tehnologija za korištenje biomase i otpada, odnosno alternativnih goriva, te pokretanja bloka A, pozitivna, ali zakašnjela.

– Mislim da je uvijek, a posebno u ovo vrijeme aktualne svjetske energetske krize, potrebno aktivirati sve potrebne resurse kako bi se energetska neovisnost održala, a cijena za krajnje korisnike bila što prihvatljivija. Neiskorištavanje bilo kojeg raspoloživog resura, bila to biomasa ili gorivo iz otpada koje nastaje kao proizvod u centrima za gospodarenje otpadom, u konačnici dovodi do većih računa za električnu energiju koje snose krajnji korisnici. Podsjećam da je postojećim Studijama izvodljivosti na kojima se temelje Centri za gospodarenje otpadom Marišćina i Kaštijun, predviđeno da će se gorivo iz otpada zbrinjavati u cementarama, a da će Marišćina i Kaštijun takvim plasmanom ostvariti nemale prihode, kaže Udović, ističući kako se dogodilo posve suprotno.

– Stav države da plasman goriva iz otpada prepusti tržištu ni dan danas ne mogu razumjeti jer prepuštanje tržištu nečeg što je promjenjivo, u najmanju ruku nije odgovorno. Danas je situacija takva da, umjesto prihoda, zbirnjavanje goriva iz otpada predstavlja rashod koji u ukupnoj cijeni gospodarenja otpadom čini značajnu komponentu. U zadnjih nekoliko godina, cijena zbrinjavanja tone goriva iz otpada je bila oko 1250 kuna po toni što čini gotovo 30 posto ukupne cijene obrade i zbrinjavanja otpada u centru Marišćina, kaže Udović.

Obnovljivi izvori

Aktivacija pogona u sklopu TE Plomin koji bi pored obnovljivih izvora energije koristio i gorivo iz otpada, prema njezinim bi riječima, rezultirala smanjenjem cijena električne energije, smanjenjem cijena postupanja s otpadom, a u konačnici i manjim računima za zbrinjavanje otpada koje plaćaju krajnji korisnici.

– Kao suvlasnici Ekoplusa, u prvom redu Općina Viškovo i Primorsko-goranska županija, u nekoliko navrata ondašnjem Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, a današnjem Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, predlagali smo upravo ovakva rješenja jer smo i tada, a i danas, svjesni da bi takav način zbrinjavanja goriva iz otpada dao brze rezultate po pitanju energetske učinkovitosti, proizvodnje električne energije iz vlastitih resursa, ali i po pitanju učinkovitijeg rada centara za gospodarenje otpadom. Upravo na našu inicijativu, Ministarstvo je još 2019. ili 2020. godine pokrenulo izradu studije kojom će se definirati način zbrinjavanja goriva iz otpada. Dalje od toga nažalost nismo došli. Vremena za čekanje nemamo, a to nam je pokazala i aktualna svjetska energetska kriza. U tom smislu, Ministarstvo mora ubrzati rješavanje ovih problema i maksimalno ubrzati ponovno stavljanje u pogon bloka A termoelektrane Plomin jer benefiti su višestruki, a vremena za čekanje sve je manje, zaključuje Udović.

Ministarstvu smo postavili upit hoće li i na koji način osigurati da blok A termoelektrane u Plominu bude prilagođen korištenju otpada iz goriva proizvedenog u Kaštijunu i Marišćini, ali dobili smo odgovor kako su “upoznati s projektom”.

– Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja upoznato je s planom HEP-a za razmatranje i odabir tehnologije za puštanje u pogon termoelektrane Plomin 1, koja bi u budućnosti kao gorivo mogla koristiti prirodni plin, biomasu i gorivo proizvedeno iz otpada. U slučaju korištenja goriva iz otpada u termoelektrani, moraju biti ispunjeni propisani uvjeti iz područja gospodarenja otpadom i cijelo postrojenje mora biti u skladu s najboljim raspoloživim tehnologijama, stoji u odgovoru Ministarstva.

Ekološki standardi

Da bi blok termoelektrane trebao koristiti gorivo iz otpada proizvedeno u domaćim centrima za gospodarenje otpadom, smatra i Marko Filipović, gradonačelnik Rijeke koji ističe kako trenutna energetska kriza, odnosno enorman rast cijena energenata jasno pokazuju koliko je važna energetska neovisnost kojoj bi pridonijelo ovakvo rješenje.

– Brojne države, među njima i naša, moraju naći načina za jačanje svog energetskog sektora. U tom kontekstu, dobro je da HEP ide u smjeru reaktiviranja svojih resursa, pogotovo zato što to planira temeljiti na modernim ekološkim principima odnosno na obnovljivim izvorima energije kao što su biomasa i gorivo iz otpada, te na plinu koji je trenutno prihvatljiv kao gorivo prijelaznog razdoblja. Također, ovaj potez HEP-a Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji otvara prostor za još jedan benefit, a to je mogućnost plasmana goriva iz otpada koje nastaje pri obradi otpada u Županijskom centru za gospodarenje otpadom Marišćina, naravno ukoliko svojstva goriva s Marišćine budu odgovarala onom koje traži HEP, a što u ovom trenutku nije poznato. Inače, Ekoplus, tvrtka koja upravlja Županijskim centrom za gospodarenje otpadom i vrši redovite provjere i analize u vezi mogućnosti za plasman goriva iz otpada s namjerom da se u što većoj mjeri smanje troškovi za zbrinjavanje. Tako će, u kontekstu vraćanja u pogon TE Plomin A Ekoplus svakako pratiti i mogućnost za isporuku goriva iz otpada, kaže Filipović.

Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina također podržava rješenje koje bi osiguralo zbrinjavanje goriva iz oitpada s Marišćine, ali upozorava da se pri tom moraju poštovati ekološki standardi.

– Centri za gospodarenje otpadom koji rade, a to su Kaštjun i Maršćina, proizvode gorivo iz otpada, a država nije riješila zbrinjavanje tog goriva iz otpada, nego dajemo velik novac da se to gorivo izveze izvan Hrvatske i da ga koristi netko drugi. Trebale su biti izgrađene četiri energane, raspoređene po Hrvatskoj, koje bi koristile to gorivo, a bilo je i ideja da termoelektrana Plomin koristi gorivo iz Marišćine i Kaštjuna. Inženjerski je to dobro rješenje, s tim da mora biti ekološki prihvatljivo, kako lokalno stanovništvo ne bi imalo otpor prema takvom rješenju. Gorivo iz otpada može se u Plominu suspaljivati s ugljenom, a tehničko rješenje može biti i takvo da se koristi isključivo gorivo iz otpada. Krajnje je vrijeme da HEP ponudi takva rješenja, da se o njima raspravi i da se dokaže da su prihvatljiva za okoliš i lokalno stanovništvo, kaže Komadina.