Plesna udruga Ri Dance na daskama Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku održala je svoju ovogodišnju završnu produkciju pod nazivom “Velik kao dijete”. U dvije večeri plesnih koreografija i palete emocija, članovi Ri Dancea ispunjenom auditoriju uspješno su pokazali sav trud i rad iz plesne sezone na zalasku.

-Znaš li što ću ja postati kad odrastem, za tvoju ljepotu svijete? Ja kad odrastem jako veliki, ja ću ostati dijete!, stihovi su Enesa Kiševića i nit vodilja plesne udruge RiDance kroz protekla dva desetljeća. Udruga službeno osnovana 2004. godine 20. obljetnicu djelovanja obilježila je produkcijom kojom je svojoj publici približila sve vrijednosti koje njeguje.

Publiku je kroz priču vodio dugogodišnji član udruge Marko Dobrecović koji je između redaka brojnih anegdota i zanimljivosti plesne udruge RiDance isticao poruke razumljive svakom pojedincu, a na koje su se vezale plesne točke u kojima je sudjelovalo sedamdesetak članova. Odrastanje, važnost prijateljstva, osobni osjećaj da svatko u životu slijedi svoje srce i pronalazi svoj put te one male, ali velike stvari koje ispunjavaju dušu neke su od ključnih poruka.

Pod vodstvom umjetničkog tima u sastavu Dolores Bugarin, Martina Laginja, Pavla Pinezić, Andrea Šikljan te Larisa Štefančić, i uz asistenciju članica Ane Senđerđi i Petre Šupuković uspješno je provedena još jedna u nizu plesnih sezona sa završnom produkcijom koja je ispraćena velikim pljeskom publike u HKD-u. Glazbu za produkciju obradili su Petra Bugarin Puzović i Aleksandar Valenčić, a za kostimografiju zaslužne su Jadranka Šegota i Dolores Bugarin. Predstava je podržana od strane Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke.

Kao lijep običaj posljednjih nekoliko produkcija Ri Dancea, i ovoga puta u jednoj su se točki na pozornici pojavili i tate! Naime, u jednoj od točaka, članice udruge izvele su koreografiju uz dodatak svojih očeva. Tate su koreografiju marljivo vježbali na brojnim probama, a ples s kćerima dočarao je veliku ljubav i podršku.

Na samome kraju produkcije istaknuto je stvaralaštvo Ri Dancea koje ta udruga svih ovih godina postiže vlastitim snagama uz pomoć dragih im suradnika. Plesni korak pojavljuje se kao alat kojeg dobro poznaju svi članovi udruge i uz kojeg se stvorila veliku povezanost te, kako je navedeno u predstavi, jedan zajednički jezik. Krunska poruka svakom pojedincu u publici bila je da kada god im se nešto čini neznatno, nebitno ili malo, ako je to pojedincu važno, tada mu je to najveće na svijetu.