RIJEKA – Riječka Salezijanska klasična gimnazija realizirala je tijekom protekle školske godine jedan sasvim izvanredan projekt. Riječ je o školskom vrtu, projektu nazvanom Ekooaza, u kojem se angažiralo dvadesetak gimnazijalaca, većinom učenika trećih razreda, ali i učenici drugih razreda kao i maturanti. Projekt je povezao tri područja – informatiku, biologiju i latinski jezik, naravno pod vodstvom troje nastavnika – Andrije Novakovića, profesora informatike, Melite Peršić, profesorice biologije i Ružice Jauk, profesorice latinskog i grčkog.

Jedan od rezultata toga projekta je neveliki plastenik u okućnici škole, i to već duže vrijeme pun plodova zemlje i rada ruku učenika. Još važniji rezultati su pomalo nov odnos učenika prema prirodi, pa zapravo se može reći – zaljubljenost u prirodu, kao i puno stečenog znanja i iskustvo ljepote zajedničkog rada.

Povratak prirodi

Profesor Novaković, inicijator projekta predstavio nam je i projekt i njegove ciljeve.

Foto Milan Đekić

– Gledajući mlade koliko su danas spojeni s tehnologijom i koliko su odvojeni od prirode, željeli smo ih malo vratiti prirodi, vratiti na izvor onoga gdje oni sami mogu nešto napraviti svojim rukama, biti u prirodi, naučiti nešto novo, međusobno se družiti i napraviti neko dobro djelo. Zato smo u tom projektu spojili tehnologiju, biologiju i latinski jezik. Plastenik smo izgradili uz pomoć projekta našeg Ministarstva, putem kojeg smo dobili financijska sredstva. U siječnju smo plastenik nabavili, a učenici su ga u potpunosti izgradili, od temelja. Pri tome su, zahvaljujući školskom domaru Dejanu Uzelcu, naučili i betonirati, pa su i sami betonirali temelje. Drugi dio ekipe, koji je više bio povezan s biologijom, dakle drugi učenici pripremili su zemlju, stavili crnicu, odredili što će i gdje će u vrtu zasaditi, postavili su staze u vrtu i sve zasadili. To su učinili posebno uz savjete prof. biologije Melite Peršić. Radili smo u suradnji s Graditeljskom školom, s njihovim vrtlarima i poljoprivrednicima, njihove profesorice su nam pomagale savjetima kada, što i kako saditi – i to je bila lijepa suradnja, opisao je prof. Novaković.

Foto Milan Đekić

Kako je projekt bio osmišljen tako da spoji biologiju, informatiku i latinski, učenici su biljke obilježili i njihovim imenima na latinskom jeziku, u suradnji s prof. Jauk, te su naravno naučili latinske nazive tih biljaka.

Angažiranost učenika

Prije svega, Ekooaza Salezijanske klasične gimnazije spojila je ekološki uzgoj i tehnologiju.

Foto Milan Đekić

– Htjeli smo da vrt bude pomognut tehnologijom, odnosno da zalijevanje bude automatsko, da ima solarnu ploču, da tehnologijom tako pratimo stanje u vrtu. Učenici su se sami podijelili tko će i kada, prije i nakon nastave, vrt obići, a kad smo postavili automatizirano navodnjavanje, dolazili su povezati rajčice, plijeviti travu. Dio učenika koji su programeri, programirali su sustav da se u plasteniku stalno prati stanje temperature i vlažnosti zraka, da bismo vidjeli koja je ovisnost jednog i drugog, i da se uspije riješiti navodnjavanje – na način da se automatski uključuje i isključuje kada je to zemlji potrebno. To je spoj tehnologije i biologije, a angažiranost učenika me je oduševila. Cilj nam je da taj program pokušamo i nastaviti, da se neke stvari dodatno automatiziraju, ili u potpunosti automatiziraju, npr. praćenja biljaka, da budu edukacije – da to bude mala vrtna oaza u koju će učenici moći otići i dati nešto prirodi, a priroda će im vratiti, rekao je Novaković.

Praktično znanje

Profesorica Peršić tome je dodala da su željeli da učenici nešto više nauče, zapravo da ne nauče samo iz knjiga, da nauče ponešto praktično – zapravo da zavole i biljke.

Foto Milan Đekić

– Djeca najviše vole životinjski svijet i čovjeka, a biljke su pomalo zapostavljene, pa smo i iz tog razloga krenuli u taj projekt. Također iz razloga da nešto od toga znanja mogu prenijeti i doma – uzgajati biljke, što ne znači da moraju imati vrt, već da ponešto mogu uzgojiti i na svojim balkonima. Prošle godine smo radili sa solitarnim pčelama, radili smo kućice, odnosno hotelčiće za solitarne pčele, upoznavali koliko su važni oprašivači. A ove godine smo se odlučili raditi s biljkama, objasnila je prof. Peršić.

O iskustvima i dojmovima, uopće o radu u Ekooazi pitali smo i gimnazijalce, dok su druženjem punim smijeha u školskoj kantini zaključivali svoj ovogodišnji veliki projekt.

– To je bilo lijepo iskustvo. Sve mi je, od početka do kraja, bilo jako zanimljivo jer me već nekoliko godina posebno zanimaju agronomija i vrtlarstvo. Puno sam naučio, pogotovo od profesorica Graditeljske škole, koje su u tome stručne. Drago nam je da je naš trud urodio i plodovima, rekao je Andrija Uhač, jedan od najangažiranijih učenika u projektu Ekooaze.

Njegova kolegica Petra Flegar objasnila je da je sudjelujući u ovom projektu još više zavoljela prirodu.

Foto Milan Đekić

– Svi smo dobrovoljno odlučili sudjelovati i mnogo smo toga naučili. Sve je bilo zaista predivno iskustvo i jako poučno za život, sažela je.

Za školsku kantinu i Kuću utočište Depaula Hrvatska

Već na početku Ekooaze, učenici i njihovi profesori dogovorili su da će ono što u vrtu uzgoje dati Depaulu Hrvatska – riječkoj Kući utočišta, koja je dnevni centar za beskućnike i ostale marginalizirane osobe.

– Učenici su u kuhinju Kuće utočišta već odnosili salatu koju su uzgojili, uskoro će odnijeti i rajčice i poneko drugo povrće. Salatu uzgojenu u našem vrtu, naprimjer, koristimo i u našoj školskoj kantini za školske marende, tako da naši učenici jedu salatu proizvedenu u našem vrtu, opisao je prof. Novaković.