Pasionska baština

Pandemija nije prekinula tradiciju: Riječki planinarski križni put od katedrale do Drenove

Mirjana Grce

Foto Riječka nadbiskupija

Foto Riječka nadbiskupija



Donosimo Ti sve ljude koji su se preporučili u molitve – to je, među ostalim, izrečeno na četrnaestoj postaji Riječkog planinarskog križnog puta koji je održan 17. put.


Izdvajamo tu rečenicu iz lijepih meditacija koje je za taj ovogodišnji riječki križni put, posvećen Godini sv. Josipa, pripremila vjeroučiteljica i katehistica Maja Šimičić Roksandić, jer ova korizmena pobožnost je ove godine, zbog potrebnih epidemioloških mjera, mogla okupiti tek mali broj vjernika.


Kako su i najavili organizatori – Riječka nadbiskupija i Akademsko katoličko društvo Jeronim – u njemu su sudjelovali samo predstavnici udruga i zajednica vjernika, i u svoju su pobožnost i molitve uključili sve koji nisu tamo mogli biti.




I ovaj Riječki planinarski križni put je nakon molitve pred Čudotvornim raspelom u katedrali sv. Vida, krenuo svojim drevnim putem od četrnaest postaja, uzbrdo povijesnim Goljakom, Kalvarijom do Kozale.



A zatim do kapelice na Velom vrhu i župne crkve na Donjoj Drenovi, gdje je zaključen misnim slavljem koje je predvodio mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup.


U desetljeću i pol prije pandemije, ta je pobožnost, na putu dugom sedam kilometara, okupljala više stotina vjernika, svake godine sve više.


Odavno je postala draga i velika tradicija, obnovljena prije gotovo dva desetljeća.


Poznato je da je ona nastavak drevne riječke pasionske baštine, pobožnosti križnoga puta od crkve sv. Vida do Kozale, vrha riječke Kalvarije.


Obnovili su je članovi AKD-a Jeronim, želeći istovremeno potaknuti obnovu kapela – postaja preostalih na Kalvariji, koju su u 17. stoljeću zajednički sagradili isusovci i Bratovština Čudotvornog raspela.