Kada se na Kolegiju gradonačelnika na dnevnom redu našla nova Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada Rijeke, ili u prijevodu novo poskupljenje i novi udar na standard građana, pročelnica Odjela gradske uprave za komunalni sustav Maja Malnar odradila je za govornicom Gradske vijećnice rutinski posao. Uzela je riječ, utvrdila da je tu riječ o usklađenju s novim zakonom i izvijestila kolege iz gradske vlade i okupljene novinare koje su nove cijene. Budući da je bilo jasno da je riječ o poskupljenju, kolega Lucio Vidotto i ja smo nakon sjednice gradske vlade otišli do pročelnice i zamolili je da nam pojasni kolika je bila cijena prije, koliko će poskupjeti ta usluga građanima. Ona je prevrtala papire i kako bismo joj olakšali, rekli smo da nam može dostaviti podatke na e-mail. Nismo dobili ništa. Dobro, možemo razumjeti da novi ritam grada očito spušta odnos prema novinarima i javnosti za nekoliko razina niže nego što je bio slučaj prije, ali da će na isti način pročelnica Malnar doći na Gradsko vijeće i imati gotovo identično izlaganje, bilo je teško vjerovati. Naime, riječki gradski vijećnici za razliku od novinara ne izvješćuju javnost, oni prihvaćaju odluku pa je bilo za pretpostaviti da će javnost dobiti sve relevatne podatke o poskupljenju i o svemu onome što čeka građane. Da je situacija ozbiljna, ako već ne shvaća pročelnica Malnar koja je u izlaganju bila pojačana direktoricom Čistoće Jasnom Kukuljan, to je trebao shvatiti gradonačelnik Marko Filipović. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da je Klub vijećnika Akcije mladih, Unije Kvarnera i Možemo! podnio 15 amandmana, Most 11, HDZ dva i jedan PGS. Sad, lako za Most i HDZ, ali svakom politički pismenom zazvonilo bi zvono na uzbunu zbog amandmana Akcije mladih, Unije Kvarnera, Možemo! i PGS-a jer bez njihovih glasova nova odluka ne može nikako biti prihvaćena.

Mnoge od predstavnika građana koji su izabrani na izborima s razlogom je nerviralo dociranje Jasne Kukuljan koja se prema njima odnosila kao prema osnovnoškolskoj djeci, i to onoj u nižim razredima. Poput nervozne profesorice kojoj se baš i ne da previše raditi pa ostavlja dojam osobe koja poručuje – zašto ja ovdje uopće gubim vrijeme na dokazivanje da su dva plus dva četiri. Nakon dva sata rasprave bilo je jasno da se stvari ne kreću prema prihvaćanju nove odluke, iako je gradonačelnik Filipović prihvatio dio amandmana, ali ne i one najbitnije, točnije najbitniji kojim se onemogućava drastično poskupljenje usluge Čistoće. I onda se na stanci koja je određena za odmor i dogovor dogodio politički obrat – većina gradskih vijećnika, prije svih Akcije mladih, Unije Kvarnera, Možemo!, Mosta, HDZ-a i nezavisne liste Da štima grad složila se da će tijekom glasanja prihvatiti većinu amandmana koje je gradonačelnik Filipović odbacio i oni bi tako postali sastavni dio odluke. Da bi izbjegao blamažu, Filipović je, a na što ima pravo, povukao novu odluku. I doveo se u situaciju da Rijeka bude izvan zakona koji nalaže da takva odluka mora biti prihvaćena do veljače ove godine. Takav epilog dobar je iz više razloga – zbog toga što su gradski vijećnici nadrasli politička razilaženja i kaznili bahatost pročelnice Maje Malnar i direktorice Jasne Kukuljan, spriječili su novo poskupljenje koje ni u jednom trenutku nije jasno obrazloženo i poslali jasnu poruku gradonačelniku Filipoviću da nema većinu u Gradskom vijeću i da se ne može ponašati kao da je ima. Druga strana medalje je činjenica da je Rijeka stavljena izvan zakona i to u i te kako bitnom segmentu kao što je odvoz komunalnog otpada, a gradski vijećnici su tako preuzeli na sebe obvezu da ponude rješenje. Do rješenja ne može doći bez suradnje sa stručnim gradskim službama, Čistoćom i gradonačelnikom Filipovićem. Ta pat pozicija može se riješiti jedino razgovorima i kompromisima.
Onim što je trebalo biti odrađeno već prije Kolegija gradonačelnika. Imao je za konzultacije Filipović cijeli siječanj ove godine, kada nije bilo sjednice Gradskog vijeća, ali očito taj posao nije odrađen. Ako nekome nije jasno da građani, a i njihovi predstavnici u Gradskom vijeću, moraju znati svaku brojku, svaku varijablu koja dovodi do poskupljenja bez kojega se kao ne može provesti individualizacija te komunalne usluge, te da takva računica mora cijelo vrijeme stajati na ekranu Gradske vijećnice i u materijalima predlagača odluke, onda je jasno da su pročelnica, direktorica i gradonačelnik podkapacitirani za posao koji rade.