Djeca su naša budućnost. Ali kakva je budućnost naše djece? Čini se nimalo svijetla jer im svakim danom ovog 21. stoljeća onemogućavamo uvjete za normalan život. I sječemo granu na kojoj sjedimo, iako je upitno hoće li je imati itko odsjeći jer nećemo znati što je to pila i kako se koristi.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja ukinulo je zanimanje stolar u Primorsko-goranskoj županiji. Za stolara su se učenici u Primorsko-goranskoj županiji mogli obrazovati jedino u Strojarskoj i brodograđevnoj školi koja se od ove godine zove Drvodjeljska i strojarska škola. A što kaže Ministarstvo znanosti i obrazovanja?

– Zbog malog broja učenika koji svake godine upisuje navedenu školu, Ministarstvo za školsku godinu 2022./2023. predlaže planiranje ukupno dva razredna odjela u onim programima obrazovanja za koje su analize unazad nekoliko godina pokazale da učenici imaju interes, tvrde u Ministarstvu. Umjesto da se uključi alarm i da se provedu sva živa ispitivanja zbog čega nema zanimanja za stolare i da se provedu edukacije i uvedu poticajne mjere kako bi se djecu zainteresiralo za ovo zanimanje, aktivirale su se mjere optimizacije i racionalizacije. Jer po staroj i dobroj praksi birokratskog aparata najbolje je štedjeti tamo gdje se štedjeti ne bi trebalo.

Ravnateljica Drvodjelske i strojarske škole Evica Kozera uopće ne dvoji da Ministarstvo ukidanjem stolara radi ogromnu štetu obrtništvu.
– Istina je da prošle godine nismo upisali niti jednog stolara, bilo je interesa za tri stolara, ali nas aplikacija automatski briše ako ih nemamo šest, iako je tijekom godine bilo interesa za prelazak učenika u stolare iz drugih škola. Zaista, ne mogu razumjeti strategiju razvoja naše županije bez obrtničkog zanimanja kao što je stolar. Ne mogu shvatiti da nitko ne reagira na činjenicu koliko naše građe ide svakodnevno izvan naše županije. Do sada je bilo pravilo da se neki program ukida ukoliko za njega učenici ne pokažu zanimanje tri godine, a nama se sada samo nakon jedne godine neupisa briše program, upozorava ravnateljica Kozera. Ona podsjeća na tragičnu činjenicu da u Delnicama obrazovanja za drvno zanimanje uopće više nema.

– Ako sada ukinu i naše stolare, takvog zanimanja neće biti sve do Dalmacije. Nema ga Istarska, a ni Ličko-senjska županija. Imamo Gorski kotar, a ne obrazujemo stolare. Sada imamo šestero učenika u trećem razredu koji završavaju obrazovanje i svi znaju gdje će raditi, priča ravnateljica hrvatsku stvarnost, tužnu da tužnija ne može biti.

Da je odluka Ministarstva suluda, uvjeren je i predsjednik Obrtničke komore Rijeka Dalibor Kratohvil koji naglašava da obrazovni sustav uopće ne prati potrebe tržišta rada.
– Imamo »zeleno srce« Hrvatske, a nemamo stolare. Danas stolara čekate dulje nego pregled magnetskom rezonancom, upozorava Kratohvil.

Klana je prekrasno mjesto, a još je ljepšom čini njezina drvna industrija koja je preživjela sve tranzicijske nedaće društva koje čini sve da ubije proizvodnju. Klana je mjesto u koje dolaze raditi strani radnici jer naših nema pa bi se ugrozio proces proizvodnje. U Drvnoj industriji Klana iskazuju veliko nezadovoljstvo zbog odluke o ukidanju zanimanja stolar iz programa upisa u školskoj godini 2022./2023.
– Tradicija obrade drva u našem kraju seže unazad mnogo godina, a sama činjenica da se radi o deficitarnom zanimanju itekako potvrđuje potrebu o upisu stolara u program škole, koja je planirala upisati 10 učenika, a s čime je bila suglasna i županija. Intenzivno i uspješno surađujemo s Drvodjeljskom i strojarskom školom stipendirajući učenike, te ih po završetku školovanja i zapošljavamo, što bismo voljeli nastaviti i u budućnosti, upozoravaju u toj tvrtki koja čini ljepšom i Klanu i Primorsko-goransku županiju.

Ali što to sve vrijedi kada je od razuma i logike vrednija aplikacija na nekom računalu u Zagrebu koja se aktivira i zabrani obrazovanje za stolare u Primorsko-goranskoj županiji? Njima kao da je mrsko to što još uvijek ima idealista koji vjeruju u obrtnička i proizvodna zanimanja. Oni bi možda najsretniji bili da se sva naša djeca obrazuju za kumordinara Žorža i da lijepo služe strane goste u još jednoj turističkoj sezoni koja obećava. Jer djeca su naša budućnost, a mi im ostavljamo svijet u nasljeđe u kojem neće biti obrazovanja za zanimanje stolar od Savudrije do Prevlake. Granu na kojoj sjedimo neće imati tko otpiliti, ona će sama istrunuti i, zajedno s nama na njoj, tresnuti o pod. Bolno.