Oduvijek sam mrzio snimanje nastavaka filmova koje sam volio, mada su neki imali smisla. Još je besmislenije pisati nastavak kolumne, ono, platane u Krešimirovoj – 2. dio. Ali, šta’š, nužda natjera čovjeka na svašta. Platane 2. dio bavit će se reakcijama čitatelja na prvi dio, odosno na osnovnoškolsko evociranje uspomena na riječke Elizejske poljane.

Moj drug Željko iz Ulice braće Bačić koji je spomenut u prvom dijelu, a koji sada živi u Krešimirovoj, detaljno je upozorio na sve ono što mu smeta kada je riječ o rekonstrukciji koja je trajala vječnost. Željko kaže da je tužan jer mi Riječani, koji se hvalimo našom otvorenošću, alternativnošću i posebnošću pred ostatkom Hrvatske nismo reagirali prilikom slučaja drastičnog obrezivanja platana u ovoj ulici. Da se nešto slično dogodilo u Splitu ili Zagrebu, nastavlja Željko, ljudi bi već reagirali, iako bi možda krajnji ishod bio isti.

– Sa svoje sam terase snimao skoro svaku sekundu “masakra motornom pilom” nad jednom od najljepših i najvećih platana u čijoj krošnji se znalo zadržavati jato od nekoliko stotina čvoraka. Nakon “obrezivanja” stablo koje je bilo visoko oko 30 metara je smanjeno na polovinu svoje visine te je izjednačeno s najmlađim platanama u ulici. Kao u crtiću “A je to”, piše Željko. On je uvjeren da je konačni rezultat rekonstrukcije očajan. “Nakon manje kišice neki dan sam pješice otišao u grad te sam snimio nekoliko lokvi. Najgora je ispred autobusne stanice kod KBC-a, mjesta na kojem čekaju bolesni i stari ljudi koji nemaju svoj prijevoz. Lokve postoje i na pješačkim prijelazima, upravo na mjestima sniženim radi invalidskih i dječjih kolica. A jedna od najvećih lokvi je na pločniku autobusne stanice kod studentskog restorana Indeks, na spoju novog i starog asfalta. Napominjem da je ovaj dio asfaltiran među prvima, kada još nije bilo vremenske stiske. Postoji i čitav niz manjih propusta”, detaljno je zabilježio Željko. On me moli da se to objavi i da se stisnu izvođači radova kako bi u jamstvenom roku otklonili što više nedostataka.

Javio nam se i vozač Autotroleja.

– Ono što je iz perspektive mog sadašnjeg posla (vozača autobusa u Autotroleju) sporno, jest činjenica da se prometnica otvorila za sav promet, a da se unatoč svom vremenu koje su radnici imali na raspolaganju, nitko nije sjetio izmjestiti stup javne rasvjete koji je tik uz sam kolnik, pa postoji realna opasnost da netko od nas polomi desni retrovizor u slučaju da se mora primaknuti skroz uz rub uslijed neke iznenadne situacije na cesti. Isto tako, i ove grane platana nad samim kolnikom također ometaju normalan prolazak većih vozila, ako se držimo sredine svog prometnog traka, desni retrovizor i sam rub autobusa prolazi kroz njih, što ostavlja trag na plastici. Budući da vozim prigradske linije, iz prve ruke mogu posvjedočiti da se na trasi gotovo svake linije nailazi na grane koje se nadvijaju nad kolnik, što je posebno nezgodno u zavojima, jer onda mi moramo prelaziti crtu kako ne bi razbili retrovizor, što dovodi u neugodnu poziciju vozače vozila iz suprotnog smjera, upozorava naš čitatelj.

I za kraj, Jure koji je u svojih 70 godina bezbroj puta prošetao zelenim tunelom od Mlake do Žabice daje savjet kako bi drvored platana zaista mogao izgledati reprezentativno.

– Dovoljno je usporediti iste, ali uspravne, drvorede na zagrebačkom Zrinjevcu ili u bližem nam Trstu na aveniji od željezničkog kolodvora prema dvorcu Miramare. Razlog tome je doista prozaičan. Naime, gradska tvrtka Parkovi kod vezivanja mladica postavlja samo jedan drveni kolac, umjesto triju ukriženih kao u Zagrebu, Trstu i mnogim drugim većim i manjim gradovima, što je za našu riječku buru “mačji kašalj”, upozorava Jure.

Valja se nadati da će ove vapaje netko čuti i da će se učiniti što može i mora kako bi riječki Champs-Elysees i dalje bio zelena avenija koja vodi do grada s velikim G.