Foto Roni Brmalj, Nel Pavletic/Pixsell, Centar za proteomiku, Vedran Karuza
Novce za istraživanje koronavirusa dobili su projekti troje znanstvenika s Medicinskog fakulteta - doc. dr. Ilije Brizića, prof. dr. Astrid Krmpotić te prof. dr. Felixa Wensveena. S Odjela za informatiku prošao je projekt izv. prof. dr. Ane Meštrović, a s Pravnog fakulteta projekt prof. dr. Dalide Rittossa
povezane vijesti
RIJEKA – Hrvatska zaklada za znanost izdvojila je 14 milijuna kuna za financiranje ukupno 11 znanstvenih projekata koji se bave istraživanjem koronavirusa, a od tih 11 najbolje rangiranih projekata koji su odobrani u konkurenciji čak 98 prijava na raspisani natječaj, pet je projekata riječkih znanstvenika.
Riječ je o tri projekta s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci te po jednom s Odjela za informatiku i Pravnog fakulteta riječkog Sveučilišta. Projekti u medicinskoj i biomedicinskoj kategoriji financiraju se u rasponu od 600 tisuća do 1,5 milijuna kuna, a u društvenoj i obrazvonoj kategoriji u rasponu od 400 do 750 tisuća kuna.
Projekti s Medicinskog
Tri odabrana projekta s riječkog Medicinskog fakulteta su »Dosta skrivanja CoV-2: Uspostava baze monoklonskih protutijela na SARS-Cov-2« doc. dr. Ilije Brizića, »Atenuirani β-herpesvirus sa snažnim imunomodulatornim kapacitetom kao vektorsko cjepivo protiv SARS-CoV-2« prof. dr. Astrid Krmpotić te »Manipuliranje imunološkom memorijom, razvoj novih strategija u svrhu stvaranja boljeg memorijskog CD8 T-staničnog odgovora protiv COVID-19 nakon cijepljenja« dr. Felixa Wensveena.
Izv. prof.dr. Ana Meštrović s Odjela za informatiku dobila je financiranje projekta »Višeslojni okvir za karakterizaciju širenja informacija putem društvenih medija tijekom krize COVID-19«, a prof. dr. Dalida Rittossa s Pravnog fakulteta »Život u doba bolesti COVID-19 – socijalne implikacije za sigurnost i dobrobit ranjivih skupina u europskom kontekstu«.
Pojašnjavajući kako je cilj njegovog projekta projekta istražiti kako nastaje imunitet protiv SARS-CoV-2 prof. dr. Wensveen s Medicinskog fakulteta kaže da mu je odobreno sufinanciranje od 1,2 milijuna kuna.
– Većina ljudi zna da nakon infekcije ili cijepljenja u našem tijelu nastaju protutijela koja se vežu i neutraliziraju virusne čestice. Međutim, protutijela nisu u potpunosti učinkovita u borbi protiv unutarstaničnih virusa.
U tom slučaju potrebna je pomoć specijaliziranih imunoloških stanica, zvanih limfocit T, koje imaju sposobnost otkrivanja i eliminiranja zaraženih stanica. Tijekom infekcije, T stanice se brzo umnožavaju i formiraju vojsku koja zaustavlja infekciju.
Kada je virus pobijeđen, većina ovih stanica umire, ali manji dio njih preživljava u formi memorijskih stanica koje pružaju imunitet od reinfekcije. Dobro cjepivo, stoga, stimulira formiranje i antitijela i T limfocita.
U ovom projektu fokusirat ćemo se na istraživanje opsega imunološkog odgovora posredovanog limfocitima T, odnosno ispitat ćemo koji je broj virusnih mutanata koje naš imunološki sustav može prepoznati.
Virusi konstantno mutiraju šireći se populacijom kako bi izbjegli prepoznavanje od strane našeg imunološkog sustava. Kako bi razvili imunost na COVID-19, naši limfociti T moraju prepoznati izvorni virus, ali isto tako i njegove potencijalne mutante.
Stoga ćemo najprije karakterizirati opseg imunološkog odgovora posredovanog limfocitima T kod pacijenata koji su preboljeli COVID-19. Zatim ćemo na mišjem modelu testirati novu eksperimentalnu terapiju čija je svrha povećanje zaštitne sposobnost limfocita T na način da se unaprijedi prepoznavanje više različitih COVID-19 varijanti.
Ovaj projekt je od iznimne važnosti za razvoj cjepiva budući da se povećavanjem prepoznavanja virusnih mutanata od strane limfocita T povećava i sama učinkovitost cjepiva, pojašnjava prof. dr. Wensveen.
Dugogodišnje istraživanje
Riječ je o projektu koji je nastavak dugogodišnjeg istraživanja u području regulacije opsega imunološkog odgovora protuvirusnih limfocita T u kojem je njegova grupa jedna od vodećih u svijetu.
– Nedavno smo publicirali naše istraživanje novog molekularnog mehanizma na animalnom modelu koji regulira spektar memorijskih T stanica. U ovom projektu primijenit ćemo ova saznanja na humanim T memorijskim stanicama usmjerenih protiv COVID 19.
Naš tim je dio hrvatskog Centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva, u sklopu Medicinskog fakulteta Rijeka. Naš Institut, stoga, posjeduje opremu i znanje da vodi znanstvenu bitku protiv SARS-COVID-19.
Glavna suradnica na ovom projektu je dr. sc. Inga Kavazović, poslijedoktorandica u mojoj grupi te jedna od najboljih mladih imunologinja u Hrvatskoj. Radit ćemo zajedno s grupom doc. dr. Đurđice Cekinović Grbeša, specijalistkinje infektologije KBC-a Rijeka, koja će voditi klinički dio studije, najavljuje prof. dr. Wensveen.
Doc. dr. Brizić na istoj će instituciji voditi projekt čiji je cilj proizvesti monoklonska protutijela na sve proteine SARS-CoV-2 virusa, njih ukupno 29.
– Navedena protutijela koristit će se kao alati u različitim područjima istraživanja ovog virusa, kao i za razvoj potencijalnih terapijskih pripravaka. Monoklonska protutijela će nam omogućiti da vizualiziramo virusne proteine različitim istraživačkim metodama, te otkrijemo neka njihova do sada nepoznata svojstva; otuda i naziv projekta ‘’Dosta skrivanja CoV-2: Uspostava baze monoklonskih protutijela na SARS-Cov-2’’.
U projektu surađujemo s nekoliko inozemnih i domaćih partnerskih institucija kao što su Institut Heinrich-Pette Hamburg, Medicinsko sveučilište Beč, Izraelski institut tehnologije Technion Haifa, Hebrejsko sveučilište u Jeruzalemu te Klinika za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević« Zagreb, a očekujemo da će rezultirati i umrežavanjem s drugim znanstvenicima, te prijavom novih kompetitivnih projekata financiranih sredstvima EU-a.
Projektu je odobreno financiranje u iznosu od milijun i pol kuna, a provodit će se u periodu od godinu i pol. Važno je napomenuti da svako razvijeno protutijelo ima komercijalni potencijal, tako da i u tome smislu očekujemo daljnje aktivnosti.
S obzirom da će mnogi laboratoriji u svijetu imati potrebu za takvim alatima, očekujemo da će naša monoklonska protutijela značajno doprinijeti istraživanju virusa SARS-CoV-2, što će također pridonijeti pozicioniranju Sveučilišta u Rijeci i hrvatske znanosti kao relevantne u međunarodnoj zajednici u području istraživanja bolesti COVID-19.
Ono što ovdje treba naglasiti je da je Centar za proteomiku, gdje će se projekt provoditi, najprepoznatljivija istraživačka institucija u virusologiji i virusnoj imunologiji u ovom dijelu Europe. Uz mene, dio projektnih aktivnosti će voditi ponajbolji hrvatski znanstvenici u području biomedicine, prof. dr. Tihana Lenac Roviš i dr. Paola Kučan Brlić, ističe doc. dr. Brizić.
Vektorsko cjepivo
Istovremeno na Zavodu za histologiju i embriologiju i Centru za proteomiku Medicinskog fakulteta u Rijeci već dugi niz godina radi istraživačka grupa koja istražuje patogenezu i imunobiologiju herpesvirusne infekcije.
Jedan dio njihovih istraživanja usmjeren je na mehanizme kojima virusi izbjegavaju imunosni odgovor domaćina, a što istražuju na modelu infekcije miševa mišjim citomegalovirusom.
Prof. dr. Krmpotić kaže da su karakterizirali veći broj virusnih imunosubverzivnih gena, a prvi su koji su otkrili da citomegalovirus, djelovanjem nekoliko svojih proteina, izbjegava imunosni nadzor posredovan snažnim imunim receptorom NKG2D.
– Temeljeno na rezultatima koje smo dobili proučavajući rekombinantne viruse kojima nedostaju pojedini imunosubverzivni geni, dizajnirali smo vektorsko cjepivo bazirano na citomegalovirusu.
Prvo smo konstruirali rekombinantni citomegalovirus u kojem smo gen za jednu od molekula koja se veže za receptor NKG2D ubacili u virusni genom na mjesto njegovog virusnog inhibitora.
Ustanovili smo da je ovaj virus jako oslabljen, ali da potiče snažan protektivni odgovor limfocita T i protutijela. Zatim smo, bazirano na ovom virusu, konstruirali vektorska cjepiva koja su izražavala dijelove pojedinih drugih patogena, poput bakterije Listeria monocytogenes, i pokazali smo da su ovakvi virusi jako atenuirani, ali da istovremeno potiču snažan i dugotrajan imuni odgovor koji štiti domaćina od infekcije patogenom čiji je dio ubačen u virus.
U novom projektu financiranom od Hrvatske zaklade za znanost, planiramo konstruirati rekombinantne citomegaloviruse koji izražavaju ligand za receptor NKG2D i strukturne proteine S, M ili N od SARS-CoV-2.
Potencijal ovih virusa kao vektorskih cjepiva za SARS-CoV-2 ispitat ćemo na modelu transgeničnih miševa koji eksprimiraju humani ACE2 koji je receptor za SARS-CoV-2. U istraživanju ćemo se posebno fokusirati na imunopatološke promjene u plućima tijekom akutne SARS-CoV-2 infekcije, odnosno proučavat ćemo sposobnost vektorskih cjepiva da ih spriječe, budući da herpesvirusi izazivaju trajnu imunost, posebice takozvanih tkivno-rezidentne stanice.
Osim znanstvenika s Medicinskog fakulteta u Rijeci, u istraživanje će biti uključeni i znanstvenici iz Izraela i Njemačke te Klinike za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević«, zaključuje prof. dr. Krmpotić.
Društveni aspekti pandemije
Uz projekte koji stvaraju novo i unapređuju postojeće znanje o zaraznim bolestima uzrokovanim koronavirusima Hrvatska zaklada za znanost za financiranje je odabrala i projekte koji se bave društvenim aspektima pandemije.
Jedan od njih je i projekt izv. prof. dr. Ane Meštrović s Odjela za informatiku koji će se baviti istraživanjima obrazaca širenja informacija u doba pandemije COVID-19.
– Istraživanje komunikacije koja se odvija putem društvenih medija od velike je važnosti u kriznim situacijama jer može pomoći u ublažavanju straha i neizvjesnosti te osnaživanju odgovornog individualnog i grupnog ponašanja.
Primjerice, automatska detekcija lažnih vijesti može pomoći u prevenciji širenja dezinformacija. Nadalje, primjenom kvantitativne i kvalitativne analize javno objavljenih poruka koje se šire putem društvenih mreža moguće je prepoznati koje se teme vezano uz COVID-19 komentiraju s pozitivno, a koje s negativno iznesenim stavovima, što daje dobar uvid u društveni aspekt pandemije.
Danas su u području umjetne inteligencije razvijeni napredni postupci koji omogućavaju relativno uspješnu automatsku klasifikaciju pozitivnih i negativnih poruka, detekciju lažnih vijesti i slično. Međutim, kriza COVID-19 donosi nove izazove zbog intenzivne komunikacije putem društvenih medija, koja je rezultirala velikim skupovima tekstualnih podataka.
Stoga je cilj našega istraživanja definirati višeslojni okvir koji obuhvaća različite aspekte širenja informacije i objedinjuje različite pristupe za analizu velikih količina podataka, kao što su duboko učenje i metode analiza društvenih mreža.
Ideja istraživanja je da se informacija koja se širi u obliku tekstualne poruke na društvenoj mreži opiše tako da se objedini niz značajki koje uključuju: sadržaj poruke, svojstva korisnika koji dijele poruku na društvenoj mreži te dinamiku širenja poruke.
Ako se sva ta svojstva pretvore u odgovarajući numerički zapis, moguće je razviti algoritme koji će prepoznavati obrasce širenja određenih klasa poruka, pojašnjava izv. prof. dr. Meštrović.
Projekt je financiran u iznosu od 550 tisuća kuna, a osim postupaka za klasifikaciju poruka, važan ishod ovoga istraživanja bit će korpusi koji sadrže tekstove s najčitanijih internetskih portala te anonimizirane tekstualne objave na društvenim mrežama, tematski povezane s krizom COVID-19, koji će biti javno dostupni i za druga istraživanja slične tematike.
Ustavnopravna kakvoća restriktivnih mjera
– Bolest COVID-19, osim zdravstvenih, izazvala je negativne ekonomske i društvene posljedice koje su zbog svojih razmjera prozvane neviđenom svjetskom krizom, socijalnim cunamijem i socijalnom nuklearnom bombom. Osim traženja rješenja za pandemiju unutar polja medicinske znanosti, sve su se više mogli čuti glasovi kako je posebnu snagu potrebno usmjeriti na ublažavanje posljedica proizašlih iz ograničenja socijalnih prava i usluga te slobode kretanja građana.
Zbog restriktivnih mjera, ranjivost pojedinih članova društva nikada nije bila veća. Kako bi istražili može li se država nositi sa socijalnim teretom i ispuniti svoje pozitivne obveze u zaštiti ranjivih, grupa istraživača okupila se oko projekta »Život u doba bolesti COVID-19 – socijalne implikacije za sigurnost i dobrobit ranjivih skupina u europskom kontekstu«, kaže nositeljica projekta doc. dr. Dalida Rittossa s riječkog Pravnog fakulteta.
Projekt, koji je Hrvatska zaklada za znanost poduprla s 417 tisuća kuna, zamišljen je kao interdisciplinarni istraživački pothvat tijekom kojeg će se istražiti ustavnopravna kakvoća restriktivnih mjera i njihov utjecaj na prava ranjivih skupina.
– Preispitat će se razmjeri i uzroci kaznenih djela na štetu djece i nasilja u krugu obitelji i provjeriti na koji način žrtve dolaze do informacija kome se obratiti za pomoć tijekom zabrane napuštanja doma. Provjerit će se predstavljaju li ograničenja unutar sustava mentalnog zdravlja tijekom COVID-19 krize zapreku u pružanju pomoći žrtvama kaznenih djela i zdravstvenih usluga osobama s duševnim smetnjama, pojašnjava doc.dr. Rittossa.
Uz nju u projekt su se uključili i izv. prof. dr. Marissabell Škorić, prof. dr. Sanja Barić te dr. sc. Dejana Golenko s Pravnog fakulteta u Rijeci, prof. dr. Irma Kovčo Vukadin s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu te doc. dr. Goran Arbanas iz Klinike za psihijatriju Vrapče. Osim interdisciplinarnog pristupa projekt nosi i komparativnu notu pa su se tako uz hrvatske istraživače projektu pridružili i Francesco Trapella sa Sveučilišta »Gabriele d’Annunzio« u Pescari, doc. dr. Mojca M. Plesničar s Instituta za kriminologiju u Ljubljani te izv. prof. dr. Maria Forsman sa Sveučilišta u Umei.