RIJEKA – S obzirom na to da se velik dio riječke obale nalazi pod upravljanjem Lučke uprave, a lučka se aktivnost tijekom godina smanjivala, mnoga su skladišta sececijskog stila gradnje ostala prazna. Nerijetko stoga pitanje industrijskoga nasljeđa, time i Metropolisa, kao i općenito pitanje razvoja toga dijela grada, postavljaju mnogi zainteresirani građani i političari. Nedavno je tako u organizaciji DAR-a organizirana tribina u čijem je fokusu upravo Metropolis, odnosno pitanje kompleksa pet lučkih skladišta – 18, 19, 20, 21 i 22 – koji je ime dobio zbog svojega izgleda koji podsjeća na istoimeni znanstvenofantastični film Fritza Langa iz 1927. godine. Ta se tema, uvodno je kazala Gorana Stipeč Brlić, pojavila još 2017. godine kad su članovi Sekcije mapiravši grad prepoznali lučka skladišta kao identitetski sloj, a ovim se panelom šira javnost nastoji dodatno informirati.

– Projektu »METROPOLIS: perspektive novoga grada« cilj je senzibilizirati javnost prema ovom nedostupnom gradskom prostoru i arhitektonsko-urbanističkoj vrijednosti istoga, te otvoriti pitanje buduće dostupnosti i načina korištenja zaštićenih lučkih skladišta. Kroz jasno identificiranje elemenata lučke baštine prezentacijom povijesnog sloja i izložbom vizija studentskih projekata, namjera je uspostaviti vezu između prošlosti i budućnosti grada i luke, pružajući građanima inkluzivniju mapu za buduće promjene, ističe Stipeč Brlić.

Prostorni potencijal

Uvodna su predavanja o povijesti Metropolisa te planovima za budućnost održali Nana Palinić, Daina Glavočić, Marija Premužić Ančić te Mladen Jurčević. U povijesni kontekst nastanka zgrade Metropolisa, od nasipavanja obale, prvih skladišta, do građevinske, to jest arhitektonske specifičnosti kompleksa, kao i usporedbe njegove površine s Korzom, uvela je Nana Palinić. U kritičkom je tonu zanimljivu paralelu između riječkoga potencijala (ne)iskorištenosti lučkih i ostalih industrijskih prostora te svjetskih primjera revitalizacije takvih prostora dala Daina Glavočić. Osvrnuvši se na samu povijest gradnje u kontekstu makrourbanističkog i mikrourbanističkog plana te konzervatorskih karakteristika za obnovu, o konzervatorskome elaboratu kompleksa koji je poslužio kao podloga za projekt rekonstrukcije Metropolisa, govorila je Marija Premužić Ančić, pogled u budućnost skladišta 22 toga kompleksa dao je Mladen Jurčević iz Rijeka Gatewaya, dok je njegova kolegica Andrea Blažević pak istaknula kako će riječki kontejnerski terminal pod sloganom »brže-dublje-sigurnije-zelenije« biti prvi u jadranskoj regiji s dizalicama na daljinsko upravljanje, a zgrada tog skladišta u kompleksu, najavili su, dobit će novi vizualni i funkcionalni sjaj.

U panelu nakon uvodnih izlaganja sudjelovali su gradonačelnik Rijeke Marko Filipović, predstavnik Rijeka Gatewaya Mladen Jurčević, riječki urbanist Bojan Bilić te pročelnica Konzervatorskog odjela u Rijeci Lillian Stošić, uz moderiranje Maroja Mrduljaša. Gradonačelnik je istaknuo kako je prostor kompleksa urbanističkim planom definiran kao prodručje infrastrukture i luke otvorene za međunarodni javni promet što tek treba biti osvojeno od civilnih vlasti i stavljeno u funkciju, a prema urbanističkom planu njegova namjena može biti višestruka. Ipak, naglašava kako je četvrtina skladišta u koncesiji MAERSK-a i ENNA Logisticsa.

Pitanje Metropolisa već je više puta aktualizirano u javnome prostoru, a najviše se o tome kompleksu govorilo kao potencijalnoj lokaciji za smještanje zbirke, odnosno izložbe torpeda Muzeja grada Rijeke, koja predstavlja riječko nasljeđe.

Torpedo u Metropolisu?

Glede zbirke Torpedo o kojoj se također već više puta govorilo i koju se problematiziralo, recimo na PGS-ovoj nedavnoj presici, odlučili smo upitati bivšeg i dugogodišnjeg ravnatelja Muzeja grada Rijeke Ervina Dubrovića ima li kakvih saznanja glede postava Torpeda, o kojem je i ranije govorio kao o nečem jedinstvenom i vrijednom, a kazao je kako ima informaciju o različitim prijedlozima i promišljanjima, od građana, političara, pa tako i od gradonačelnika.

– Gradonačelnik je prvo odredio da se izložba rasformira, posuđeni predmeti vrate, a naša građa smjesti u jednu prostoriju u Exportdrvu, potom je od Lučke uprave stigao prijedlog da se dio građe smjesti u prostorije bivše tvornice Torpedo. Muzej se zalagao za prostor bivše tržnice Brajda, a sad se spominje mogućnost da zbirka Muzeja grada Rijeke bude na neko vrijeme smještena u takozvanom Metropolisu, u velikome prostoru lučkih skladišta u samoj luci, nasuprot željezničkome kolodvoru. Nedavno sam načuo i nagađanje da bi se zbirka mogla preseliti u PIK-ove prostore, također na Brajdi, između Tržnice i Palače šećera, govori Dubrović.

Na pitanje hoće li se zbirka, izložba, zadržati u postojećem obliku ili rasformirati, kaže kako to ovisi o tome hoće li biti muzejskog postava, to jest stalne izložbe, ili će se građa samo čuvati u nekome spremištu, no još jednom naglašava kako se radi o nečem – jedinstvenom.

– Prije svega, bilo bi iznimno važno da se sačuva cjelina i zadrži stalni postav. Ne znam zašto je potrebno stalno naglašavati potrebu čuvanja i prezentiranja prvorazredne industrijske baštine Rijeke, koja je iznimno važna i na nacionalnoj i internacionalnoj, a ne samo na riječkoj razini. Rijeka je prije svega bila lučki i industrijski grad i građu koja o tome svjedoči moramo prikupljati, čuvati te pokazivati djeci, građanima i turistima. Kad jednom nestane ta građa, onda je više nećemo imati i nećemo moći pokazivati izvorne, prave i opipljive dokaze o svojoj povijesti. Činjenica jest da je upravo u Rijeci svojedobno razvijena vrhunska tehnologija, pa se o našemu gradu tada pročulo u svijetu. Whitehead je u svoje doba značio više nego danas znači Rimac, naprimjer. Akustička i aerodinamička istraživanja koja su se tada događala u Rijeci bila su prava senzacija. O riječkim »tornidorima« – tokarima, modelarima i preciznim mehaničarima – desetljećima su se prenosile priče i zvali su ih »radnička aristokracija«! Što će jednoga dana preostati o toj slavnoj povijesti ako mi, današnji, ne sačuvamo tu građu i tu povijest ne prenesemo budućima. Možemo očekivati jedino da će nam oni koji dolaze iza nas vratiti istom mjerom i da će i oni zatrti svaku uspomenu na nas same. Ako sad vratimo u Zagreb i u Split, u Vojni muzej, u Tehnički muzej »Nikola Tesla« i u Hrvatski pomorski muzej posuđenu građu koju smo teško izborili za izložbu »Riječki torpedo – prvi na svijetu«, vrlo je vjerojatno da je nikad više nećemo ponovo moći dobiti, napominje Dubrović.

Adekvatna prezentacija

Za preseljenje torpeda u Metropolis ističe kako je to loša ideja, jer se, da bi se došlo do tamo, mora prijeći najmanje »dvadesetak željezničkih kolosijeka i probiti se u carinsku zonu, pa je publika nikako neće moći vidjeti«, stoga smatra da bi mnogo »bolje rješenje bilo smjestiti izložbu u paviljon bivše tržnice na Brajdi ili pak u prostore PIK-a u Krešimirovoj ulici«, jer »oba su prostora u središtu grada i u neposrednoj blizini Palače šećera Muzeja grada Rijeke«.

Na ista pitanja glede izložbe, odnosno zbirke Torpeda, gradonačelnik Rijeke Marko Filipović ističe kako je »cilj zadržati izložbu ‘Riječki torpedo – prvi na svijetu’ te je na što adekvatniji način prezentirati građanima i posjetiteljima Rijeke; no s obzirom na to da se radi »o specifičnoj izložbi s velikim eksponatima, tako i prostor u kojem će biti smještena mora zadovoljavati određene tehničke karakteristike«.

– U ovom smislu, u razgovorima s Lukom Rijeka, razmatra se i prostor lučkih skladišta Metropolis koji je prema tehničkim karakteristikama i najadekvatniji kao novi prostor u kojem bi se izložba prvo pohranila, a potom i postavila. Prostor bi se, u tom slučaju, dodatno opremio sustavom protuprovalne zaštite s videonadzorom i namještajem za pohranu. Podsjećam da nam GUP daje prilično otvorene ruke kad je Metropolis u pitanju i može se koristiti u poslovne i javne svrhe, kao i za potrebe kulture i kulturnih djelatnosti, a vjerujem da bi postavljanje izložbe u Metropolisu ubrzalo i rješavanje adekvatnog pristupa skladištima, kako cestovnog, tako i pješačkog. Osobno sam stava da bi spoj jedinstvenih lučkih skladišta Metropolis, lokacije i same izložbe, bio posebno atraktivan posjetiteljima, zaključuje Filipović.