RIJEKA – Kao roditelji 22-godišnjeg Leona Mario i Višnja Vučković dobro su upoznali hrvatski zdravstveni sustav. Njihov Leon stopostotni je invalid koji ima više ozbiljnih dijagnoza i teže se kreće. S obzirom na to da je jedna od njegovih dijagnoza i autizam, Vučkovići kao zakonski Leonovi skrbnici danas uglavnom koriste usluge privatnog sustava.

Besprijekoran odnos

No, ono što su doživjeli protekle nedjelje u Kliničkom bolničkom centru Rijeka vratilo im je, kako kažu, vjeru u naše medicinske profesionalce, ali i u ljude.

Tog su dana taman privodili kraju svoje ljetovanje u Istri, u Umagu, kada se Leon izlazeći iz kupaonice ozlijedio. Kako govori njegov otac Mario, Leon je izlazeći iz hotelske kupaonice zapeo za prag, pao i ozlijedio glavu.

– Taman smo bili spremni kako bi se uputili kući u Osijek kada je naš Leon, koji ima 22 godine, ne govori i između ostalog ima i autizam, izlazeći iz kupaonice pao i glavom udario o krevet. Zadobio je veliku posjekotinu na nosu iz koje je jako krvarilo i mi smo odmah nazvali hitnu pomoć.

Umaška hitna pomoć došla je nevjerojatnom brzinom i s njom jedna divna liječnica koja nam se predstavila kao dr. Popović. Svoj je posao odradila besprijekorno, Leona su previli, ona je indicirala šivanje i više dijagnostičkih postupaka počevši od CT-a, kaže Mario Vučković.

Prema njegovim riječima, liječnica iz umaške hitne pomoći preporučila je da umjesto u Pulu u bolnicu odu u Rijeku te je sama organizirala sanitetski prijevoz i kontaktirala riječki Objedinjeni hitni medicinski prijem. Sanitet je došao također brzo i Leona je u njemu pratila majka Višnja, dok se Mario prema Rijeci uputio njihovim vozilom.

– U Rijeci počinje prava priča o ljudskosti i profesionalnosti, to kako su nas primili na hitnoj na Sušaku, ne mogu riječima opisati. Gospođa s prijemnog šaltera, kad sam joj se predstavio, odmah me uputila gdje ću se parkirati i potom odvela do sina i supruge.

Moje je dijete već napola bilo obrađeno kad sam došao i medicinsko osoblje stalno nas je dolazilo pitati kako smo, treba li nam nešto. Stalno su nam bili na usluzi, iako je na hitnom prijemu vladala neopisiva gužva, o čemu svjedoči podatak o čak četiri ozlijeđena motociklista koja su zaprimili u samo sat vremena.

Mi smo cijelo vrijeme bili uz naše dijete koje je radi pretraga moralo biti sedirano, opisuje Mario.

Obitelj Vučković puna hvale za riječku bolnicu

Nedoživljeno iskustvo

Vučkovići su sada kod kuće u Osijeku i Leon je dobro. Šavove će vaditi za tjedan dana, a drugih posljedica pada nema. Tata Mario pisao je riječkoj bolnici i Ministarstvu zdravstva kako bi pohvalio dežurne ekipe u riječkom KBC-u.

– Odlučio sam se i za Novi list jer mi se učinilo da će putem vas vijest ipak najdalje doći.

Nažalost, ne znam sva imena liječnika i medicinskih tehničara koji su nam pomogli, ali svakako želim zahvaliti svima koji su taj dan radili s dr. Tatjanom Mileta u OHBP-u i dr. Jurom Šeremetom, specijalizantom kardiologije.

Nama je ovo iskustvo nedoživljeno, iako pune 22 godine obilazimo doktore.

U takvim trenucima treba biti medicinski profesionalac, ali čovjek, i to nam je osoblje riječke bolnice i pokazalo. Mi toliko topline i ljudskosti nikad nismo vidjeli u zdravstvenom sustavu, pri čemu ovi profesionalci ništa nisu prepustili slučaju i na tome smo im neizrecivo zahvalni, zaključuje Mario Vučković.