U moru priča o odlascima mladih iz države ova današnja razbija apatiju i udara direktno u srce. Volej koji nam je toliko trebao došao je iz srca buduće liječnice, 20-godišnje Sare Varljen, studentice Medicinskog fakulteta u Rijeci. Kada srce gađa srce, onda nastanu ovakve priče koje učine Hrvatsku zemljom vrijednom ostanka.

Sara je u proljeće prošle godine pokrenula projekt KosaRi u kojem sudjeluju pretežito studenti druge godine Medicinskog fakulteta u Rijeci te nekoliko starijih kolega, a cilj im je bio prikupiti kosu za izradu vlasulja kako bi vratili osmijeh oboljeloj djeci koja su zbog bolesti izgubila kosu.

– Na ideju za projekt sam došla od svoje prijateljice iz Rumunjske koja tamo studira medicinu Ona mi je prva ukazala na potrebu pokretanja sličnog projekta i na našim prostorima. Potaknuta njenom inicijativom, počela sam intenzivnije istraživati o toj tematici te sam zaključila da itekako postoji potreba za ovim projektom.

Dok je Ioana projekt više bazirala čisto na humanitarnoj akciji darivanja kose, nama je želja bila uklopiti humanitarnu akciju u jednu “širu” priču. Nastojali smo uz samu bazu projekta, humanitarnu akciju “Dare to share”, raditi na senzibilizaciji građana Rijeke o problemima oboljelih, započinje Sara.

Kosu minimalno 15 centimetara dužine su darivali pretežito Riječani, ali su im donacije slali i ljudi iz drugih dijelova Hrvatske.

Za izradu dvaju vlasulja dobili su oko 60 repova donacija. Iako, Sara ističe da to zapravo i nije toliko puno: “Ljudi imaju krivu percepciju o samom procesu izrade vlasulja. U pripremi se dosta kose ‘izgubi’ jer nije svaka vlas dovoljno kvalitetna za vlasulju”.

Obje perike je izradila vlasuljarka iz Zagreba.

– Jedna vlasulja je išla 15-godišnjoj djevojci iz Zagreba koja boluje od leukemije. Vlasulju nažalost nismo osobno mogli predati djevojčici s obzirom na to da nam njeno zdravstveno stanje to nije dopustilo. Međutim, vlasuljarka je djevojčici pokazala periku te je ona izrazila zadovoljstvo krajnjim izgledom vlasulje, kazala je Sara.

Druga je stigla jučer u ruke 11-godišnje djevojčice koja boluje od osteosarkoma te je na liječenju u Zagrebu: “Moj kolega s faksa, Tin Vučković, koji je zajedno sa mnom inicijator projekta, i ja predali smo jučer vlasulju 11-godišnjoj djevojčici. Samu kulminaciju projekta smo obilježili zajedno s predstavnicima Udruge Krijesnica. Zajedno smo proveli zabavno vrijeme s djevojkom”.

– Djevojčica je bila iznenađena i sretna, rekla nam je kako ima osjećaj kao da ima pravu kosu, kaže Sara.

Bilo je teško boriti se za skupiti novce, kako kaže ova nezaustavljiva studentica, najveći problem su bile financije: “Jedno vrijeme je bilo neizvjesno, ali Tin i ja smo imali viziju kako doći do kraja projekta i to smo i učinili. Osjećaj je neopisiv. Ne može se to opisati riječima. Kada sam djevojčici jučer vidjela osmijeh zaplakala sam od sreće. Bila sam sretna jer smo uspjeli”.

U sklopu projekta KosaRi surađivali su s Udrugom Krijesnica: “Krijesnica je sastavila preliminarne liste djece koja trebaju periku, a mi smo onda ovisno o našim financijskim mogućnostima realizirali izradu istih. Veliki i iskreni osmjeh djevojke nam je dokazao na kraju da se sav naš trud isplatio te da smo svi zajedno ostvarili naš najbitniji i najveći cilj – povratili smo djevojci njen identitet te smo izmamili osmjeh na njeno lice. Uz igru i smijeh, vrijeme je brzo proletjelo, a djevojka nas je ozarena lica ispratila s odjela onkologije na Institutu”.

Nakon završenog prvog ciklusa provođenja projekta KosaRi, plan je pokrenuti drugi ciklus KosaRi uz dodatne događaje i izradu više vlasulja: “Želja nam je u projektu KosaRi okupiti multidisciplinaran tim ljudi koji bi ovaj projekt mogli nadograditi i u nekim novim aspektima”, zaključuje Sara.