Ne bih nas do kraja mogla nazvati formalnom grupom jer svaka se od nas bavi i drugim poslovima, ali s druge strane, da – naš je cilj itekako formalan. Bolje rečeno, ima ih nekoliko, posebno bih izdvojila tri: valorizaciju vina Kvarnera na način kako ona to i zaslužuju, općenito podizanje kulture vina te poticanje značajnije uloge žena na cjelokupnoj vinskoj sceni.

Iako petočlana grupa nije formalna, pa tako nema ni svoju hijerarhiju, iskustvom i dugovječnošću na sommelierskoj sceni izdvaja se docentica Pravnog fakulteta Ines Matić Matešković koja nam je i dala uvodna pojašnjenja u osnivanju grupe »vinskih profesionalki«. Njezina intencija u formiranju grupe od pet sommelierki je da sustavno, putem posebno osmišljenih radionica, promoviraju vina Kvarnera. Koliko je već i danas u tome uspješna, pokazala je nedavna Vinistra kad su mjesta za njezinu radionicu »Pjenušavi Kvarner« rasprodana u svega nekoliko minuta!

Uz nju, profesionalnim iskustvom svakako se ističe i Lucija Matijević koju bismo mogli okarakterizirati kao istinski fenomen hrvatske enoscene. Lucija je, naime, diplomirala na Kulturološkim studijama Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i to na – temu vina. Kasnije je postala dijelom prve sommelierske grupe koja je najviši, treći stupanj izobrazbe stekla u Hrvatskoj. K tome ona je istinska sommelierka jer je najveći dio svoje profesionalne realizacije ostvarila upravo kroz »hobi« u koji je stručno krenula prije petnaestak godina. Uostalom, donedavno je bila jedna od ključnih osoba koje su u prestižnom restoranu Nebo riječkog Hiltona gostima preporučala vina. Tu su i tri sjajne stručnjakinje nešto manjeg iskustva – Martina Škarica, Marinela Mrkonja te Monika Neral – koje zajedno s Ines i Lucijom čine za današnje hrvatske prilike sasvim neobični tim.

– Čekajte, lijepo ste nas poredali, ali da postanemo svojevrsnom reprezentacijom hrvatskih sommelierki presudno je utjecala – jedna od najmlađih među nama! Riječ je o našoj Moniki koja uz sjajne reference što donosi sa sommelierskih natjecanja, ima i apsolutno kreativne organizacijske sposobnosti, istaknula je Matić Matešković, ujedno priču ispravno usmjerivši i u povijesnom smislu.

Ambiciozna petorka

– Istina, osnovala sam nedavno obrt Vinner kojem je nakana turiste upoznavati s vinskim posebitostima kraja u koji dolaze, našeg Kvarnera. No, kako sam osjetila i velik potencijal povezanosti nas pet, predložila sam da krenemo u priču vinskih radionica za velike grupe, u trosatna slojevita predavanja koja bi bila prva stepenica u podizanju današnje, pa i ne pretjerano visoke razine vinske kulture u Hrvatskoj. Dijelom je na moje takvo razmišljanje utjecala i činjenica da sam velik dio života provela u Italiji u kojoj je priča o vinskoj kulturi gotovo dijametralno suprotna u odnosu na Hrvatsku, pojašnjava nam Monika.

A da bi priča za totalno izbirokratiziranu Hrvatsku dobila gotovo nestvarnu brzinu, pobrinule su se Irena Peršić Živadinov, direktorica TZ-a Kvarnera, kao i njezina najbliža suradnica Renata Vincek, inače osobe posebno verzirane na enogastronomskoj sceni. Prijedlog pet sommelierki o pokretanju vinskih radionica s oduševljenjem su prihvatile, tako da je naša ambiciozna petorka odmah »bačena« na veliku scenu.

Uz susret koji je presudno utjecao na ovaj tekst, a iz niza razloga organizirali smo ga u Kastvu, imali smo nedavno i odličnu prigodu pratiti njihovu prvu degustacijsku vinsku radionicu »Autohtone sorte Kvarnera kroz povećalo vinskih profesionalki« održanu u opatijskom hotelu Grand Hotel Palace Bellevue pod pokroviteljstvom TZ-a Kvarnera i Liburnia Riviera Hotela, uz suradnju s Udruženjem vinara Vina Kvarnera. U cijelosti popunjena sala legendarnog opatijskog hotela pokazala je ne samo silno zanimanje za vina Kvarnera, nego i potvrdu kvalitete sommelierskog nastupa sjajne petorke vinskih dama. Iskreno, s obzirom da smo sugestivne nastupe Matić Matešković i Matijević već imali prilike pratiti, posebnu smo pažnju usmjerili na komunikacijsko-prezentacijske vještine ekipe Škarica, Mrkonja i Nera, koje su, posebno s obzirom na nedovoljno iskustvo, ostavile impresivan utisak.

Elegancija predavanja i lakoća približavanja materije koji se rijetko viđaju. Uz formalno znanje, tu jedinstvenu vinsku petorku krasi i izniman prezentacijski talent, kao i sjajni osjećaj za animaciju i involvaciju svih okupljenih. Kojih je na toj, povijesnoj radionici bilo nevjerojatnog dobnog raspona, prisustvovao joj je primjerice i doajen liburnijske gastronomije Josip Tariba, kao i s niza razloga zbog kojih se posvećuju vinu. Krajnje nekoherentna grupa je, kako su odmicala predavanja, postajala nevjerojatno kompaktnom.

Snimio Vedran KARUZA

Naše su se pak sommelierke bavile temama poput proizvodnje pjenušaca, bijelog i crnog vina, odležanog vina, povijesti vina, autohtonih vinskih sorti Kvarnera, hrvatskih vinskih regija, a govorilo se i o metodama serviranja, dok je praktični dio bilo dekantiranje.

Kroz vođenu degustaciju sudionike su upoznale s autohtonim kvarnerskim sortama, dok su konkretno predstavljeni pjenušac Porin vinarije Katunar Estate Winery, pjenušac Gospoja Prestige, Pavlomir Grand Cru Žlahtina, žlahtina Festivum iz vinarije Katunar Estate Winery te Sansigot iz Kuće vina Ivan Katunar.

– Jedan od razloga formiranja naše grupe, na čemu imamo zahvaliti i TZ-u Kvarnera, je razbiti razmišljanje kako u Hrvatskoj postoje samo istarska, dalmatinska ili slavonska vina. Kako postoje samo malvazija, plavac i graševina. S obzirom da su vina Kvarnera ne samo autohtone posebitosti, nego i jako kvalitetni proizvodi, žalosti da ni na samom domicilnom području nisu dovoljno afirmirana, dodala nam je Matić Matešković s kojom se dakako slažu i njene kolegice.

Građenje identiteta

Uostalom, nemoguće se s njima ne složiti jer su primjerice i žlahtina i sansigot, pa i belica ili jarbola, dosegnuli nemali broj iznimnih stručnih priznanja – sansigot čak i usporedbu s barolom – ali je jednako tako nemoguće graditi značajnije utjecajnu vinsku scenu koja nastaje na samo 250 hektara kvarnerskih vinograda.

– Znamo da je to veliki problem jer se prisutnost dakako gradi i s količinama. Jasno nam je da je teško afirmirati neke vinske etikete ako ih u realnosti ima svega nekoliko tisuća boca. Ali, uvjerene smo da su to povezane priče. Značajnija prisutnost na restoranskoj sceni znači i poticaj proizvodnji, pojasnila nam je u ime svojih kolegica Lucija Matijević.

Da, nadamo se da je tako jer ulaskom pod patronat TZ-a Kvarnera, naše su vinske profesionalke ušle i u sam sustav Primorsko-goranske županije, tako da je jasno kako se i s te strane sve jasnije ističe želja poticanja revitalizacije zapuštenih vinskih područja, kao i stvaranje sasvim novih.

– S obzirom da je moj svakodnevni posao u Ikadoru upravo sommelierski, mogu potvrditi da se vina Kvarnera sve više traže. Posebno veseli kad se to događa sa strancima koji itekako pozitivno prihvaćaju žlahtinu. Lagana, lepršava bijela žlahtina, kako je doživljava mnogo Austrijanaca ili Nijemaca, postaje njihovo omiljeno hrvatsko vino, naglasila je Škarica.

Nama se pak misli vraćaju u nerijetke problemske rasprave kako se Kvarner prečesto doživljava kao prostor između Istre i Dalmacije. Dio te priče se kristalizira i kroz povijesne činjenice, prema kojima je Rijeka nakon Drugog svjetskog rata iz temelja nastala doseljavanjem stanovništva iz drugih krajeva, uostalom i više od polovice naše petorke ima dalmatinske korijene, tako da su posebitosti Kvarnera znale padati u – drugi plan. Drugim riječima, djelovanje naših vinskih profesionalki moglo bi imati i znatno dalekosežnije pozitivne posljedice od samog podizanja vinske kulture.

– Priča o identitetu se svakako gradi i kroz vino. Potpuno je to jasno kad pogledamo Istru ili Dalmaciju, ali sve je to vidljivije i kad se spomene Plešivicu ili Međimurje. Na nama je da taj efekt postignemo i s vinima Kvarnera, odlučna je u svojim stavovima Lucija Matijević.

Kvaliteta i cijena

A da je preokret potreban i u općenitom pristupu konzumacije vina u svakodnevnim situacijama, na jako nam je lijep način, pa i osobnim iskustvima, pojasnila Marinela Mrkonja.

– Vidite, prije svega nekoliko godina vina nisu ni približno bila u mom fokusu. Iako sam ekonomske naobrazbe, slijed životnih okolnosti doveo me u profesionalnu povezanost s turizmom, pa tako i vinima. Nekad je moje naručivanje pića u lokalima bilo stihijsko, danas sam jedna od onih koja na svoju generaciju utječe upravo sugestijom da se ne luta odabirom koječega, već da fokusiranje na vina i pjenušce čini višestruko zadovoljstvo, pojašnjava nam Mrkonja koja upravo na tom području vidi velik potencijal za pomake u općenitom tretmanu vina i njegove prihvaćenosti.

Na žalost, u tom se njezinom razmišljanju javlja i velik problem cjelokupne hrvatske vinske scene, bolje rečeno njezinog ugostiteljskog refleksa koji možda i presudno utječe na konzumente: pitanje odnosa kvalitete i cijene. U Hrvatskoj, posebno u njezinim turističkim središtima, je sasvim normalno da vino u čaši postiže deseterostruko višu cijenu od nabavne. »Otvoreno« vino koje se po litri u nabavi »vrti« između 10 i 15 kuna, u restoranima i kafićima doseže jednaku takvu cijenu, ali za – decilitar. U velikoj mjeri takvu priču omogućavaju još nevjerojatnije cijene koje se traže po buteljki, kao i činjenica da većina lokala ne želi rastakati buteljke na čaše.

– Da, na neki način to je kompleksno pitanje s jednostavnim rješenjem: većina restorana bi morala preferirati buteljke koje bi morale imati niže ulazne cijene. Na taj bi se način učinila potrebna diferencijacija, ali da bi do nje došlo, jasno nam je to svima, mora doći do »popuštanja« na svim stranama – kod vinara, ugostitelja, ali i kod poreznih opterećenja, suglasne su Škarica i Matijević koje u najvećoj mjeri u zanimljivu vinsku petorku donose vrlo konkretno restoransko iskustvo.

Vinska kultura

Iako je osnovna tema razgovora bila svojevrsna fascinacija spojem pet žena u »muškom« poslu, svaka minuta razgovora s njima prizivala nam je samo jedno razmišljanje: savršeno je da su se pojavile. Podizanje vinske kulture, što im je ipak glavna misija, ima toliko pozitivne refleksije na sve segmente ne samo te scene, nego i na cjelokupno domaće ugostiteljstvo i turizam.

– Prema sadašnjem planu s vinskim radionicama nastavljamo u rujnu. Dakako da ćemo i ljeto iskoristiti za brojne kontakte s turistima kako bismo im i na taj način približile posebitosti naših, kvarnerskih vina, ali jesen vraća na scenu osnovnu formu koju smo zamislile. Jednako tako planiramo i dogodine, nakon temeljito postavljenog plana koji ćemo podastrijeti TZ-u Kvarnera, organizaciji i osobama koje su nam povjerile silno povjerenje, kako bismo u 2023. godini održale deset predavanja, po jedno mjesečno izvan dva ljetna mjeseca, naših radionica, zaključila je suverenošću fakultetske profesorice, ali i predavačice koja je odradila velik broj vinskih predavanja, naše druženje Ines Matić Matešković.

Strast koja izbija iz svake njihove rečenice, odlučnost u razmišljanju kako će učiniti sve da se percepcija kvarnerskih vina dramatično promijeni, kao i uvjerenje kako samo država razvijene vinske kulture ima i onu potrebnu dozu samosvijesti, toliko sugestivno iznose u svakom segmentu razgovora da nam ne preostaje ništa drugo nego im u cijelosti vjerovati. Da, čak i u segmentima u kojima smo danas najskeptičniji – povećanju površina Primorsko-goranske županije pod vinogradima i zavođenju kvalitativnog i cjenovnog reda u hrvatskom ugostiteljstvu. Tko ne vjeruje, neka posjeti neku od budućih njihovih vinskih radionica. Uvjereni smo da će se nakon toga i oni s nama – složiti.