Udruga DIP – Društvo za istraživanje i potporu, koja već desetljeće provodi programe socijalnih usluga za osobe s invaliditetom te je lani otvorila svoju društveno-poduzetničku tvrtku DIPLab, kako bi u njoj zapošljavala osobe s invaliditetom, danas je u Rihubu održala javnu raspravu na temu: Pravo na rad i zapošljavanje osoba s invaliditetom – gdje smo i kako dalje?

Skup je predstavio hvalevrijedan rad Udruge DIP i tvrtke DIPLab, kako kratkim filmovima, tako i vrijednom publikacijom koju su ovih dana izdali pod naslovom »Želim raditi! Pravo na rad osoba s invaliditetom«.

Riječ je o knjizi namijenjenoj široj i stručnoj javnosti, poslodavcima koji zapošljavaju ili žele zaposliti osobe s invaliditetom, onima koji u svom radu ili u svakodnevnom životu susreću osobe s invaliditetom, kao i osobama s invaliditetom koje rade ili žele raditi.

Udruga DIP njome želi potaknuti poslodavce na zapošljavanje osoba s invaliditetom, ali ih i uputiti da u tome mogu dobiti podršku, jednako kao što su Udruga i tvrtka DIPLab u pripremi za posao i pronalaženju posla iznimna pomoć osobama s invaliditetom.

Objavljen priručnik

Pod vodstvom Marte Berčić, jedne od osnivačica DIP-a te od osnutka predsjednice udruge, skup je okupio predstavnike brojnih ustanova i institucija s kojima surađuje, osobe s invaliditetom, kao i poslodavce koji zapošljavaju osobe s invaliditetom. Zato je skup, među ostalim, bio i dragocjena razmjena iskustava.

– Deset godina postojimo kao udruga i provodimo model rada osoba s invaliditetom uz podršku, što na našem području ide jako sporo.

Zato smo lani osnovali tvrtku DIPLab u kojoj su zaposlene četiri osobe s invaliditetom koje rade na poslovima poput čišćenja, sortiranja, sklapanja elemenata, brojenja, etiketiranja…

Dakle onima koje neki poslodavci trebaju, a koje osobe s invaliditetom mogu raditi. Osobama s invaliditetom treba podrška u radu, a zbog njezinog izostanka neki su ili odustajali ili dobili otkaz.

Izdali smo priručnik »Želim raditi! Pravo na rad osoba s invaliditetom« kako bismo i osobama s invaliditetom i poslodavcima pokazali i olakšali sve što je potrebno da bi se zaposlili, a u tom hodogramu ima jako puno dionika.

Mi ne želimo da osobe s invaliditetom rade iz nečijeg milosrđa, nego zato što doprinose radu; želimo da budu efikasni radnici u skladu sa svojim mogućnostima.

To je pravac kojim trebamo ići, to je praksa kako se radi u Europi. Mi malo kaskamo i zato smo radili više kampanja u tom cilju, objasnila je uz ostalo Berčić.

Pomoćni poslovi

Kao jedan od dobrih primjera zapošljavanja osoba s invaliditetom istaknut je Hotel Hilton Costabella. Nataša Stilinović, direktorica ljudskih resursa u tom hotelu rekla je da sada zapošljavaju četiri osobe s invaliditetom i u veljači planiraju još jedno zapošljavanje.

– S njihovim zapošljavanjem počeli smo prije godinu dana, sa suradnjom, razmatranjem kako, koje profile, za koje pozicije, koji ljudi da u našoj kući budu mentori, i 1. travnja imali smo svog prvog zaposlenika.

Nije to bilo teško organizirati jer je podrška postojala u samoj kompaniji – to je kultura koju se trudimo implementirati i pokazati zaposlenicima da se može.

Imali smo i veliku podršku naših vanjskih suradnika – udruga i ustanova s kojima surađujemo, a putem intervjua odabrali smo super kandidate.

Za sada rade pomoćne poslove u domaćinstvu, kuhinji, odjelu hrane i pića, u praonici rublja, rekla je Stilinović, naglašavajući da vide radost osoba s invaliditetom što rade i negdje i radno pripadaju, da oni sami ističu da im je rad terapija, da se osjećaju vrijedno, priznato, da su dio tima.

Matija Badurina predstavio se kao osoba s invaliditetom i zaposlenik u tvrtki DIPLab.

– Zaposlen sam gotovo godinu dana, jako sam zadovoljan i zahvalan na povjerenju koje mi je ukazano. Polazio sam i Centar za rehabilitaciju gdje sam se kalio, a kad su vidjeli da sam spreman, zaposlili su me. Moj posao obuhvaća razne vrste poslova, od sortiranja, pakiranja, slaganja, čišćenja – tako da svaki dan ima posla, rekao je Badurina.

Ivo Zrilić, potpredsjednik Veslačkog kluba Jadran Rijeka izdvojio je da Veslački klub nikada nije požalio što je osobama s invaliditetom dao priliku da rade, da su osobe s invaliditetom jako dobre i vrijedne, radišne, da sve poslove završavaju na vrijeme i punim srcem.

– Svima ćemo preporučiti da i oni, ako mogu, zaposle osobe s invaliditetom, poručio je.

Nitko ne može raditi sve, ali svatko može raditi nešto

Tea Rubeša, savjetnica pravobranitelja za osobe s invaliditetom iz Područnog Ureda u Rijeci podsjetila je na obveze koje donosi Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, čiji je potpisnik i Hrvatska.

– Povećanje zapošljavanja osoba s invaliditetom se događa, ali te promjene ipak dolaze suviše sporo, kako u odnosu na društvo općenito, tako i u odnosu na osobe s invaliditetom koje pri potrazi zaposlenja, već u samim natječajnim postupcima, i na tržištu rada nailaze na brojne barijere, i vidljive i nevidljive.

Nitko ne može raditi sve, ali svatko može raditi nešto. A raditi, primati plaću, jednaku plaću za jednak rad, biti kolega i pridonositi radnom procesu, jedna je od možda ključnih društvenih uloga, rekla je Rubeša.