RIJEKA – Kristian Kiki Hosi, riječki sinonim za dobročinstvo, osoba koja je uvijek spasonosno prisutna u situacijama u kojima se pojavi potreba za hitnim spašavanjem ljudi u egzistencijalnoj drami, čovjek koji već skoro četiri godine djeluje na humanitarnoj sceni Kvarnera, ovih dana – ne staje.

Svi uključeni

Za ponedjeljak je tako predviđena nova nabavka životno važnih namirnica kao i njihova kasnija distribucija do svih onih adresa na kojima stanari sami naprosto ne bi – preživjeli.

– Riječki anđeli su predali zahtjev za dobivanje licenci službenih volontera, riječ je o specifičnim propusnicama, ali nikako da stignu. Ma ne ljutim se, znamo da su prioriteti brojni te da se ne stiže sređivati i takve stvari, tako da sam za trajanja ove situacije s koronavirusom uključen u službeni volonterski rad putem udruge Saše Pavlića, »Čovjeka s križem«.

Službene propusnice smo tako od nas Anđela dobili Christian Baldo i ja, ali ne brinite – svi Riječki anđeli su uključeni u rad. U svojstvu osobe koja prikuplja podatke s terena je Nada Omerović, naša popularna Nona Nada, svi pomažu kako i koliko mogu, pojašnjava nam Hosi.

Ono što dolazi na vidjelo ovih dana je nevjerojatna izdržljivost od prije poznatih humanitarnih mreža. Ima ih na riječkom području niz – Riječko srce, Moje mjesto pod suncem, Koga briga… i sve su one jedinstvene. Međusobno si distribuiraju podatke o najugroženijima, o ljudima koji su duže vrijeme u nezavidnoj ekonomskoj situaciji, tako da na neki način već postoji svojevrsni »atlas ugroženosti«, popis osoba koje bez tuđe pomoći ne bi mogle preživjeti.

– Princip rada je vrlo jednostavan jer se vremena za kompliciranje naprosto nema. Osobno, dnevno odlazim na nekih 25 adresa tako da doslovno »padam s nogu«. Zbog koronavirusa se uz naše standardne ljude o kojima skrbimo pojavila potreba, u mom slučaju, obilaska još petnaestak obitelji.

Riječ je o starijim ljudima koji ne smiju napuštati svoje stanove. S druge strane, divna je reakcija velikog broja ljudi iz Hrvatske ali i inozemstva koji šalju financijsku pomoć. Kad prikupimo novac, krećemo u nabavku najvažnijih namirnica koje onda distribuiramo svima kojima su potrebne.

Kad je pak riječ o starijim osobama normalnog standarda iz ove situacije s koronom, oni nam novac daju prigodom narudžbe. Ma sve ide na jedan zadivljujući način tako da se ovom prigodom zahvaljujem baš svima koji su uplatili upravo onoliko koliko su mogli. Nadalje, moram pohvaliti i trgovce zahvaljujući čijem razumijevanju, dakako i građana koji čekaju u discipliniranim redovima, naše uloge u društvu, kao i posjedovanja službenih volonterskih propusnica, ne moramo čekati red, naglašava Hosi.

Ekonomski posrtaj

Ono o čemu se također već na veliko raspravlja među humanitarnim udrugama je situacija koja kreće, čija se eskalacija tek očekuje kad ugroza koronavirusom mine. Riječ je o novom ekonomskom posrtaju Hrvatske, o činjenici da se nakon gubitka posla humanitarnim udrugama već javilo na desetke egzistencijalno novougroženih.

– Rekao sam da su i inače, a posebno u ovoj situaciji riječke humanitarne udruge jako dobro povezane. No, kako mi se čini, morat ćemo sve zajedno podignuti na još jedan viši nivo. Bojim se da će se prava razina problema izazvanih ovim virusom iskazati tek kad on prođe. I ne, ne mislim da će biti dobro, još manje da će biti jednostavno živjeti nakon korone. Pojavit će se višestruko veća potreba za djelovanjem humanitarnih udruga koje za tako nešto danas naprosto nisu strukturirane, kaže Hosi.

Koronavirus i cunami

– Znate, svi mi možemo koliko možemo, ali kad u danu prođem kako sam vam rekao 25 adresa, ja sam fizički – dotučen. Kažem, pustimo takva razmišljanja po strani dok korona traje jer sad nas trebaju i oni koji nas inače ne trebaju, ali kad stane virus, hitno se mora okupiti sve nas humanitarce, napraviti nazovimo je tako neku novu platformu koja će biti sposobna reagirati, pomoći svima onima kojima će biti potrebno.

A tih će bit, bez želje da zastrašujem bilo koga, jako, jako puno, zaključio je Hosi. Kako se čini, usporedimo li koronavirus s cunamiejm, užas se događa kad val krene. Ali, razmjeri tragedije vide se tek kad se voda – povuče.