RIJEKA – Još je davne 1975. godine karizmatični hrvatski novinar, književnik, trubač sa Seine, Ante Bruno Bušić proročki predvidio što će se dogoditi 20 godina nakon njegovih riječi, odnosno te famozne 1995. godine. Tom prilikom rekao je:…«bit će, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kada se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema države bez krvavih gaća…« Negdje u to vrijeme Josipa Lisac pjevala je pjesmu »Oluja«, doduše pjevajući o nekim drugim životnim olujama, no upravo su takve oluje isprepletene u mislima brojnih Riječanki i Riječanina i danas, kada se sjete one jedne i jedine, pobjedničke Oluje.

»Oluja vlada još u srcu mom«, pjevala je tada Josipa Lisac, a tim stihovima najbolje možemo opisati reakcije okupljenih pojedinaca jučer na riječkome Korzu.

Oni su promatrali mimohod koji je u povodu 25. godišnjice obilježavanja vojno-redarstvene operacije Oluja, s Trga 128. brigade HV-a krenuo preko Korza, do Ulice Dr. Ante Starčevića i Trga bana Josipa Jelačića, pa sve do Mosta hrvatskih branitelja kako bi dostojanstveno obilježio proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, kao i Dana hrvatskih branitelja pod riječkim sloganom »Zajedno u ratu, zajedno u miru -1995. – 2020.«

Zanimale su nas reakcije građana, njihovi dojmovi i razmišljanja o važnosti ovoga dana, a posebno nam je zanimljiv bio gospodin Borivoj Oblak, koji se ispred Trga 128. brigade pojavio s istom onom zastavom s kojom je došao u Rijeku 1995. godine kao pobjednik u Domovinskome ratu.

Dan ponosa i slave

– Ovo je za mene dan ponosa i slave. Zastava koju vidite sa mnom je 25 godina i upravo na ovom mjestu sam se slikao s njom kada sam se zajedno sa svojim suborcima vratio kući u Rijeku. Prije Oluje, komandir Joško i moj prvi susjed, rekao mi je da se idemo boriti za našu djecu i njihov boljitak, kao i slobodu svih nas. Nikada u životu neću zaboraviti taj dan. I danas i sutra moramo živjeti za ovu zemlju. Osnovna stvar u životu je cijeniti obitelj i zemlju po kojoj hodamo, rekao nam je vidno zadovoljan Kastavac Borivoj Oblak i nadodao:

– Moraš spomenuti i to da smo te slavne 1995. iz Ličkog sredogorja, s vrha »Stipanov Grič«, moji suborci i ja krenuli u Hinićevo osvajanje s litru vode od rano ujutro do kasno navečer pod punom ratnom opremom. I nije nam bilo teško, osjećali smo veliku čast, zaključio je Oblak.

Borivoj Oblak se pojavio s istom onom zastavom s kojom je došao u Rijeku 1995. godine / Foto: S. DRECHSLER

Nikola Devčić bio je kratak i jasan te nam je rekao:

– Ovo je veliki dan i puno mi znači. Kada se ratovalo, ja sam bio bolestan i nisam mogao sudjelovati u obrani domovine što nikada neću prežaliti. Za mene nema ljepše stvari nego vidjeti ove zastave, uniforme, čuti pobjedničku vojnu glazbu.

Za mene nema ljepše stvari nego vidjeti ove zastave, uniforme, čuti pobjedničku vojnu glazbu, Nikola Devčić / Foto: S. DRECHSLER

Na Korzu smo sreli i Edvina Šahinovića, Riječanina koji je u Rijeku doselio iz Bosne i Hercegovine, a Edvin nam je priznao da ga žalosti to što nema više mladih koji bi svojim prisustvom podržali mimohod te da u Bosni i Hercegovini ovakve manifestacije posjećuje više mladih ljudi.

Žao mi je što nema više mladih, to je jedini minus, Edvin Šahinović / Foto: S. DRECHSLER

I tužno i veselo

– Prvi put sam na obilježavanju godišnjice pobjede u Rijeci. Emocije su pomiješane, kao i dojmovi. Treba obilježavati dostojanstveno svaku godišnjicu pobjede i pozdravljam ovaj današnji mimohod u Rijeci. Žao mi je što nema više mladih, to je jedini minus. Sedam godina živim u Rijeci, doselio sam se iz Bosne, a kod nas se današnji dan također obilježava i slavi. Peti korpus naše vojske na ovaj dan spojio se s hrvatskom vojskom, a na današnji dan ostali smo i bez jednog velikog generala – Izeta Nanića. Tako da kod nas je istovremeno i tužno i veselo, konstatirao je Šahinović.

Od okupljenih smo sreli još i Antu Polića i Zdenka Badurinu koji su nam rekli:

– Iznimno sam sretan i dan danas zbog te naše pobjede. U ratu sam sudjelovao boreći se na ličkom i slavonskom bojištu. O tim danima ne volim pričati, sjećanja i emocije su prejake. Današnja situacija u zemlji je takva kakva je, ali treba razmišljati pozitivno, poručio nam je Ante Polić.

U ratu sam sudjelovao boreći se na ličkom i slavonskom bojištu. O tim danima ne volim pričati, sjećanja i emocije su prejake, Ante Polić / Foto: S. DRECHSLER

Veselim se ovome danu, Rijeka je uvijek bila otvoreni grad i zato mi je pogotovo drago što se i kod nas obilježava Dan pobjede Zdenko Badurina / Foto: S. DRECHSLER

– Dojmovi su uvijek pozitivni. Svi smo puni ponosa te nikakva mržnja nije ovdje prisutna. Mediji bi trebali više pozornosti posvetiti ovakvim trenucima. Veselim se ovome danu, Rijeka je uvijek bila otvoreni grad i zato mi je pogotovo drago što se i kod nas obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Inače sam i sam pripadnik 111. brigade, konkretnije treće bojne, podijelio je s nama dojmove Zdenko Badurina.

Foto: S. DRECHSLER

Foto: S. DRECHSLER