Foto Milan Đekić
Akumulacija Kukujani i nova hidroelektrana Valići potpuno bi uništili Ričinu, navodi Renato Juretić
povezane vijesti
Ilegalna gradnja male hidroelektrane na vrelu rijeke Une, koja je proteklih tjedana uzbudila cijelu Hrvatsku i dobar dio regije, javnosti je približila kakve se sve metode upotrebljavaju pri navodnom postizanju zelenih energetskih ciljeva. U samovolji moćnika s bagerima prepoznata je namjera da se od prirode i njenih stanovnika otme nešto dragocjeno i na tome dobro profitira, a ujedinjenje boraca protiv kriminalne devastacije poteglo je elementarno pitanje – zar nije cijeli smisao upotrebe obnovljivih izvora energije da se priroda spasi, a ne uništi?
Već više od desetljeća traje angažman ekoloških aktivista i stanovnika u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Hrvatskoj koji su ustali protiv izgradnje hidroelektrana, pogotovo onih malih i srednjih čiji energetski značaji ne prelaze ekološku štetu. Novi list je već pisao o planiranoj izgradnji akumulacije Kukuljani na Rječini koja bi prvenstveno služila za potrebe vodoopskrbe, a iz koje bi se riječni tok cijevima usmjeravao u novu hidroelektranu Valići podno Grohova, zamišljenu iznad postojeće brane. U prostornim planovima Primorsko-goranske županije i Općine Jelenje (gdje se spominju i izgradnje male HE Kukuljani s 3 megavata snage, te male HE Trnovica sa 100 kilovata) navodi se kako snaga nove HE Valići ne bi prelazila 20 megavata, a ovakvi projekti ne nailaze na podršku stanovništva koje je uz Rječinu sraslo.
Jedan od odrona na Rječini dogodio se 2014., samo 200 metara ispod slapišta brane Valići / Foto ARHIVA UDRUGE SPASIMO RIČINU
Problemi s nanosima
Iako je protiv izgradnje hidroelektrane, kao i cijele akumulacije Kukuljani, uz mještane grobničkih općina u javnosti istupano i s razine lokalne vlasti, daljnja prisutnost ovih planova u nacrtima političkih strategija ne izaziva optimizam Grobničana.
– Energetska strategija ričkega područja ne smi se temeljit na jednoj brižnoj ričici ku su ionako već uništili. Postojeća akumulacija Valići već sad skreće do 22 kubika va sekundi va cijev ka re va hidroelektranu va Vodovodnoj ulici. Zato je dolnje korito Ričine ogromnu većinu leta suho, ča se more videt i na oko i po grafih. Za HEP ki upravja akumulacijun ne postoji EPP – ekološki prihvatljiv protok. Brana Kukujani i nova HE Valići potpuno bi uništili Ričinu, navodi Renato Juretić, uporni aktivist udruge Spasimo Ričinu i jedan od najzaslužnijih za uklanjanje potapanja izvora Rječine iz plana izgradnje akumulacije.
Renato Juretić / Foto MARINKO BABIĆ
Postojeća brana u Valićima ogledni je primjer uništavanja riječnog života uz i u donjem toku Rječine, a čija je vrijednost za redovitu energetsku opskrbu danas upitna. Njena gradnja finalizirana 1968. godine opravdavala se upravo potrebama za električnom energijom, kao i propagiranjem vodenog vala s površine nastalog jezera koji bi smanjio odrone izazvane riječnim bujicama. Ipak, prema mišljenju riječkog hidrologa dr. sc. Joška Trošelja, znanstvenog suradnika Laboratorija za informatiku i modeliranje okoliša i Zavoda za istraživanje mora i okoliša pri Institutu »Ruđer Bošković«, zatrpavanje brane uzrokovano značajnim nanosima smanjuje korist njene prvotne namjene.
HEP: Projekt HE Valići nije noveliran
Po pitanju planiranja nove hidroelektrane u Valićima, kao i održavanju postojeće HE Rijeka koja vodu crpi iz akumulacije Valići, Novi list je poslao upit nadležnoj HEP Proizvodnji. U njihovom odgovoru stoji da bi hidroelektrana Valići, kao i sve druge, bila »višenamjenski objekt koji između ostalog pomaže u reguliranju vodotoka i sudjeluju u sklopu sustava obrane od poplava i štetnog djelovanja velikih voda«, no kako idejno projektno rješenje za njenu izgradnju do danas nije novelirano. Na pitanje o potrebnoj kubikaži po sekundi koju bi HE Valići crpila iz toka Rječine, kao i čime se opravdava potreba za njenom izgradnjom s obzirom da bi bila dvostruko slabija od HE Rijeka, HEP odgovara: »Prema idejnom projektnom rješenju koje datira još iz prošlog stoljeća, instalirani protok za HE Valići bio je predviđen približno u iznosu kao što ima i HE Rijeka. Prosječna godišnja proizvodnja bila je procijenjena na oko 40 GWh električne energije, što je značajna količina te bi to bio bitan izvor električne energije iz obnovljivih izvora u hrvatskom elektroenergetskom sustavu. Trenutno ne postoji procjena o vrijednosti investicije, a nije bilo moguće ni pokretanje postupka ocjene utjecaja na okoliš«. Iz HEP-a dodaju da rad HE Valići prema postojećim podacima »ne bi utjecao na riječni tok u ljetnim mjesecima, budući da Rječina tada redovito presuši, kao što je bio slučaj i ovoga ljeta.« Što se ispuštanja vode s brane Valići tiče, u odgovoru stoji kako zbog smanjenog volumena akumulacije na 28 posto od izgrađenog ne postoji mogućnost akumuliranja vode za puštanje u vodotok duže od nekoliko dana budući da bi uslijedilo potpuno presušivanje. »Prema informacijama iz ribolovnog društva Rječina, s kojim je uspostavljena izvrsna suradnja, upravo voda zadržana u akumulaciji Valići tijekom ljetnih mjeseci omogućuje preživljavanje ribljih vrsta koje žive u Rječini. S druge strane, u uvjetima presušenog vodotoka ne postoji tehnička mogućnost ispuštanja vode« – pojašnjavaju iz HEP-ove Službe za odnose s javnošću, ističući kako je radni volumen jezera Valići dovoljan za normalan rad HE Rijeka koja je već sredinom rujna proizvela dvije trećine srednje godišnje količine električne energije. Također, u odgovoru se navodi kako prosječna godišnja proizvodnja HE Rijeka iznosi 84 GWh električne energije te kako je ova elektrana »jedinstvena je po tome da je kao velika hidroelektrana smještena u centru grada i u izvanrednim okolnostima može imati neprocjenjivu ulogu u napajanju grada električnom energijom.« Što se tiče periodičnog pražnjenja akumulacije Valići, ono je planirano za 2025. godinu, za što se priprema dokumentacija te je izrađen elaborat zaštite okoliša na temelju kojega je u tijeku ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš. |
– U akumulaciju Valići dolazi mnogo nanosa koji smanjuje njen kapacitet, a taloženje sedimenta je glavni razlog zašto je akumulacija Valići manje iskoristiva. Akumulacija manje štiti donji tok i grad Rijeku od poplava jer je razina vode već sada viša od projektirane, a pitanje je i koliko HEP može koristiti vodu iz podignute akumulacije. Novi nanosi su očekivani i s time se računa kada god se neka brana projektira. Međutim, s obzirom da je jedan dio sedimenta u brani zbijen i gotovo srastao s tlom, pitanje je u kojoj mjeri se on može očistiti, kaže znanstvenik s doktoratom Sveučilišta u Kyotu i više od 10 godina dugim istraživačkim iskustvom iz Japana.
Shema Hidroelektrane Rijeka
»Divlja Ričina«
Prema najnovijim podacima iz HEP-a koji upravlja branom u Valićima, trenutni volumen akumulacije s prvotnih 464 tisuća kubnih metara zbog nanosa je smanjen na samo 130 tisuća, zbog čega je pražnjenje akumulacije planirano za iduću godinu. Renato Juretić ističe kako i sama čišćenja znaju ostaviti ozbiljne posljedice po Rječinu, ali ne samo nju, kao što je bio slučaj 2014. godine, tijekom posljednjeg čišćenja brane. Rječina koja je usred čišćenja tada nabujala isprala je desetke tisuće tona nanosa koji su zatrpali njeno korito i vireve, ugušili njenu faunu, a efekti ovog vala bili su vidljivi i na njenom ušću.
– Na Brajdici je bil otok toga nanosa, to je postala opasnost. Da je bila malo jača Ričina i da se j’ pojavilo jugo, v Riki bi zaplivalo se okolo nje. I onda bi se optužila »divlja Ričina«. HEP nij govorel istinu kada je rekal da je nazad va Ričinu poviše same brane vrnjeno samo 300 ton nanosih. Znanstvenici ki su pratili pražnjenje brane ustanovili su da je samo na slapištu zdola nje zneto 6.000 ton nanosih i otpeljano na deponij. Morete onda zamislet kuliko j’ tih nanosih finilo va samemu koritu do ušća, se sej spjeskarilo, sa fauna. Ta brana više ne udovoljava ni jednemu zakonu o zaštiti prirode, a Valići su sad jedna obična protočna brana zapunjena nanosimi. Naši nonići ki su bili protiv brane, iseljevanja i potapanja sela su znali ča će se dogodit, a udruga je za to da se ona ruši. Kad su veli dažji, voda dojde naglo i brzo zapuni kapacitet. Da va toj situaciji nadojde još veća Ričina, ona za par minutih tad dohaja do maksimuma ča zbog brane more. Ono ča bi bilo jedno od zdravih rješenja je da se Ričinu ne stišće va slamčicu, nego da se na ušću store rukavci i park, proširi korito Ričine i na taj način amortizira energija i protok velih vod, pa i napokon zasprave spoje Sušak i Rika, predlaže Juretić.
Hidrolog Joško Trošelj smatra kako brana ipak zadržava svoju ulogu u obrani od poplava zbog toga što Rječina kao bujična rijeka izaziva intenzivnije poplavne valove nego neke druge rijeke tekućice. Međutim, u kolikoj je to mjeri trenutno slučaj ostaje nepoznato, ne samo radi spomenutog problema zatrpavanja akumulacije, već i zbog nepredvidljivosti naglih porasta količina vode.
– Svaka akumulacija usporava poplavni val. Prije brane u Rijeci je bilo puno poplava i izgradnja brane s akumulacijom u Valićima ih je smanjila. Da bi se sada saznalo stanje akumulacije, trebala bi se izvršiti studija obrane od poplava, gdje bi se pri dolasku velikih voda simuliralo zatvaranje brane, njezino punjenje gotovo do vrha i ispuštanje vode. Glavni parametar koji se tu računa je vodna bilanca koja prikazuje koliko je vode na ulazu u branu, koliko je na izlazu, a koliko dođe do ušća. Tu proračun nije toliko kompliciran, ali predviđanje jest jer se pri njemu mora sveobuhvatno sagledati cijeli sliv Rječine budući da u akumulaciju voda ne dolazi samo iz glavnog dijela toka. Određena količina vode dolazi iz podzemlja, s bokova akumulacije i slično. Moglo bi se izračunati koje su najveće potencijalne poplave u zadnjih 10 ili 20 godina i najveće zabilježene kiše pa prema tome zaključiti što bi se dogodilo da nema brane i kakvu bi štetu poplava uzrokovala u centru Rijeke da nema akumulacije, pojašnjava Trošelj.
Joško Trošelj / Foto Neva Zganec/PIXSELL
Klizišni cunami
Međutim, postojanje brane vrlo bi lako moglo omogućiti i najkatastrofičniji od svih scenarija, a to je da se dio trusnog brda na bokovima Rječine odroni izravno u akumulaciju. Poznavajući Grohovo i Valiće kao povijesno trusna područja, ova se opasnost nimalo ne smije zanemariti. Ogromni odron iz 1996. godine koji je zatrpao tok Rječine (i komu je tijekom godina slijedio niz manjih odrona u blizini) dogodio se samo pedesetak metara ispod slapišta, a u slučaju da se isto ponovi na unutar akumulacije, posljedice bi bile kobne.
– Najgori scenarij se može dogoditi ako klizište padne u branu, jer se onda sva voda u akumulaciji može trenutno preliti preko brane. To se zove landslide cunami, odnosno klizišni cunami, a Grohovo i Valići su nažalost područja sklona odronima, posebno u zadnjih 50 godina. To je najopasniji scenarij kod kojeg može stradati najviše ljudi i u širem smislu cijeli prirodni ekosistem. Ako bi se to dogodilo, taj bi se veliki vodni val, koji se zbog nepredvidljivosti odrona događa bez upozorenja, prenio na centar Rijeke i gdje bi stradala većina ljudi koji žive tamo. To je glavni razlog zašto se brane u kršu u principu ne bi trebale raditi bez sveobuhvatnih multidisciplinarnih studija. Primjer takvog cunamija je onaj iz 1960-ih uzrokovan proklizavanjem dijela planine u brani s akumulacijom Vajont u Italiji, kaže Trošelj.
Taj cunami je ubio oko dvije tisuće ljudi, uništivši cijeli nizvodni gradić, ističe Trošelj i dodaje kako je problem s klizištima u Valićima taj što se ne zna je li ih i u kolikoj mjeri izgradnja brane pospješila, odnosno taj da ih sigurno nije ublažila.
– Za to dokazati ili opovrgnuti trebala bi se izraditi jedna sveobuhvatna multidisciplinarna studija, do tada ostaju spekulacije. Da se klizišta događaju zbog akumulacije može biti jedna od pretpostavki u kojoj se razina podzemnih voda u kršu zbog nje podigla i uz bok prianja s većim pritiskom, pa da onda čestice tla više ispiru i oslabljuju stabilizacijske stijene, odnosno donji kompaktni dio nožice trusnog brda koji pridržava tlo i stijene. Područje tada postaje trusnije i događa se da klizne brdo ili planina. Taj se proces ispiranja tla ne odvija tijekom jednog ili dva dana, to se kumulativno događa godinama. Ako bi se to moglo dokazati, onda bi to bio razlog da se postojeća brana Valići sruši, a nastavno da se brana u Kukuljanima ne gradi jer se može očekivati da će se klizište dogoditi i na drugim mjestima u slivu. Za konačno zaključivanje da branu u Valićima treba srušiti trebalo bi se napraviti seriju sveobuhvatnih multidisciplinarnih studija opravdanosti koje bi pokazale da bi takav potez bio najkorisniji. Moralo bi se u obzir uzeti vodnu bilancu, strujanja vode i sedimenta, biološki minimum, obrane od poplava, uloga hidroelektrane i drugi parametri. Svi ti parametri bi se morali sveobuhvatno i komparativno evaluirati kod donošenja odluka, objašnjava hidrolog Trošelj.
Suhi donji tok
Pretežito negativan utjecaj koji je brana Valići donijela te i dalje nosi donjem toku Rječine redovito izostaje iz ionako malobrojnih rasprava o zdravlju najznačajnijeg prirodnog fenomena riječkog prstena. Kako izdvaja Juretić, uz povećanje hidrostatskih pritisaka u podzemnim tokovima, od čijih akumuliranih posljedica možemo samo strepjeti, gotovo da je zaboravljen pomor života u osam kilometara rijeke od Valića do Rijeke.
– Takova se brana vani nikad ne bi delala, a ni 60-ih se ona nij smela delat zbog svojih silnih nedostataka. Za slabijih hidroloških letih korito zdola brane je suho, a jedino kada doli teče je za vrime velih dažjih. Ono ča se j dogodilo da je celo područje uništeno za malo struje. Ričina je prije brane bila jedna od rijeka s najvećin ribljin priraston va Europi. O Ričini je ovisan život ne samo uz tok, nego i područja s njene live i desne strane, aš sa ta flora i fauna njoj gravitira. S obziron na to koliko puštaju vode z Valićih, vidljivo je da HEP ne mari o zaštiti okoliša, a ni posljedicami te brane ke pomalo zihajaju na površinu. Pametnije bi bilo da se na području stare Hartere store derivacijske brane ke ne bi davale tuliko struje ko ova sadašnja, ali ne bi delale štetu nit zlo, zaključuje Renato Juretić.
