Prije dva tjedna stigao nam je odgovor kako po pitanju provedbe projekta nova Kantrida nije potrebna strategija o utjecaju na okoliš, ali da bi se do mogućeg početka realizacije došlo potrebno je ishoditi još niz dozvola među kojima je najzahtjevnija ona o promjeni granice pomorskog dobra.

Istaknula je to Ljiljana Buljan, pročelnica gradskog odjela za urbanizam, prostorno uređenje i graditeljstvo na iznimno kompleksnom setu predavanja kao i panel diskusiji “Kako planirati grad – slučaj stadion” u organizaciji Društva arhitekata Rijeka. U trajanju duljem od tri sata, pred prepunom dvoranom DAR-a, uz neke od novih pojedinosti najviše se ipak opet izvlačilo – stare teme. Na njih je posebno upozorio Janez Koželj, jedan od najznačajnijih arhitekata Slovenije koji je prije dvadeset godina ostavio sigurno, pa i ugodno, mjesto prvog čovjeka ljubljanskog Arhitektonskog fakulteta da bi, kako je sam istaknuo – služio narodu. Konkretno, prihvatio je mjesto dogradonačelnika Ljubljane zaduženog za urbano planiranje koje mu je ponudio gradonačelnik Zoran Janković.

Snimila Ana KRIŽANEC

– Ljubljana je prije dvadeset godina bila devastirani grad, urbani prostor koji je napustilo na desetke tisuća stanovnika, mjesto u kojem je propala sva gradska industrija, na čijim su se razvalinama otvarala – parkirališta. Grad je bio doslovno pred umiranjem, ali imao sam jamstvo gradonačelnika da će se moja, odnosno vizija razvoja najistaknutijih arhitekata Slovenije, provesti u djelo. Donijeli smo je doslovno u tjedan dana, grad je nakon dvadeset godina transformiran, kako mnogi kažu u jednu od najugodnijih urbanih sredina ovog dijela Europe. Da bio se znalo što se želi u budućnosti mora se stvoriti jednu takvu viziju, što je u konačnici jednostavno, a onda imati takta kako bi se u okvirima želje građana ali i zakona kapitala, odnosno investitora vodilo optimalni razvoj, poručio je Koželj te tako na neizravan način ustvrdio kako je projekt Kantrida napravljen prije jedne takve vizije te kako je nemoguće planirati razvoj grada na način da se najprije izvede neku mikro lokaciju, a tek nakon toga razvojnu cjelinu.

Janez Koželj / Snimila Ana KRIŽANEC

Predavanje je održao i Maroje Mrduljaš, profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, autor nagrađivanog projekta, dokumentarnog serijala Betonski spavači,  kao i jedan od autora riječke monografije Fiume Fantastika koja, iako je izašla prije skoro tri godine nikad nije imala svoju – riječku premijeru. Govorili su još i Tihomir Jukić, professor emeritus AFZG te Marko Filipović, gradonačelnik Rijeke. Uglavnom je riječ bila o prošlosti, o arhitektonskim procesima koji su utjecali na razvoj Rijeke kakvu danas poznajemo.

Najteži je pak zadatak imao Siniša Zdjelar, arhitekt ureda ZDL Arhitekti, autor idejnog koncepta mogućeg rješenja izgradnje Stadiona Kantrida i pratećih programa. Najteži iz nekoliko razloga. Prvi je svakako bio taj da su nekoliko prvih redova zauzeli članovi GI Kantrida koji se sustavno zalažu za odbacivanje predloženog rješenja, odnosno koncepta prema kojem bi stavovi i neboderi gradili stadion. Najteži i zbog toga što su stavovi većine okupljenih, a bila je riječ i o mnogima iz domene stručne javnosti, stvorila ozračje prema kojem je projekt “Nova Kantrida” neprovediv iz niza razloga, pa i zbog toga što ostavlja utisak “terora kapitala”, odnosno trajnog interveniranja u prostor na način kako to žele investitori i njihov novac, ne nužno i građani.

Snimila Ana KRIŽANEC

Ipak, Zdjelar je zadržao visoku razinu profesionalnosti, izloživši čitav niz novih detalja i simulacija koje ukazuju da se vodilo računa o uređenju obalnog dijela u korist građana, a zanimljivim se iskazao i model hotela, makar prema vizualnom rješenju, donekle nalik na rovinjski Park iz kojeg izrastaju stambeno-poslovni neboderi.

– Ponavljam, ovo su simulacije o kojima  se može i hoće raspravljati. Neboderi koji su u njima izloženi imaju znatno manje od dozvoljenih 35 katova, stadion se pak može podizati i do 18 tisuća mjesta iako je nekakav današnji optimum 14 do 15 tisuća. Ostavljene su stijene kao i pogled na more, a vrlo smo detaljni razradili i prometnu situaciju. Za sve ostalo o čemu se ovdje raspravlja, mi ipak nismo nadležni, zaključio je Zdjelar.

Raspravu je moderirala Gorana Stipeč Brlić, predsjednica DAR-a, a zaključak bi u izvjesnoj fluidnoj formi mogao biti blizak i samom zadatku koji je postavljen pred panel – strateško planiranje održivog razvoja grada mora prethoditi svemu jer posljedice u suprotnom mogu biti teško ili nikako ispravljive.