"POSLJEDNJI MOHIKANAC"

Odlazak zadnjeg mesara: ‘Jako mi je žao što odlazim, ali nema više smisla držati mesnicu na Brajdi’

Bruna Matičić

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Dugo sam odolijevao i nadao se promjeni, ali s vremenom sam i ja uvidio besmisao, kaže Davor Knežević



RIJEKA – S posljednjim danima svibnja tržnica Brajda izgubila je svog jedinog mesara te ujedno i jedinog zakupnika u zatvorenom prostoru paviljona. Mesar Davor Knežević dugo je vremena sam boravio u praznom paviljonu, a ovih dana odbrojava svoje zadnje sate na Brajdi. Nažalost, čini se da novih zakupaca nema, kao ni posjetitelja, a lijepa zgrada tržnice sada može komotno staviti ključ u bravu.


– Dugo sam odolijevao i nadao se promjeni, ali s vremenom sam i ja uvidio besmisao, započeo je svoju priču Davor Knežević.


Kazao je da je upravitelj tržnice najavljivao promjene, pokretanje zelene tržnice, pozivanje OPG-ova i ugostitelja, ali kada je vidio da se u skoro vrijeme ništa neće pokrenuti, odlučio je i on otići te odustati od novog ugovornog zakupa. Svoj obrt za trgovinu mesom Davor Knežević nije u potpunosti zatvorio, već je pronašao novi prostor na Rešetarima u Kastvu, na adresi Štivar 4, gdje će za dvadesetak dana otvoriti vlastitu mesnicu.




– Ipak, žao mi je nakon tolikih godina, komentirao je prisjećajući se kako je tržnica Brajda nekada izgledala.


Nekad je bilo drukčije


Davor je na Brajdu stigao prije tridesetak godina, točnije 1994. godine, kao naučnik u mesarskoj tvrtki za koju je radio njegov otac, a stalan je posao dobio nekoliko godina kasnije, 1998. godine, nakon što je odslužio vojsku. Od tada pa sve do danas svoj posao je obavljao u istom prostoru, a zbog zadovoljstva je odlučio preuzeti posao te osnovati vlastiti obrt.


Foto Vedran Karuza


– Prije tridesetak godina, kada sam stigao ovdje, tržnica Brajda bila je puno drukčija. Njezina se struktura nije mijenjala, ali ljudi su bili ti koji su bili zaslužni za drukčiji izgled. Bili su popunjeni svi prodajni prostori, uključujući i gornji kat, a paviljon i vanjski dio vrvjeli su posjetiteljima i kupcima. Gužva je bila otkako bi otvorili ujutro, pa sve do zatvaranja, prisjeća se Davor koji je posljednje dvije godine, otkako je izašao Pivac, bio sam u paviljonu. Prije njega su, kaže, otišli Vindija i Pivka, a prethodno i mnogi drugi prodavači koji su zatvarali zbog neisplativosti ili odlaska u mirovinu.


– Nažalost, kako su zakupnici odlazili, tako su se zatvarali i prodajni prostori. Postupno smo izgubili određeni broj ljudi, prodavača i kupaca, koji se nikada nije vratio. Osim toga, današnji stalni kupci uglavnom su ljudi starije životne dobi koji zbog bolesti sve rjeđe dolaze na tržnicu, a mladi, kada vide kako izgleda tržnica, okreću se i odlaze, ističe posljednji mesar na Brajdi govoreći kako prizemlje paviljona zbog napuštenosti i derutnosti odbija kupce, a zašto nikada nije oživio novouređeni gornji kat paviljona, ni sam ne zna.


Uzaludna obnova


Međutim, to ne zna nitko. Od kada je obnovljen, kat paviljona zjapi prazan te, unatoč poticajnim idejama, trudu i stalnim raspisivanjima natječaja upravitelja TD-a Rijeka plus d.o.o., interesa nema. Nažalost, riječke su tržnice već godinama u problemima, što zbog promjena potrošačkih navika, ali i kupovne moći građana koji, vodeći se akcijskim cijenama i dostupnosti, danas kupovinu obično obavljaju u trgovačkim centrima. Istovremeno se tržnički prostori gase, a riječke tržnice kopne.


Foto Vedran Karuza


Za jedinim mesarom na Brajdi tuguju kolege prodavači, a iste osjećaje, uz pesimizam i tugu, pa i melankoliju, evociraju i prizori praznog unutarnjeg prostora i praznih prodajnih štandova kojih nikada nije bilo manje.


– Žao mi je što kolega odlazi. Ne znam što bih komentirala, ali ne gledam pozitivno na budućnost, istaknula je Mirjana Rukavina, jedna od rijetkih prodavačica na Brajdi.


– Na tržnici nas je ostalo pet i kolegica u ribarnici koja ne dolazi svakodnevno. Žalosno je, ali mi smo posljednji Mohikanci, kazala je, komentirajući kako se o svemu trebalo prije razmišljati.


– Nisu smjeli dozvoliti trgovačke lance u gradu, oni su pojeli prodavače na tržnici, a uskoro će i nas. Pitanje je dana do kada ćemo biti ovdje. Mene drži činjenica da mi nedostaje nekoliko godina do mirovine, a onda ću i ja zaključiti svoju 24 godine dugu epohu na Brajdi, zaključila je Mirjana.


Slabe nade


Sličnog su mišljenja i ostali prodavači koji situaciju smatraju alarmantnom te ističu da se nešto hitno treba učiniti po pitanju oživljavanja ovog područja.


– Nemamo riječi. Tržnica propada, kupaca ima jako malo, a sada kada je naš Davor otišao, bit će ih još manje. Mislim da ćemo se uskoro i mi moći pokupiti, kazala je Kimeta Demirović, uvjerena da je mesar svojom ponudom na Brajdu privlačio određeni dio posjetitelja.


– Građani više zbilja nemaju što kupiti. Ovdje sam već 25 godina i situacija je sve gora. Trgovački centri napravili su svoje. Nekada je tržnica bila puna kupaca, danas mnogih više nema ili ne dolaze, a mladi posjećuju trgovačke centre i nemaju naviku kupovati na tržnicama, izjadala se Kimeta, govoreći kako su upravitelja, TD Rijeka plus, poticali da poduzme nešto i pokrene sadržaje kako bi privukli posjetitelje.
Na kraju, sudeći po rečenom, ali i onome što smo jučer vidjeli, bojimo se da boljih dana za Brajdu još neće biti, a nade su usmjerene u to da se nekolicina aktivnih prodavača ipak neće predati kako se tržnička djelatnost u potpunosti ne bi ugasila.


Rijeka plus: Tržnica se neće zatvoriti


Rijeka plusu smo poslali upit o sudbini tržnice Brajda te paviljona koji je ostao prazan, kao i o mogućoj revitalizaciji prostora koji su spomenuli još prošle godine, kada smo pisali o sve manjem broju zakupnika. Premda su tada istaknuli da program revitalizacije predviđa povezivanje s lokalnim OPG-ovima, promociju domaćih proizvoda i pretvaranje paviljona u gastronomsku i ugostiteljsku priču, zbog čega je obavljena sanacija dijela paviljona te je pokrenut »ekoutorak«, ništa od navedenog nije učinjeno.


-TD Rijeka plus d.o.o. izražava žaljenje zbog odluke našeg zakupca, no pravo svakog poslovnog subjekta je da donosi odluke za koje smatra da su u tom trenutku najbolje za njegovo poslovanje. Trenutno možemo potvrditi da se tržnica Brajda neće zatvoriti. Kako smo naglasili i u našem prethodnom odgovoru, program revitalizacije tržnice je napravljen, te se Eko utorak, koji je održan u kolovozu 2019. godine, pokazao kao iznimno uspješan. Međutim, sva događanja stala su pojavom pandemije koronavirusa koja se protegla sve do dijela prošle 2022. godine, a onemogućila je događaje ili masovnija okupljanja, kazali su iz Rijeka plusa.


– Poduzimamo sve aktivnosti kako bi privukli OPG-ove iz naše županije i šire, a čiji bi domaći proizvodi bili interesantni kupcima, u cilju objedinjavanja ponude malih ekoloških proizvođača i pružanja prilike za plasman njihovih proizvoda. Međutim, voljeli bismo istaknuti kako problematika tržnice Brajda traje duže vrijeme, a revitalizacija svake djelatnosti podrazumijeva dulji period te prijeko potrebnu sinergiju proizvođača, vlasnika i upravitelja tržnica, dodali su.


Između ostalog, kazali su da tržnica Brajda trenutno ima šest zakupaca te je zakupljeno sedam prodajnih mjesta. Iako se javni natječaji redovito provode, priznaju kako je odaziv izrazito mali.


– Upravitelj kao takav, teško može utjecati hoće li se neki pravni subjekt javiti na natječaj. Dapače, unatoč svim poskupljenjima i inflaciji, kao i svim poremećajima kojima svjedočimo u gospodarskom sektoru, nismo povećavali cijene zakupa. U svojoj viziji i misiji i dalje imamo ostvarivanje pozitivnog utjecaja na promoviranje hrvatskih autohtonih proizvoda kroz sve tržnice, pa tako i tržnicu Brajda, zaključili su iz TD-a Rijeka plus.