RIJEKA U sjeni vozačica ZET-a koje su u danu spektakularnog dočeka »kockastih« vozile hrvatske reprezentativce od zračne luke do Trga bana Jelačića i osvojile svjetla reflektora, jedan se čovjek također autobusom probijao razdraganom masom hrvatskih navijača. Riječanin Ive Anglussi. Glavom i bradom.

»Ivetu« je pripala možda još i delikatnija zadaća s obzirom da su putnici u njegovom autobusu bile djevojke, supruge i djeca najboljih nogometaša koje Hrvatska ima.

– E, da, to je bila jako odgovorna zadaća – kaže Ive, koji nije propustio svjedočiti dočeku svog velikog prijatelja i ekonoma reprezentacije, Mladena Pilčića u Dražicama.

– Joooj, kako je to zeznuto bilo. Voziti se kroz toliku gužvu ljudi, prednji kraj sam još i vidio, ali zadnji kraj… Nema teorije. Ne možete ni zamisliti kao sam bio sretan kad sam došao do Trga bana Jelačića i dignuo ručnu… Odahnuo sam. Uključio sam se u konvoj iza autobusa s hrvatskim reprezentativcima na »zelenom valu« kod HNK-a, ali svejedno je to bilo nezaboravno iskustvo. To što sam doživio u ponedjeljak pamtit ću cijeloga života. Takav doček se dogodio sad i nikad više.

Kaže Ive da je u autobusu vladala odlična atmosfera, a za to i njemu ide velik dio zasluga. Osim što je morao širom otvoriti oči da ne bi nešto pošlo po zlu, istodobno je bio i u ulozi DJ-a.

– Puštao sam im pjesme i to ove naše, navijačke, prigodne. Nisam ja htio u početku glasno pustiti glazbu zbog djece, ali… One su me nagovorile da navijem do daske. Toliko je bilo glasno da se i vani čulo, ha, ha, ha… I bila je fora to što ljudi najprije nisu znali tko se to vozi u ovom drugom autobusu, ali kad su shvatitli počeli su skandirati. Pogotovo je dobro bila raspoložena Rakitićeva supruga Raquel, koja je uživala u hrvatskoj glazbi. Ive je, inače, za neupućene, službeni vozač hrvatske nogometne reprezentacije već nekoliko godina. Otkad je Autotrans postao službeni prijevoznik HNS-a. U međuvremenu je Autotrans preuzela Arriva, ali Ive ne mijenja navike…

– Jako sam ponosan na to. Znate… Od svih vozača u Hrvatskoj meni je pripala čast biti vozač šampiona. Da, šampiona, jer oni su za mene prvaci bez obzira što smo u finalu izgubili od Francuske.

Kada je »kockaste« vozio na pripreme u Rovinj i iz Rovinja u Osijek pred sam odlazak na Svjetsko prvenstvo u Rusiju, Ive je nešto predosjećao… Motalo mu se po glavi da je ovaj put došao trenutak kada će se dogoditi nešto spektakularno.

– Ma, znao sam ja da će ti dečki kad tad eksplodirati. Već mi je u Rovinju mirisalo da ćemo napraviti nešto veliko. Kakvi su dečki? Fenomenalni. Nemaju baš nikakvih prohtjeva dok ih vozim. Jedino kada se vozimo od hotela prema stadionu uči utakmica traže da stavim onaj moj poznati CD s navijačkim pjesmama da se malo napale prije utakmice. I, normalna stvar, moram naviti do daske, ha, ha, ha… Jedva ih čekam vidjeti i opet ih odvesti u neke nove pobjede.