Iako je nova školska godina još svježa, mladi inovatori Srednje škole za elektrotehniku i računalstvo u Rijeci već imaju pune ruke posla. Pored redovnih školskih obveza, njihovi su jesenski mjeseci ispunjeni izložbama i prezentacijama na kojima predstavljaju svoje zanimljive umotvorine, a u kom god dijelu Europe se pojave, polaznici programa »Elektrotehničari-inovatori« mogu računati da će njihovi nastupi polučiti velik interes.

Za Gabrijela Majstorovića i Lovru Mraovića, učenike četvrtog razreda SŠER-a, kao i njihovog bivšeg školskog kolegu Dominika Rogića, studenta Tehničkog fakulteta u Rijeci, listopad je bio posebno intenzivan period. Sudjelovanja na dvjema međunarodnim izložbama u Zagrebu, kao i učešće na izložbi Maker Faire u Rimu, potvrdila su da napredni SŠER-ovci s pravom mogu računati na laude i priznanja gdje god se pojave, kao i da njihove inovacije, kao što su Gabrijelov uređaj za recikliranje boca, Lovrov štit nevidljivosti i Dominikova VR igra, zaslužuju vidljivost i pažnju koje dobivaju.

Sakupljači nagrada

Prema riječima njihove mentorice i profesorice Ružice Kamenjašević, mladi riječki inovatori toliko su uspješni da bi za pospremanje svih njihovih nagrada škola trebala nabaviti još jednu cijelu prostoriju.

– Samo ove godine smo već dobili krcato medalja i priznanja, i to samo za inovacije. Lokalne, županijske, državne – njih skoro da više i ne brojimo, stol je ionako pun samo ovih s međunarodnih izložbi. Svaka ta izložba okuplja učenike srednjih i osnovnih škola sa svojim raznim idejama, neke čak i studente s fakulteta, a nama na neki način služi da vidimo kako stojimo u svojoj zemlji i svijetu, da se upoznamo s time kako razmišljaju drugi ili od nekog rada dobijemo svoju ideju. Također, možda će nas netko ovim putem zapaziti i zainteresirati se za učeničke inovacije, govori Kamenjašević koja gotovo dva desetljeća, točnije od 2005. godine, pri SŠER-u vodi vannastavne aktivnosti usmjerene na poticanje inovacija u području elektrotehnike. Program koji podržavaju Primorsko-goranska županija i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih trenutno pohađa deset učenika koji svoje slobodno vrijeme, a nerijetko i novac, ulažu kako bi razvijali svoje ideje i projekte. Osim obrazovnog aspekta programa, on do izražaja dovodi i onaj kreativni te praktični kojima srednjoškolci pokazuju da su njihovi teorijski koncepti i fizički prototipovi itekako vrijedni podarene pozornosti.

Ponovna upotreba plastike

Jedan od takvih zasigurno je stroj za recikliranje plastičnih boca nastao u izvedbi Gabrijela Majstorovića. Iako inovator kaže da je u njegovom uređaju sve jako jednostavno, elegantno rješenje za problem s ovom vrstom plastičnog otpada zapelo je za oko ocjenjivačima na nedavnoj međunarodnoj izložbi inovacija ARCA održanoj u Zagrebu koji su mu u kategoriji mladih inovatora dodijelili srebrnu medalju.

– Često se govori o tim plastičnim bocama, to me zainteresiralo. Gledao sam slične projekte po internetu i odlučio sam napraviti svoju verziju, ali s puno jednostavnijim mehanizmima. Uređaj radi tako da se na njega montira boca, zareže trakica, i onda motor vuče trakicu koju reže nož, a istovremeno okreće bocu. Trakica se mota u grijač koji je rastapa u nit i namotava na špulu. Motor tu odrađuje cijeli rad, on vuče, mota i reže sve u jednome procesu, a može ići naprijed i u rikverc. Ovdje imamo i kontrolu brzine motora, a na uređaju se može kontrolirati i grijač, odnosno kolika je njegova temperatura. Ona se uglavnom kreće oko 200-tinjak stupnjeva, a sve se prikazuje na displeju. Tu je i prekidač za posebno ukopčavanje i iskopčavanje grijača kojim upravlja mikrokontroler, opisuje svoj aparat Majstorović.

Stroj za recikliranje plastičnih boca nastao u izvedbi Gabrijela Majstorovića / Foto: Marko Gracin

Cilj mu je bio napraviti uređaj od što više ponovno iskorištenih komponenti, pa su tako novu upotrebu dobili stari pištolj za vruće ljepilo, grijač lemilice i stari transformator. Naravno, ono što je još važnije je da se dobiveni proizvod može ponovno iskoristiti, i to na vrlo praktične načine.

– Ta reciklirana plastika namotana u nit može se u ovakvom obliku koristiti za 3D printere, može se namontirati na trimere i razne kosilice, a može poslužiti i kao štrik jer je ova plastika jako čvrsta. Na ovaj način može se reciklirati 75 posto boce, a za recikliranje cijele velike boce od 5 litara uređaju je potrebno oko 20 minuta, navodi učenik čije je područje interesa široko, budući da njegov rad pokazuje jednako izvrsno baratanje i elektrotehnikom, i mehanikom, i automatikom.

Školska simulacija

Još jedan rad koji je oduševio zagrebačku izložbu, ali i onu u Italiji, djelo je studenta prve godine računarstva na Tehničkom fakultetu u Rijeci Dominika Rogića koji je svoje programerske vještine iskoristio da spoji ugodno s korisnim. Afinitet prema računalnim igrama Dominik je usmjerio u projekt koji je predao za svoj završni rad, stvorivši videoigru za VR naočale koja služi kao edukativni alat.

– Za završni rad mislio sam napraviti nešto vezano uz školu, a kako sam imao VR naočale htio sam napraviti nešto s njima, pa sam izradio igru Bijeg iz škole. Nju sam napravio u Unity Engineu, to je program za stvaranje raznih projekata kao što su videoigre i filmovi, a unutar igre postoje tri sobe iz kojih treba pobjeći koje sam dizajnirao po učionicama u našoj školi. U virtualnoj stvarnosti može se uzeti kreda i pisati po ploči, može se podizati bilo koji od objekata. U prvoj učionici imamo tri pitanja na engleskom jeziku, pod tim pitanjima dobijemo specifični objekt koji se nalazi na nekom od stolova u učionici i s tim objektom možemo otključati vrata. U učionici za elektrotehniku na ploči se nalazi shema na kojoj trebamo izračunati otpornik i među hrpom otpornika odrediti koji je pravi, uzeti taj objekt i staviti ga na određeno mjesto da bi se otključala vrata. Treća učionica je kombinacija matematike, kemije i računarstva, a kada odgovorimo na sva pitanja, odgovor pomoću joysticka upisujemo na tipkovnici koja je programirana u VR-u, navodi Grgić kojemu je za izradu ovog projekta, od ideje, preko programiranja i dizajniranja, do pisanja teorijskog elaborata bilo potrebno preko šest mjeseci.

Da se trud itekako isplatio, pokazuje i činjenica da je njegov rad među nekolicinom prijavljenih odabran kao jedini projekt hrvatskog izlagača na prošlomjesečnom sajmu Maker Faire u Rimu. Uspjeh je tim veći znajući da je ovo prvi puta da su se SŠER-ovci prijavili na događaj ovakve vrste, a odjeci ove izložbe Dominika motiviraju na daljnji rad u programerskim vodama.

– To je bio ogroman prostor s puno talentiranih ljudi koji su donijeli puno raznih projekata. Za moj projekt bilo je zainteresirano dosta njih, u jednom trenutku su kod mog stola bile baš kolone ljudi, puno sam trebao objašnjavati. Sada već radim na sljedećem projektu, ali sada s faksom mi malo sporije ide. Već dugo vremena me zanima i želim osnovati vlastiti gaming studio gdje bih radio razne igre, navodi Dominik Grgić.

Futurizam je sada

Ni za Lovru Mraovića ne čini se da postoje granice koje nije spreman preskočiti. Svojim štitom nevidljivosti mladi je učenik zaslužio broncu na spomenutoj zagrebačkoj izložbi, no lista završenih i planiranih projekata kod njega već se u ovoj dobi čini neiscrpna.

– Kada se objekt stavi neposredno iza ovog štita, zbog savijanja svjetlosti taj objekt čini se da nestaje. Ovaj je štit napravljen od posebne vrste leće koja sve s ruba projicira u svom centru, a testirao sam ga i na noćnu i termalnu optiku na koje je isto tako otporan. Ako te kamere snimaju štit, one neće vidjeti da se netko nalazi iza jer se njegova temperatura prilagođava, a ne ostavlja ni vidljive odsjaje ni rubove.

Mislim da ova inovacija ima puno namjena i u civilnom i vojnom sektoru, naprimjer ljudi to mogu staviti na prozore gdje može doći do iluzije da je soba prazna što može stvarati dobru privatnost, objašnjava Mraović koji se lani sa svojim softverom za kriptokodiranje plasirao među deset finalista na nacionalnom natječaju za najbolje mlade inovatore kao jedini srednjoškolac među studentima i tvrtkama.

Ono što je također bitno za istaknuti, navodi njegova mentorica Ružica Kamenjašević, Lovro se ne školuje za računalne predmete već pohađa smjer tehničara za električne strojeve s primijenjenim računalstvom. Ova mu obrazovna crtica nije zasmetala pri kreiranju programa koji će šifriranje moći primijeniti i na komunikaciju radiovezom i na kompjutorima, kao što mu ne odmaže kod pripremanja novog projekta čija ideja kao da je proizašla iz futurističkih filmova.

Ne postoje granice koje nisu spremni preskočiti – Lovro Mraović i Dominik Rogić / Foto: Marko Gracin

– Sljedeći projekt koji stvaram je mehaničko odijelo pomoću kojeg bi se mogle kretati paralizirane osobe. Zbog budžeta koji imam, njegova prva generacija bila bi mehanička i koristila bi se kao booster snage, a ako se uspije pronaći financiranje, odnosno ako su firme voljne uložiti u takvo nešto, druga bi generacija bila elektronička.

Ona bi se gradila na EEG tehnologiji koji bi očitavala moždane valove mozga i slala ih u kompjutor, a umjetna bi inteligencija to pretvarala u digitalne komande, tj. identificirala što osoba želi da odijelo napravi.

Hidraulika bi sa žiroskopom držala levelirano odijelo, pa bi se osoba na taj način mogla kretati. To je zahtjevniji projekt koji mi je dugo stajao na polici, nadam se da ću ga prezentirati sljedeće godine pa ćemo vidjeti što će biti. U njega planiram ugraditi puno stvari, s vidljivim će entuzijazmom Lovro Mraović koji je kao nasljednik svog kolege Gabrijela, dobitnika iz 2022. godine, lani ponio nagradu župana za najboljeg mladog inovatora.

Ni za njegov se nastavak školovanja ne treba bojati. Lovro povjerava kako visoka učilišta već sada pokazuju interes za njega, a i kako mu se među ponuđenim opcijama trenutno najviše sviđa odlazak na studij u inozemstvo.

Kaljenje vrhunskog kadra

Ponos svojim učenicima istaknuo je i ravnatelj Srednje škole za elektrotehniku i računalstvo Mladen Stojić, navodeći kako se škola trudi da kod njih potiče inovacije i omogući im što bolje uvjete obrazovanja i rada.

Mladen Stojić

– Mi kao škola potičemo učenike za kreativan rad i stvaralaštvo, a naši mentori ulažu puno napora u radu s tim učenicima. Isto tako, ulaže se dosta i u opremu, uz pomoć osnivača, ali vlastitim sredstvima. Specijalizirane kabinete za elektrotehniku opremili smo unatrag dvije godine, a imamo kabinete i za informatiku koje učenici koriste i u redovnim i izvannastavnim aktivnostima.

Ide se na natjecanja, svake godine u školu dođe pregršt medalja i priznanja, a škola je prepoznata po našim učenicima koji su se pokazali jako dobri u inovacijama, govori Stojić koji dodaje kako svega toga, naravno, ne bi bilo bez njihovog talenta i upornog rada.

Isto tako, mentorica Ružica Kamenjašević ističe kako su učeničke projektne ideje i radovi redovito vrlo ambiciozni.

– Učenici imaju super ideje. Prototipovi koji su ovdje izloženi onakvi su kakve možemo napraviti na nivou škole u sklopu svojih resursa. Jasno je da bi, kada bi to preuzela neka ozbiljna tvrtka, to sasvim drugačije izgledalo, ali princip rada i ideja ostaju isti jer je ovdje bitna ideja koju mi nudimo, a koja nije skupa.

Dijelove za svoje uređaje učenici često pronađu negdje iz svojih starih garaža, skladišta, kod nonića itd. Kakva rješenja oni nude – temeljena na nekim prastarim uređajima za koje je čudno da se nešto i može iskoristiti – ja sam oduševljena, zadovoljno će Kamenjašević koja uz grupu inovatora vodi i vannastavnu aktivnost zvanu Eko-energetičari gdje se učenike potiče da u svojim radovima barem 25 posto zastupljenosti inovacije mora biti »zeleno«.

– Moramo početi razmišljati kako možemo još jedanput upotrijebiti materijale i u tom smjeru podučavam. Ako jedan učenik jedne srednje škole može napraviti uređaj za recikliranje plastičnih boca, onda smo mi riješili problem plastičnih boca.

Također, prema rezultatima koje ostvaruju, tehnički fakulteti mogu biti zadovoljni da naša škola stvara jako dobre kadrove koji će ondje nastaviti, zaključila je Kamenjašević.