RIJEKA – Danas Veljko Miškulin, koji je bio više od 20 godina na čelu Županijskog suda u Rijeci, čak pet mandata zaredom, predaje funkciju novom predsjedniku Županijskog suda u Rijeci – Vladi Skorupu. To je i povod da se sudac Miškulin osvrne da svoj više od dva desetljeća dug mandat, na jednom od najvećih sudova u državi, ali i da komentira promjene u pravosuđu, pa i prozivke koje mu je uputila saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto.

Kakvo je vaše mišljenje o pravosuđu u Hrvatskoj danas, nakon toliko godina provedenog na odgovornim mjestima od suca do predsjednika Županijskog suda?

– Valja znati da pravosuđe čini oko 1.700 ljudi koji predano i čestito rade svoj posao, svakodnevno donoseći teške odluke o nečijoj imovini ili slobodi, uvijek s jednom mišlju, da odluka bude zakonita i pravedna. A to iziskuje ogromno znanje i trud koji, na žalost, ne vidi uvijek stranka kojoj odluka nije sukladna očekivanjima. Stranke su dvije i, na žalost, ne mogu obje biti u pravu. I to je, najčešće izvorište negativne percepcije pravosuđa, jer često, čovjek sebi teško priznaje da je u krivu, pa traži i druga, često i nemoralna objašnjenja.

Prijatelj kolega

Može li sudac živjeti izoliran od vanjskog svijeta, zapravo koji je recept da bi javnost rekla – to je primjer dobrog suca?

– Odgovaram protupitanjem, zašto bi itko, pa bio to i sudac, živio izolirano. No, sudac mora živjeti u skladu s Kodeksom sudačke etike koja je stroga i ograničavajuća u mnogim životnim sferama, no mi smo taj teret prihvatili prihvaćajući prisegu.

Saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto proziva vas da posjedujete veliko bogatstvo za nekoga tko je cijeli život državni službenik? Što posjedujete od imovine i je li se isplatilo cijeli život biti državni službenik, kako kaže ta saborska zastupnica?

– Kada me pitate o prozivkama vrlo cijenjene saborske zastupnice, prva asocijacija mi je poruka mog prijatelja »Nikada se nikome ne pravdaj, ne objašnjavaj, jer svatko će razumjeti kako mu odgovara.« Samo bih napomenuo da je sva moja imovina prijavljena u imovinskoj kartici koja se nalazi u Državnom sudbenom vijeću i javno je dostupna. Tako da su podaci o mojoj imovini transparentni, za razliku od imovine i načina stjecanja imovine trbuhozboraca cijenjene zastupnice.

Što kažete na druge njezine optužbe da se družite s dubioznim ljudima, kao i da pomažete kontroverznim ljudima pružajući im zaštitu?

– Sintagmu »dubiozni ljudi« koja ima apriori negativnu konotaciju, ja ne razumijem, pa bih rado da mi je netko, pa makar i cijenjena zastupnica, objasni. Što se tiče moje pomoći osobi koju imenuje cijenjena zastupnica, mogu samo reći radi razjašnjenja, da sam ja osobno od Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u ime Županijskog suda u Rijeci, zatražio delegaciju drugog suda za vođenje postupka, pa je ista i prihvaćena, tako da na Županijskom sudu u Rijeci nije trebala biti i nije provedena niti jedna jedina radnja, već je za postupanje delegiran (određen) Županijski sud u Puli. I konačno, da zaključim, žao mi je ljudi neuspješnih u svom poslu i nemoćnih da to izmijene i moram reći da se trudim razumjeti njihove frustracije.

Kako biste ocijenili vaš dugogodišnji mandat na čelu Županijskog suda?

– Ne bih ocjenjivao, jer nije pristojno da čovjek ocjenjuje samoga sebe, ali o tome mogu pričati moji kolege, suradnici i statistike. Želim istaknuti da sam zadovoljan činjenicom da sam na čelo Županijskog suda došao kao prijatelj svih kolega i službenika i da sam, barem se nadam, uspio to i ostati, sve do završetka mandata. Zapravo na ovaj položaj sam i došao na nagovor kolega, jer o funkciji predsjednika uopće nisam razmišljao i, zapravo moja razmišljanja o karijeri išla su u sasvim drugom smjeru. Sve je to bilo, kao i u životu, splet okolnosti. Od kada sam imenovan, u prosincu 2001. godine, trudio sam se, prije svega biti kolega svim sucima, zapravo primus interpares (prvi među jednakima) u pravom smislu te sintagme. Ono na što sam posebno ponosan je činjenica da su svi suci iznimno kvalitetno sudili i da je ta kvaliteta priznata i zapažena na nivou Hrvatske. Također sam ponosan na svoje kolege što u ovih 20-ak godina nisam dolazio u situaciju da razmišljam o pokretanju stegovnih postupaka protiv ijednog od sudaca kao što i nisam dolazio u razmišljanja da za nekog drugog djelatnika zatražim izricanje bilo kakve stegovne mjere, jer su svi oko mene odlično funkcionirali i u poslu davali svoje maksimume.

Obim posla

Točno prije godinu dana razgovarali smo o učinkovitosti Županijskog suda. Tako je prema statistici Vrhovnog suda Republike Hrvatske, učinkovitost Županijskog suda u Rijeci bila dobra, ali prema podacima Ministarstva pravosuđa i uprave o radu hrvatskih sudova simbolično je imala oznaku »crveno« kao oznaku »problema u efikasnosti« u rješavanju predmeta. Je li se što u ovih godinu dana promijenilo?

– Oznaka Ministarstva pravosuđa i uprave nije bila realna, jer nije uzimala u obzir opterećenost brojem spisa svakog suca u Županijskom sudu u Rijeci. To je ispravljeno. Naime, prosječna opterećenost suca Građanskog odjela tijekom godine iznosila je 178 predmeta, za razliku od nekih drugih sudova gdje je opterećenost po sucu iznosila dvadeset do trideset spisa. Prema tome mi smo i tada bili u tzv. zelenom, a to smo i sada. To je bila posljedica specijalizacija, koja je početkom mjeseca ukinuta.

Koliko je sudaca radilo u Županijskom sudu kada ste došli na njegovo čelo, a koliko ih ostavljate svom nasljedniku?

– Županijski sud u Rijeci je kontinuirano rastao po broju sudaca od početka mog imenovanja, pa je od suda s 21 sucem narastao do suda s 35 sudaca, jednog od četiri suda u Hrvatskoj ovlaštenih da sude kaznena djela ratnih zločina i organiziranog kriminaliteta (USKOK). Međutim, važno je naglasiti da je tijekom godina rastao i obim posla, kao što mi kažemo priljev predmeta. Naime, osim što smo rješavali drugostupanjske predmete koji su nam, automatskom dodjelom predmeta dostavljani, postali smo i specijalizirani sud za predmete iz domene radnog prava i iz domene osobnih stečajeva potrošača. To nas je posebno opterećivalo u radu jer se radilo o iznimno velikom broju predmeta koji su nam stizali iz svih krajeva države. Međutim, od 1. ožujka 2022. godine došlo je do promjene Zakona, pa se u budućnosti nadam značajnom rasterećenju suda svim vrstama predmeta.

Kada ste prvi put imenovani, jeste li mislili da ćete na čelu suda ostati više od dvadeset godina i što vas je dočekalo na početku mandata?

– Tada o tome nisam ni razmišljao i nisam imao nikakve prognoze. To je bilo vrijeme priprema za ulazak u Europsku uniju i najprije je trebalo riješiti zaostale predmete, kojih je na nivou države tada bilo nešto manje od 2 milijuna. To je tada bio veliki izazov za sve nas u pravosuđu i uspješno smo to, kao što znate, u okviru Poglavlja 23, riješili, smanjenjem zaostataka.
Trebalo je promijeniti način rada svih sudaca u Hrvatskoj što se i dogodilo, a što se tiče Županijskog suda u Rijeci, moram zahvaliti svim kolegama i službenicima bez čijeg napornog rada u tome ne bismo uspjeli. Naime, i tada kao i danas spadamo u apsolutno gornju polovicu sudova u Hrvatskoj, kako po kvaliteti tako i po kvantiteti rada.

Koliko se promijenila tehnologija rada sudaca u ova dva desetljeća?

– Od običnih pisaćih mašina na struju, do računala, tehnologija je donijela mnoge promjene na bolje što je rezultiralo, u nekim segmentima povećanjem brzine rada čak i za 50 posto. Na primjer, u pandemijsko doba, ne da su rezultati bili slabiji budući da su suci i službenici radili od kuće, već bilježimo i rast učinkovitosti, a sve to zahvaljujući tehnologiji koja je omogućavala rad na daljinu. Takav rad omogućio je da suci ostvaruju, kao i do sada, rezultate iznad 100 posto zadane učinkovitosti.

Kada je riječ o percepciji javnosti rada Županijskog suda, medijski su najpoznatiji slučajevi iz kaznenog prava, iako je građansko pravo zapravo ono što muči najveći broj stranaka kada se nađe na sudu. Koji je omjer kaznenih uz odnosu na građanske predmete?

– Na našem sudu struktura predmeta je takva da predmeti iz građanske sfere čine tri četvrtine ukupno pristiglih predmeta u tijeku godine. No, kazneni predmeti su medijski puno atraktivniji, pa se često zaboravlja da sud rješava brojne životne sudbine iz domene građanskog prava, a o kojima javnost malo zna, jer nemaju medijsku pozornost kao kazneni predmeti.

Sustav mirenja

Može li postupak mirenja smanjiti pritisak stranaka na sud, kada je riječ o građanskim parnicama?

– Iako taj sustav kao i zakonski okvir postoji, postoji i Zakon o mirenju, suci izmiritelji, ovaj se institut i mogućnost još uvijek slabo koristi. Ovdje bih spomenuo jedan zanimljiv primjer, naime, Županijski sud u Rijeci je bio partnerski sud u jednom europskom projektu koji je vodilo rumunjsko pravosuđe. Tu smo saznali da je sustav mirenja u Rumunjskoj jako razvijen, da postoji 10.000 registriranih profesionalnih izmiritelja u Rumunjskoj, koji u svojim uredima rade na tzv. mirenju, a zapravo rješavanju sporova među strankama bez sudskih tužbi, i takav sustav je u Rumunjskoj znatno smanjio pritisak predmeta na sudovima, a stranke su izbjegle troškove.

Predsjednik Vrhovnog suda poslao je nedavno upitnik u kojem je tražio između ostalih i za suce Županijskog suda u Rijeci informacije o njihovim dodatnim prihodima i arbitražnim sporovima koje vode, rade li honorarno i primaju li za to novac, imaju li članove obitelji zaposlene na sudovima, tuže li se s medijima?

– Na ovaj dopis odgovorio sam na pitanja koja su mi bila poznata, ali mi nisu poznata pitanja o prihodima sudaca izvan redovnih prihoda, a nisam se ni upuštao u utvrđivanja tih prihoda u razgovoru sa sucima, jer takve razgovore smatram neučtivima i dvojbenima u smislu Zakona o zaštiti osobnih podataka. Uostalom, naznačio sam da se odgovori na ta pitanja jednostavno mogu dobiti upitom na Državno sudbeno vijeće koje vodi imovinske kartice sudaca, kojemu su svi suci, kao pravosudni dužnosnici u obvezi prijaviti svu svoju imovinu i sve svoje prihode.

Možete li komentirati izmjene zakona, naročito kada je riječ o prikupljanju dokaza?

– To je vrlo kompleksno pitanje. Kad bismo išli u razradu tog pitanja, mogli bismo čak govoriti i o pravu za zaštitu privatnosti kao ustavnoj kategoriji. No, osnovno je u tome da procesni zakoni moraju točno naznačiti i taksativno navesti što su zakoniti, a što nezakoniti dokazi, način prikupljanja istih, pa sam mišljenja kako bi procesni zakoni morali to pitanje riješiti na način kako ga rješava Zakon o kaznenom postupku.

Što biste savjetovali svom nasljedniku?

– Teško je dati pravi savjet, ali mislim da je ključ rješenja da bude prijatelj sudaca i suradnika. Ako smo prijatelji, život je puno lakši. Mogu reći da je moj mandat protekao u zajedništvu s kolegama i da sam zadovoljan što sam živio na krilima sudaca i službenika i da su sva postignuća naš zajednički uspjeh. Koliko poznajem Vladu i koliko ga cijene kolege, mislim da će biti odličan predsjednik. Još jednom bih zahvalio svim kolegama, i onima koji sada rade na sudu i onima koji su radili, kao što bih se zahvalio i čelnicima Grada Rijeke i Županije primorsko-goranske, na, uvijek dobronamjernoj i korektnoj suradnji.