BILAJ Prošlo je 30 godina od kada su pobunjene paravojne postrojbe tzv. Martićeve milicije pokušale u jutarnjim satima zauzeti gospićko prigradsko naselje Bilaj.

Nekoliko stotina pobunjenika nasrnulo je tada na Bilaj kojega su tada branili slabo naoružani Bilajčani i grupa dragovoljaca iz Rijeke.

U pješačko-topničkom napadu Bilaj je bilježio prva razaranja i ranjene, ali nikada nije pao. Tada je ranjen i zapovjednik obrane Bilaja, legendarni Josip Mraović zvali lički Tuđman, kao i nekolicina hrvatskih policajaca.

Napad je odbijen, a sporadična topničko-pješačka vatra po Bilaju nastavila se s kratkim intervalima sljedeće četiri godine. Koliko je strateški važno ovo mjesto vidljivo je iz činjenice da je Bilaj u jesen 1991. godine bio tjedan dana u potpunom neprijateljskom okruženju, ali otpor brnitelja nikada nije slomljen.

U spomen na te prve napade i obranu Bilaja održana je danas komemoracija na mjestu pogibje šestorice dragovoljaca s riječkog područja. Na lokalitetu Krajnja glava kod spomen-obilježja okupili su se dragovoljci Bilaja i Rijeke da bi se još jednom poklonili suborcima koji nisu dočekali slobodnu Hrvatsku. U zimu 1991. poginuli su pripadnici 29. satnije riječkih dragovoljaca: Žarko Fatičić, Boris Antolos, Elio Vlah, Enes Handžar, Ive Stipanović i Mladen Šebalj. Svake godine njihovoj se žrtvi poklone članovi obitelji, suborci, branitelji Bilaja i mnogi građani.

Izaslanstvo riječkih dragovoljaca predvodio je predsjednik UHDDR-a Rijeka Mile Biondić, a poginulima su se poklonili župan Ernest Petry, gradonačelnik Gospića Karlo Starčević, brojni dragovoljci i mještani Bilaja.

Riječi molitve predvodio je bilajski župnik vlč. Herbert Berisha koji je ponovno molio za sve poginule na mjesnom groblju Bilaj kod središnjeg križa. Sudionici komemoracije potom su se okupili kod grobnice nedavno preminulog Josipa Mraovića, zapovjednika obrane Bilaja. U crkvi sv. Jakova održana je potom sveta misa.

Riječani stigli bez mobilizacijskih poziva

Riječki dragovoljci stigli su u ljeto 1991. u Gospić. Više o tim sudbonosnim danima govorio nam je Mile Biondić.

-Riječani su na šire područje Gospića došli početkom kolovoza. Stigli su preko policije i 111. brigade, dio njih u listopadu. U prvoj satniji koja je ovamo stigla bilo je 120 ljudi, a u sami Bilaj raspoređeno je tada 50-ak ljudi. Bili su raspoređeni od lokaliteta Dubrava- Medovača- vodovod- Srednja Glava. Na teren smo stigli nenaoružani. Prvo oružje tada nam je dala satnija Albanaca. U svakom slučaju je nas Riječana bilo više nego li dostupnih pušaka, svoj višak su nam tada posudili Albanci. Tako je zapravo zapolčela obrana Bilaja i Gospića, rekao je Mile Biondić.

Noć nakon ovoga napada, 30. kolovoza u 01.14 sati, prvi minobacački projektili pali su na središte Gospića. Ispaljivani su nasumice jer su u tom prvom napadu teško oštećene stambene zgrade, škole i ustanove.