Foto Marko Gracin
Pa kakvi smo mi to ljudi, kakva smo mi to država, županija i grad? Kakva nam je budućnost kad, kako je to pokazao tužni, nikad malobrojniji zbor povodom iznimno značajnog, "okruglog" rođendana baš naše, a nacionalno važne, brigade kroz koju je prošlo na tisuće i tisuće naših rođaka, prijatelja, susjeda, prođe kao - potpuno nevažan, tek usputni događaj?
povezane vijesti
Istinska tuga. Nešto što bi se u svakoj normalnoj državi tretiralo kao proslava jednog od najznačajnijih dana u njezinoj novijoj povijesti, svedeno je tek na okupljanje nekoliko pretužnih udovica i predstavnica njihovih udruga te udruge majki, kao i na dvadesetak okupljenih čelnika pojedinih ratnih postrojbi i političkog života.
Kako nam naime povijest kazuje, 2. srpnja 1991. godine osnovana je 111. brigada ZNG, kasnije, kad je oformljena – HV. Riječ je o jednoj od najznačajnijih postrojbi koja je između ostalog sačuvala slobodu cjelokupnog prostora Primorsko-goranske županije kao i njezinog glavnog grada Rijeke. Iznimno profesionalna, u kolovozu je njezinim integralnim dijelom postala i A bojna koja je imala prvotnu nakanu u organizaciji Hrvatske postati gardijskom brigadom. Prošla je mnoga ratišta, a jedna je od prvih postrojbi HV-a koje su uspješno provele oslobodilačku akciju – bilo to na području Otočca, Drenovog Klanca i Glibodola. Time je olakšana prometna komunikacija u tom dijelu Like, dok je otočkom području oslobađanje od neprijateljskog obruča omogućilo sigurniju opskrbu, samim time obranu Like i onemogućavanje prodora neprijateljskih snaga prema Primorju, Senju, Rijeci… Upravo ta slavna brigada koju su dominantno činili Riječani, Primorci, Gorani, Krčani, upravo je ta slavna postrojba HV-a u svojim redovima imala više od deset tisuća hrabrih ljudi od kojih su njih 53 na žalost izgubili živote, dok ih 282 bilo ranjeno.
Na groblju Denova, u Aleji hrvatskih branitelja i na Mostu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, položeni su vijenci. Predstavnici Županije predvođeni saborskim zastupnikom Erikom Fabijanićem, Grada Rijeke koji je predstavljao Mladen Vukelić, pa Kluba zapovjednika 111. brigade čiji je čelnik Vlado Milković, Redžo Ademi u ime A bojne, tužne supruge poginulih, predstavnici vojne policije, USPDR Ajkula,….
Plamen svijeća i vijenci koji će na srpanjskom suncu ubrzo uvenuti i biti uklonjeni. Na jednak način kao što smo to svi zajedno iz naših memorija učinili s onima koji su nam svojom požrtvovnošću i hrabrošću darovali – slobodu.
Pa kakvi smo mi to ljudi, kakva smo mi to država, županija i grad? Kakva nam je budućnost kad, kako je to pokazao tužni, nikad malobrojniji zbor povodom iznimno značajnog, “okruglog” rođendana baš naše, a nacionalno važne, brigade kroz koju je prošlo na tisuće i tisuće naših rođaka, prijatelja, susjeda, prođe kao – potpuno nevažan, tek usputni događaj? Ni malo dobra. Onaj tko ne cijeni žrtvu koja mu je omogućila slobodu, onaj tko tako površno i nehajno okreće glavu od događaja što je u dobrom smjeru okrenuo kotač povijesti, e taj, baš taj teško može očekivati kako će itko drugi držati do njega samog.
