Dvadesetsedmogodišnji Enea Dessardo novoizabrani je predsjednik Zajednice Talijana Rijeka. Bio je to povod za razgovor s ovim magistrom diplomacije i međunarodne suradnje, koji je nedavno boravio u New Yorku gdje je sudjelovao na sjednicama 3. odbora Opće skupštine UN-a i održao nekoliko govora kao predstavnik Hrvatske, te predsjednikom Udruge TRY theatrea i profesorom zemljopisa u Srednjoj talijanskoj školi.

Nova funkcija na koju ste izabrani donosi i veliku odgovornost. Kao novi predsjednik Zajednice Talijana Rijeka, što imate u planu realizirati u nadolazećem razdoblju?

– Da, ova funkcija znači veliku odgovornost, ali prije svega i veliku čast za nekoga tko je odrastao u Circolu i veliku priliku da se svim građanima Rijeke predstavi sve ono kvalitetno što se kod nas stvara i nudi. Tu je bivša predsjednica Melita Sciucca napravila kroz prošlih šest godina izuzetan posao, te nije samo otvorila naša vrata široj javnosti, nego i predstavila naše programe izvan prostora Palače Modello kroz projekte poput festivala »Canzonette fiumane« koji je održan na Trgu Riječke rezolucije sad već i treću godinu zaredom. Vjerujem da su Fijumani i fijumanski dijalekt jedan od ključnih dijelova identita našega grada te da proaktivna, kreativna i ambiciozna Zajednica Talijana ima priliku biti na čast cijeloj Rijeci. U nadolazećem razdoblju ćemo nastaviti sa svim redovnim aktivnostima za naše članove, te pokušati održati kvalitetu i broj programa za širu javnost, na koje će uvijek svi biti pozvani i dobrodošli. Posebnu pozornost ćemo svakako obratiti daljnjoj zaštiti i promidžbi fijumanskog dijalekta, ali i novim prilikama da se u naš rad uključe mladi.

Iskustva diplomacije

Završili ste studij diplomacije. Nedavno ste boravili u New Yorku gdje ste sudjelovali na sjednicama 3. odbora Opće skupštine UN-a te održali nekoliko govora kao predstavnik Hrvatske. Kakvi su dojmovi s te konferencije?

– Treći odbor Opće skupštine UN-a je nadležan za socijalna, kulturna i humanitarna pitanja, a kao zamjenik hrvatskog mladog delegata dobio sam priliku analizirati radove nekolicine posebnih izvjestitelja na temu ljudskih prava, te pripremiti i pročitati izjave ispred Republike Hrvatske, naravno uz podršku naše Stalne misije u New Yorku. Generalni je dojam da su najveće poteškoće i izazovi s kojima se prvenstveno suočavaju marginalizirane skupine u svijetu dobro znani i dokumentirani, ali da kod pojedinih država članica UN-a nedostaje politička volja da im se pomogne na kvalitetan način. Pozitivno je to što se bar deklarativno svi slažu da mladi i buduće generacije, kao i održivi razvoj, trebaju biti u fokusu djelovanja na međunarodnoj i nacionalnoj razini, što postepeno onda otvara vrata stvarnom sudjelovanju mladih u donošenju odluka. Ključna pitanja su sad kako taj proces ubrzati i kako potaknuti i nadahnuti mlade da iskoriste sve prilike koje im se već nude i koje će im se pružiti u budućnosti.

Prošle ste godine također sudjelovali na sjednici UN-a u Ženevi. Kakve su vam ambicije u pogledu diplomatske karijere?

– Već za vrijeme studija počeo sam raditi kao učitelj glume i nastavnik te sam i nakon diplomiranja nastavio s radom s mladima. Do pozicije zamjenika hrvatskog mladog delegata sam došao nakon što sam ugledao natječaj na stranicama tadašnjeg Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade (SDUDM), koje sam pretraživao radi drugih javnih poziva za udruge, te se tako angažirao i u struci. Od listopada 2022. sam kroz taj položaj sudjelovao na više sjednica u New Yorku i u Ženevi, kao i na raznim eventima po Hrvatskoj i Europi, te osjetio iz prve ruke kako izgleda diplomacija. Podrška je bila nevjerojatna i od strane SDUDM-a na početku i Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih sad, kao i od naših Stalnih misija koje su kolegu mladog delegata Alena Šukuricu i mene uključili u svoj rad. Vjerujem da je stečeno iskustvo jako utjecalo na moj osobni i profesionalni razvoj, ali kako će uskoro isteći ovaj mandat, trenutno nemam ambicija na tom polju. No naravno – nikad se ne zna.

Gluma odličan medij

U HKD-u i Domu mladih vodite glumačku radionicu za polaznike TRY theatrea koji predstave izvodi na engleskom jeziku. Otkrijte nam nešto više o toj vašoj aktivnosti?

– TRY theatre, iliti The Rijeka Youth theatre, je 2010. godine osnovao Ivan Verunica s ciljem da kroz dramsku umjetnost i kazališne tehnike djecu i mlade s riječkog područja nauči prirodnijem korištenju engleskog jezika. Iste sam godine i započeo svoju priču u TRY-ju, s obzirom na to da sam se kao osnovnoškolac pridružio prvoj generaciji polaznika i onda sudjelovao u radionicama i predstavama sve do kraja srednje škole. Nekoliko godina kasnije sam u bivšem mentoru pronašao prvog poslodavca, te sam postepeno od njegovog asistenta režije postao i samostalni voditelj te na kraju i predsjednik Udruge. Danas u TRY theatru sa mnom surađuju četiri kolegice te održavamo tjedne radionice za više od 80 djece i mladih, od prvog osnovne pa sve do fakulteta. Temeljna ideja i duh TRY-ja su ostali isti – da se kroz zabavu i glumu osnaže nove generacije polaznika i usavrši njihov engleski, ali i da se sa zrelijim grupama postavljaju predstave s naglašenim društvenim tematikama. Gluma je, naime, odličan medij za razvijanje empatije i poticanje razmišljanja o promjenama koje želimo vidjeti u društvu.

Tko je imao najviše utjecaja na vaše formiranje kad je riječ o političkim i filozofskim stavovima?

– Kao i većina politologa, političke i filozofske stavove sam formirao godinama kroz razna pročitana djela i razgovore u obitelji, u društvu i s kolegama. Međutim, knjiga koju bih posebno izdvojio, i koju sam pročitao u za mene ključnom trenutku krajem srednje škole, je Weberova »Protestantska etika i duh kapitalizma«. Nakon te knjige mi je postalo vrlo jasno da je za čovjeka rad, u smislu stvaranja vrijednosti (koja ne mora biti materijalna, da se razumijemo) za druge ljude oko sebe, ono što vodi ne samo prema napretku, nego i prema boljem životu za sve. Od tad sam u više situacija primijetio da su trud, zalaganje i sposobnost da se osobna energija usmjeri prema nečemu konstruktivnom bili u najvećem dijelu zaslužni da mi se otvore neke prilike i da drugima pomognem da nešto ostvare. I stvarno – od djece na radionicama glume pa sve do predstavnika u UN-u, rijetko tko ne reagira pozitivno kad im se pristupi s dobrom voljom i spremnošću za rad. A jednom kad se ti sinergijski učinci pokrenu, puno ciljeva koji se čine jako udaljeni postanu dostižni.

Umjetna inteligencija

Puno se govori o umjetnoj inteligenciji. Kakav je vaš stav spram toga?

– Umjetna inteligencija nije sama po sebi kompletno rješenje ni za kakav suvremeni problem, ali može se koristiti na način da određene korake za rješavanje tih problema ubrza ili olakša. U mnogim sam prilikama primijetio, pogotovo među mladima, da je najteže pokrenuti se i izabrati smjer djelovanja – svi bi mnogo toga promijenili, ali rijetko tko zna otkud početi. Umjetna inteligencija u takvim situacijama postaje svima dostupan alat koji može sažeti veliku količinu informacija i na temelju određenih inputa ponuditi primjer jasnog prvog koraka. No, naravno, na početku, za vrijeme trajanja, i na kraju procesa glavnu ulogu uvijek treba imati čovjek koji mora biti i samostalno upoznat s činjenicama i sposoban donijeti ispravne odluke. To što se u nekim slučajevima, recimo u učionicama, koristi umjetna inteligencija da se zamijeni rad i trud učenika brzim i jeftinim rješenjima s interneta, nije samo pogubno za učenike koji to rade, nego i dugoročno opasno za društvo.

Djeci treba poticaj da otkriju vlastite vještine

Kao mlada osoba što smatrate da u našem društvu dobro funkcionira, a što smatrate boljkom?

– Najviše sam upoznat sa svijetom kulture i rada s mladima, i u jednom i drugom postoje ljudi koji rade sjajne stvari i to često bez velike financijske podrške, a siguran sam da je tako i u drugim sektorima. Ta su nesebičnost i zalaganje velikog broja pojedinaca, koji konstantno stvaraju nove programe i svoje strasti i interese stavljaju na raspolaganje drugima, jako pozitivna stvar. Problem je što su često informacije teško dostupne, prenose se samo usmenim putem od osobe do osobe, te je ponekad teško otkriti nešto novo i uključiti se, no gdje god sam vidio da su ljudi stravstveni oko nečega i da imaju mogućnost sjesti za isti stol – tamo se razvijaju divne priče. Kod većine djece kojoj predajem vidim da postoji ta ista želja za kvalitetnim druženjem i da iz njih želi izaći nešto dobro. No, velika boljka našeg društva je što ne dobiju svi priliku da to u sebi otkriju, te primjećujem da je sve više djece koja odrastaju bez da ih netko potiče da razvijaju vještine koncentracije, znatiželje i upornosti da nastave s nekim zadatkom i kad je teži od očekivanog. To je nešto čemu bi trebalo posvetiti posebnu pozornost.