– Pored Platka, samo na još nekoliko lokaliteta u ovom dijelu svijeta bilo je moguće skijati s pogledom na more, ili figurativno rečeno – uz miris mora, kao u Burmani, iznad Bejruta u Libanonu, te u Sierra Nevadi, iznad Malage u Španjolskoj. Danas je to moguće s proizvedenim snijegom, ali s prirodnim je to to što sam nabrojao i nije bilo više, napominjao bi Tumara, tvorac »Planimora«, opsežne studije o spoju mora i gorja, odnosno Primorja i Platka, elaborirane na preko 2.000 stranica još 1964. godine, i do današnjeg dana nerealizirane. Nastavljao bi Tumara, sebi svojstvenom upornošću isticati tu Bogom danu povezanost, u ostatku svijeta rijetko viđenu. Slijedilo je retoričko pitanje »jesu li ljepši more i otoci Krk i Cres kad ih gledate s kopna ili je ljepši snijeg, kopno i planinsko zaleđe plavog Kvarnera do veličanstvenog Snježnika i Risnjaka, gledani s mora?« Potom i zaključak – ovaj kraj s kopna vas gura k moru, a s mora vuče planini. 

   Magnet vuče na padine

Generacije i generacije skijaša magična bjelina Platka desetljećima nalik magnetu vuče na svoje padine. Upućeni kažu – čak i godinama prije izgradnje prvog planinarskog doma, a njega su 1937. godine načinili članovi Hrvatskog planinarskog društva Sušak. Isti je, nažalost, trajao godinu dana, a onda nestao u požaru. Novi su skijaši i planinari morali čekati do 1951. godine, a onda je polako ali uporno Platak postajao skijalište. U želji da se Platak približi ostalim skijaškim centrima u zemlji i inozemstvu, u ljeto 1966. godine kraj doma na Platku počinje gradnja prvog ski lifta, a nakon godine dana i drugog. U to je vrijeme nabavljen i stroj za uređenje skijaških staza, te terensko vozilo. Da se s uređenjem i »uljuđenjem« Platka nastavilo govori i podatak da ga je 1971. godine »Ilustrovana politika« svrstala na peto mjesto rang liste ondašnje države načinjene na temelju kriterija prometa i prilaznih puteva, raspoloživih terena, uspinjača i ski liftova, konfora i popratnih servisa, ponude hrane i ljubaznosti osoblja, ponude zabave i cijena usluga. 

    Iščitavajući monografiju, nailazimo na podatak da su 1979. i 1980. godina ostale zabilježene kao godine prve naglašene valorizacije Platka – 1979. godine otvorena je skijaška trim staza u dužini od 5 kilometara, a godinu dana kasnije na 1361 metara nadmorske visine, na Radeševu izgrađena dvosjedežnica u dužini od 900 metara, s kapacitetom od tisuću osoba na sat. Uz nju su izgrađene i tri ski staze – 900 metara duga »vrlo teška«, 1200 »teška« i 3000 metara duga »lagana«. Na sjevernoj strani izgrađena je ski vučnica dužine 200 metara. Za budući razvoj žičara na Radeševu i Snježniku provedena je struja visokog napona na sjevernu stranu Radeševa, vrlo značajna investicija za buduće planiranje razvoja žičara na Radeševu i Snežniku. Istodobno je uređeno i parkiralište kapaciteta 700 automobila i 50 autobusa.   

Tri tisuće skijaša

Uslijedio je procvat natjecateljskih aktivnosti na Platku, pa primjerice u sezoni 1982/1983. godine Platak ugošćava čak 42 natjecanja s oko 3 tisuće skijaša, a onda dolaze 90-te i rat. Vrijeme stagnacije svega pa i Platka. I nije da nakon rata nije bilo ulaganja u Platak, no, nekako se nameće zaključak da se oko Platka uvijek nešto planira, izrađuju studije razvoja, usvajaju planovi ali Platak nikako na zelenu ili bolje reći na bijelu granu. Još 1991. godine ing. arh. Klement Miculinić u Reviji SKI Kluba Rijeka piše »Usvojen je prostorni plan Platka i što sad«, tekst u kojem podvlači kako je prvi plan još 1969. godine izradio Ljubljanski urbanistički institut, a najnovije izrađeni bio je 11 plan po redu. U godinama koje su slijedile Platak je dobio još nekoliko planova, posljednji u obliku Urbanističkog plana uređenja Sportskog centra Platak, što ga je u travnju lanjske godine donijelo Općinsko vijeće Čavle. Taj bi UPU Sportskog centra Platak trebao biti podloga za izgradnju i uređenje suvremenog sportsko–rekreacijskog centra koji bi u uporabi trebao biti tijekom čitave godine. Plan dijeli Platak na površine za sport i rekreaciju, ugostiteljske i turističke svrhe, smještajne kapacitete i planinarske domove, površine intfrastrukturnih sustava te prometne površine. Površine namijenjene sportu i rekreaciji u zimskim mjesecima trebale bi sadržati prostore za skijaše, snowboardere, staze za skijaško trčanje i hodanje, biatlon te staze za šetnju uz skijalište, zajedno sa sustavom žičara, sedežnica i vučnica. Ovim bi planom Platak trebao dobiti 20 skijaških staza ukupne dužine od 17 kilometara, na kojima bi moglo skijati 4200 skijaša. Pješačke i biciklističke staze, staze za rolanje, za ljetno sanjkanje, sportove s loptom, staze za jahanje, te prostor za adrenalinske sadržaje trebali bi biti sastavni dio površina za sport i rekreaciji u ljetnom periodu. Realizacija ovog ambicioznog plana valorizacije Platka i Snježnika trajala bi više od 10 godina, bila podijeljena po fazama, te stajala oko 300 milijuna kuna.   

Čovjek snuje

Eto ga, čovjek snuje, a »Bog financija« određuje. Ipak, nije ni spomenuti nedodirljiv, treba samo kucati i kucati na njegova i vrata sličnih njemu, pa će možda i Platak obući svoje toliko godina sanjano novo ruho. Ovo carevo, o kojem svi pričaju, a nitko ga ne vidi već mu je dosadilo. I nije samo stvar u dosadi već i u nasušnoj potrebi jer činjenica jest da zbog neizgrađenosti sportske infrastrukture i hotelskih objekata ne samo na Platku već i ostalim skijalištima u Hrvatskoj natjecatelji hrvatskih skijaških klubova i državnih reprezentacija obavljaju na inozemnim skijalištima. Neke kategorije skijaša vani provode i do 200 dana u godini, pri čemu nisu iznimka ni skijaši SKI Kluba Rijeka koji s čežnjom u očima i sve praznijim roditeljskim novčanikom još uvijek mogu samo gledati u Platak i šaptati – tako blizu, a tako daleko. Eh, da se bar i priroda nije urotila protiv Platka, pa ga i dalje, kao nekad i bez akumulacija, i bez topova zasnježivala do mjeseca svibnja.

_____________________________________

Trnovit, ali izgledan put        

_____________________________________

    Tumara must go on      

– Znaš, neki su se samo cinično nasmiješili čuvši moje izlaganje na temu »Riječki skijaški pogled u budućnost«. Vjerojatno su pomislili kako je Tumari glava opet u snježnom oblaku, ali bez snova nema ni njihove realizacije, a realizacija nečeg neće doći ako na njoj ne radiš mukotrpno, uporno, ako ne guraš ideju i obijaš vrata onih koji mogu pomoći, kazao je nedavno Milan Tumara, doživotni predsjednik kako SKI kluba Rijeka, tako i Hrvatskog skijaškog saveza. Tumara, sinonim za upornost i riječko skijanje iznio je svoju viziju onog što bi se po pitanju skijanja na ovim prostorima trebalo zbiti.