RIJEKA Što mogu reći, nego da život doista piše priče. Ovog puta sa sretnim završetkom, s osmijehom na licu kazala nam je Blaženka Međeši, simpatična djelatnica Tiska, otkrivajući detalje njene četiri desetljeća duge priče o pravom prijateljstvu.

Naime, ona je Blaženka koju je jedna Riječanka, koja sada živi u SAD-u, odlučila potražiti nakon četiri desetljeća otkako su se posljednji put vidjele. Njena je kći na Redditu objavila staru fotografiju uz molbu da se jave oni koji nešto znaju o gospođi koja se zove Blaženka, a koja je pohađala Pedagošku gimnaziju »Vladimir Nazor«. Uz napomenu kako razmišljaju čak i o unajmljivanju privatnog detektiva kako bi došli do majčine srednjoškolske prijateljice. Priču je objavio i Novi list u svom tiskanom izdanju i na portalu, nakon čega je dobila sretan epilog. Naime, prijateljica gospođe Blaženke prepoznala ju je na fotografiji objavljenoj na portalu Novog lista i javila joj da je Verica traži. Kako smo jučer doznali, gospođa Blaženka već se telefonom čula s prijateljicom Vericom u SAD-u.

– Jako me sve skupa iznenadilo, pogotovo da ćemo se uspjeti povezati nakon toliko godina. Sve skupa me vratilo toliko godina u prošlost. Možete zamisliti koliko mi je cijela ova priča emotivna – iskrena je bila naša sugovornica ne skidajući osmijeh s usana te ispričala »još koju« o ovom prijateljstvu koje doista ne poznaje granice. Ni zemljopisne, ni vremenske. Naime, dvije su djevojke »kliknule« u srednjoj školi i postale najbolje prijateljice.

– Bile smo k’o sestre, stalno smo se družile, ona bi dolazila kod mene, ja kod nje doma. Verica je bila jako komunikativna i vedra osoba. Sjećam se i da je jako lijepo svirala harmoniku pa je sa sestrom sudjelovala i na natjecanjima – prisjetila se naša sugovornica.

Međutim, Verici, rođenoj Mitevski, majka se u međuvremenu odselila u SAD.

Foto Sergej Drechsler

– Ona je još neko vrijeme ostala u Rijeci, ali srce ju je vuklo k majci. Sjećam se da mi je u jednom trenutku rekla – Blaženka, ja ću otići u Ameriku. I tako je otišla. Otada se nismo čule, jedino mi je nekoliko godina nakon toga poslala fotografiju sa svog vjenčanja. Međutim stalno sam razmišljala o njoj, toliko mi je bila draga. Stvarno smo bile kao sestre, tako da me sve ovo stvarno jako emotivno vratilo u prošlost. I Verica mi je sada, kad smo se konačno čule, rekla da me tražila jer sam joj bila iskrena prijateljica – otkrila je simpatična djelatnica Tiska te dodala kako su se prijateljice dogovorile da će Verica, kada bude u mogućnosti, doći u Rijeku.

Što reći nego – pravo prijateljstvo doista ruši sve barijere.