Gastroenterolog, profesor na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, izv. prof. dr. Goran Hauser novoizabrani je dekan Medicinskog fakulteta.

Navodeći kako od osnutka Fakultetu zdravstvenih studija radi i na toj visokoškolskoj ustanovi u dijelu radnog vremena, novi dekan kaže da ipak veći dio radnog vremena provodi u KBC-u Rijeka, gdje je i voditelj odjela intenzivne njege na Zavodu za gastroenterologiju, a za odluku da se javi na natječaj za dekansku funkciju bio je presudan tim ljudi oko njega. Kao glavni motiv ističe nezadovoljstvo procesom edukacije mladih liječnika.

Nedostaje prakse​

– Mi kao kliničari smatrali smo da trebamo dati odgovor na taj izazov. Smatrali smo da nastavni proces nije dobar i da trebamo odraditi određene pomake. Medicina je specifična po tome što je dihotomna, jer ima predklinički i klinički dio. To je naravno jedan fakultet, ali u stvarnosti smo dosta razdvojeni što ponekad otežava pravu suradnju po pitanju nastave, znanosti i drugih projekata. Svi dekani našeg fakulteta koji dolaze pri vrhu prioriteta imaju cilj – moramo povezati kliniku i predkliniku. To je i moj cilj koji ću nastojati postići s timom svojih suradnika. Glavni je motiv unapređenje procesa nastave i posvećivanje cjelokupnog tog procesa našem konačnom proizvodu, a to je doktor medicine koji mora biti samostalan i spreman da po dobivanju diplome koja je bila prošli tjedan izađe na teren i krene samostalno raditi što nije lako.

​Mislite li da je tu glavni problem ukidanje staža?

– Da, na žalost fakultet se nije na vrijeme transformirao u tom smislu da studentima osigura sve preduvjete neometanog ulaska u svijet rada. Postoji rad uz nadzor koji koristi dio liječnika i pokazalo se to dosta dobrim. Radi se o završenim studentima koji dolaze u bolnice ili domove zdravlja i rade s nekim drugim te se nakon nekog vremena odlučuju na specijalizaciju. To je dobar nadomjestak, međutim dio ipak ide odmah na specijalizacije i nema prijelaznog perioda između fakulteta i bolnice što nedostaje. Naši studenti u anketama pokazuju nespremnost za ono što ih očekuje.

​Znači li to da želite uvesti više praktičnog rada u nastavni proces?

– Želja nam je promijeniti dosadašnji način kliničke nastave. Sada studenti jutro provode na predavanju, nakon čega slijedi poluteoretski seminar i onda idu na vježbe koje traju dva do tri sata dnevno gdje mi onda u vježbovnim grupama nešto s njima radimo. Te grupe su prevelike, studenti su prekratko u kontaktu s pacijentima i to nije dovoljno. Pored toga dok su studenti s nama imamo i brojne kliničke obaveze i oni se osjećaju zapostavljeno. Nemamo tri sata vremena posvetiti se studentu i s njim nešto raditi. Medicina je specifična po tome što je to vrlo praktična disciplina, skoro se može reći zanat. Morate savladati određenu teoriju, ali teorija bez prakse u medicini ne znači ništa. Ne možete biti liječnik ako niste savladali praktične vještine i to je ono što nam nedostaje. Student mora s nama biti cijeli dan i raditi ono što mi radimo.Cilj je takozvani »shadowing« sustav, odnosno da svaki nastavnik ima jednog ili dva studenta koji ga prate i skupa s njim rade. Time će nastavnici dobiti pomoć u obavljanju određenih poslova koje su inače radili stažisti, a studenti će imati kvalitetniju, sadržajniju i korisniju edukaciju.

​Veliki iskorak

U trenutačnoj situaciji epidemije i to malo vježbi koje sada studenti moraju odraditi je postalo problematično?

– Pandemija COVID 19 nam je nešto otežala, a nešto olakšala. Otežala je praktični dio nastave, jer praktički cijeli ljetni semestar nismo imali studente u bolnici što onemogućava suvislu nastavu iz medicine. Nadam se da ćemo u novoj akademskoj godini uz primjerene mjere zaštite sa studentima ipak moći provesti taj praktični dio nastave. Međutim, ono što je korona napravila dobro je da nas je prisilila na online nastavu. Pokazalo se da nije nužno da student sluša ex katedra predavanja, nego da ta predavanja mogu biti snimljena i studenti ih mogu pogledati kada žele. Uvidjeli smo da vrijeme predavanja možda možemo bolje iskoristiti u praktičnom radu i to je nešto na čemu ću kao dekan inzistirati. Većina predavanja će vjerojatno biti online, a vježbe bi trebale biti u prvom planu. U današnje vrijeme metodologija predavanja ex katedra nema puno smisla. Studenti mogu sami odslušati predavanja, a onda s nama na vježbama prokomentirati i pitati što im nije jasno. Dobar doktor nije samo onaj koji je vješt, nego i onaj koji razumije pacijenta. Radim u Liječničkoj komori gdje primamo dosta pritužbi pacijenata, a najveći broj tih pritužbi nije zbog pogrešnog liječenja, nego se primjedbe vrlo često odnose na slabu komunikaciju liječnika i pacijenta. Taj odnos i empatiju moguće je svladati jedino uz krevet pacijenta.

​Radi se o iskoraku, jer takav nastavni proces u obrazovanju hrvatskih liječnika ne postoji?

– Možemo reći da je iskorak. Postoje određeni segmenti. Međutim, promjena nastavnog procesa nije bitna samo za studente, nego i za nas, jer nisu samo studenti izgubili s ukidanjem staža, nego smo i mi izgubili, jer stažisti su u bolnicama bili puno radno vrijeme i odrađivali su dobar dio kliničkog posla. Riječ je o jednostavnijim kliničkim postupcima, uzimanju anamneze, razgovoru s pacijentima, pojašnjavanju medicinskih postupaka pacijentima. Moja je želja studentima omogućiti bolju nastavu, ali i kliničarima olakšati posao. Također je bitno da student može naučiti činjenice, ali ono što ga je teško naučiti je proces rada. Zato se mora biti u bolnici kako bi shvatili kako sustav funkcionira. To se ne može naučiti u predavaonici. Imamo godinu dana da posložimo tu priču.

U programu rada najavili ste i promjenu selekcijskog postupka prilikom upisa studija. Znači li to uvođenje prijemnih ispita?

– Iz Primorsko-goranske županije od 130 studenata imamo jedva dvadesetak studenata po generaciji. Ne znam zašto je to tako. Moguće da je problem u selekcijskom postupku. Naš fakultet daje preveliki naglasak na opći uspjeh, dok se na fakultetima u Splitu ili Zagrebu samo deset posto bodova koje kandidat dobiva na prijemnom odnosi na opći uspjeh, a puno više se vrednuju ocjene s mature. Moguće je da i riječke gimnazije imaju strože kriterije prilikom ocjenjivanja učenika. Državna matura, iako nije idealna, ipak je filter. Stoga bih stavio naglasak na državnu maturu, a smanjio utjecaj općeg uspjeha, jer na koncu za studij medicine nije presudna ocjena iz povijesti ili zemljopisa. Također je potrebno podići razinu ispita državne mature koja se priznaje, jer trenutačno priznajemo razinu B iz matematike, što nije slučaj u Splitu i Zagrebu.

Možemo diskutirati je li matematika potrebna liječniku. Osobno mislim da je, jer to je osnova svih prirodnih znanosti, ona daje logiku. Jednako tako treba podići i razinu ispita iz hrvatskog jezika, jer mislim da je viša razina znanja materinjeg jezika nužna za svakoga intelektualca pa tako i liječnika. To bih definitivno promijenio. Idejom uvođenja prijemnog ispita bavio sam se neko vrijeme, ali u ovom trenutku nisam siguran jesmo li za to spremni. Trenutačno je cijeli upisni postupak izmješten u virtualni svijet i fakultet tu nema nikakav utjecaj što je ponekad dobro jer zaista nema nikakve mogućnosti neželjenih utjecaja. Međutim smatram da bi idealan selekcijski proces bio prijemni ispit i motivacijski razgovor tijekom kojeg bi mogli odabrati ne samo dobrog učenika i studenta nego i osobu koja će biti spremna biti dobar liječnik.

Načelno »da« Puli

U Hrvatskoj je pokrenuta inicijativa za osnivanje još dva medicinska fakulteta. U tom je smislu za Rijeku aktualan fakultet u Puli koji je osnovan bez potpune dokumentacije, a prilikom njegovog osnivanja svi su se dekani hrvatskih medicinskih fakulteta protivili novoj ustanovi tvrdeći da postojeći fakulteti mogu zadovoljiti potrebe tržišta rada za liječničkim kadrom. Je li došlo do promjena u stavovima?

– Načelno podržavamo pulsku bolnicu i pulsko sveučilište, međutim to mora biti temeljeno na jasnim pravima i obavezama. Mi ne možemo preuzeti neke obaveze koje kasnije nećemo moći ispuniti. KBC Rijeka i Medicinski fakultet prije nekoliko tjedana su potpisali načelno pismo potpore. Međutim Agenciji za visoko školstvo i obrazovanje to nije bilo dovoljno. Tražili su neke detaljnije stvari za što moramo vidjeti unutrašnje resurse kako bismo vidjeli izvedivost tog projekta.

​Znači li to da će Rijeka sudjelovati u pokretanju studija?

– Da, i djelomično bismo odrađivali nastavu.

​Što je s prijeporima pa i zaključcima da Hrvatskoj još jedan studij medicine nije potreban?

– Čini mi se da se u tu priču ušlo bez prave analize potreba za kadrovima u zdravstvu. Na žalost, kao i u nekim drugim poljima, tako i u medicini uopće nemamo jasne projekcije kakve su nam kadrovske potrebe. U ovom trenutku to samo nagađamo, ali nitko nema realne podatke koliko nam treba završenih studenata medicine. Ne možemo ići u osnivanje nekog fakulteta samo zato što bi netko to želio imati. Kako je došlo do promjene regulative u EU-u oko radnog vremena u svim zemljama naglo se povećala potreba za liječnicima, ali niti jedna država, koliko znam, nije išla povećavati broj fakulteta. Bogatije zemlje su dovodile liječnike s istoka i tako su nadomjestili nedostatak. Nitko nije išao na otvaranje novih fakulteta, jer to puno košta.

Naš put bi trebao biti poboljšanje uvjeta rada liječnika što bi ih stimuliralo na povratak ili još važnije da uopće ne odlaze. Prema podacima za prošlu godinu 619 studenata je diplomiralo lani u Hrvatskoj, a u Liječničku komoru se upisalo njih 450. Znači 150 netom završenih liječnika nestalo je bez da smo ih uopće vidjeli. Znači umjesto da otvaramo zgrade, trebali bismo nuditi stipendije i poboljšati uvjete rada kako bi diplomirani studenti, ali i liječnici specijalisti ostajali u Hrvatskoj. Trenutačno imamo više od tri tisuće specijalizanata u sustavu. Znači, ukupno gledajući imamo skoro dovoljno liječnika u sustavu, ali izrazito nedostaje »srednja« generacija iskusnih specijalista, odnosno oni između četrdesete i pedesete godine koji su otišli u inozemstvo. Mladi liječnici su već u sustavu. Dogodila nam se »rupa«, koju bismo mogli popuniti u dogledno vrijeme, ali naravno pod uvjetom da zdravstvena administracija nađe način za zadržavanja liječnika. Jedan od pozitivnih koraka koji je učinjen je bilo usklađivanje obračuna prekovremenih sati. U doba prije pandemije, ministar Beroš je podržao donošenje zakona o plaćama liječnika. Na žalost, zbog više sile je to stavljeno sa strane, ali se nadamo da će se ubrzo nastaviti pregovori na tom području.

Međutim ipak ste rekli da podržavate Pulu?

– Mi podržavamo razvoj Pule, ali na zdravijim osnovama. Načelno smo im rekli da, ali moramo znati koje su nam obaveze i što mi tu dobivamo. To je partnerski odnos koji je nužan kako bi takav projekt uspio. Podržavamo i razvoj bolnice u Puli, ali na način da postanu samodostatni, da razvijaju svoje nastavnike koji će moći preuzeti kliničke vježbe.