
Snimio Ivica TOMIĆ
Zahvaljujući Konfucijevom institutu u Zagrebu 25 učenika započelo je s učenjem kineskog jezika. Nastava je za njih besplatna, a predavanja drže izvorni govornici koji su završili studije kineskog za strance
RIJEKA Učenici Osnovne škole »Nikola Tesla« prvi su primorsko-goranski osnovci koji su dobili priliku učiti kineski jezik i to zahvaljujući Konfucijevom institutu Sveučilišta u Zagrebu, a jučer su održani ogledni satovi kineskog jezika i radionice kineske kaligrafije koje su dupkom napunile klupe te škole i pružile osnovcima priliku da izgovore i napišu svoje prve kineske riječi. Kineski će se u toj školi, kaže ravnateljica Tatjana Bandera Mrakovčić, učiti cijelo ovo polugodište, a plan je da se s novom slobodnom aktivnošću nastavi i iduće školske godine.
– Za sada još uvijek ne znamo koliko će točno djece pohađati program, ali najmanje će ih biti 25. Aktivnost je za njih potpuno besplatna, a predavanja drže izvorni govornici koji su završili upravo studije kineskog jezika za strance. Iste profesorice predaju kineski našoj djeci, polaznicima Kluba mladih, te učenicima Gimnazije Andrije Mohorovičića, a bit će zaposlene i na Ekonomskom fakultetu, pojašnjava ravnateljica.
Petaši oduševljeni
Prvi susret s kineskim jezikom i pismom jučer je među osnovcima izazvao oduševljenje, a u startu su, kaže učenica petog razreda Elma Hašimi, ovladali pozdravima, brojevima i članovima obitelji.
Radionica kaligrafije
– Bavim se atletikom, karateom i dodatno učim njemački jezik tako da još i kineski nemam gdje smjestiti. Jednostavno ne stižem. Čini mi se teško, ali zabavno i nadam se da ću iduće godine naći vremena i za taj jezik, kaže Rudi.
Za razliku od petaša koji su jučer odslušali predavanje i ovladali prvim kineskim riječima šestaši su se okušali u radionici kaligrafije, a iako se pisanje kineskih slova u početku nije činilo tako jednostavnim šestaš Stribor Del Vechio kaže da je lakše kada se uđe »u štos«.
– Teško je na početku, ima puno debelih i tankih zakrivljenih crta. Učili smo pisati brojeve i ime našeg grada. Volio bih naučiti kineski jezik jer ga govori puno ljudi, a i dobro je znati još jedan jezik, ističe Stribor.
Za razliku od njega Vid Ivančić jučer je došao samo vidjeti kako radionica kaligrafije izgleda, a razlog je opet premalo slobodnog vremena.
– Fora mi se čini. Volio bih to učiti, ali nemam baš slobodnog vremena jer se bavim košarkom. Zanimljivo je i drugačije od našeg pisma. Očekuješ da će biti teško, ali nije baš tako jako teško, otkriva Vid.
Poput riječkih osnovaca koji su se jučer suočili s nečim potpuno novim i njihove nastavnice Lucy Zhou te Ji Jieting suočene su s nečim čega su se, kaže Zhou, i malo pribojavale.
– Prvi sam put u Hrvatskoj i moram priznati da me bilo malo strah prije nego sam došla, ali bila sam i jako uzbuđena. No sada sam oduševljena, svi su prijateljski raspoloženi. Sviđa mi se što su more i planine tako blizu i ovo je ze mene neobično iskustvo. Ostajem u Hrvatskoj do kolovoza, no uvjerena sam da ću se opet vratiti, zaključila je Zhou.