Djeca su žive poruke koje šaljemo u budućnost koju nećemo doživjeti, izjava je koja se pripisuje 35. američkom predsjedniku Johnu Fitzgeraldu Kennedyju. Jedan je to od mnogih načina kojima se izražava stara maksima – djeca su naše najveće blago i za njih valja dobro skrbiti.

A da će o njima dobro skrbiti, ne sumnja nova ravnateljica Dječjeg vrtića Orpečići Marina Šanko-Brletić, dugogodišnja odgojiteljica u kraljevičkom vrtiću, koja je ondje i krenula sa svojom profesionalnom karijerom nakon što je završila Visoku učiteljsku školu u Rijeci, smjer predškolski odgoj. Kratko je radila i u Rijeci i u Čavlima, a potom se vraća u Kraljevicu.

Projekti Erasmus

Naša sugovornica kaže da će nastaviti sa svime što je bilo dobro dosad, a unijet će i pokoju izmjenu, pa će tako djeca još više vremena boraviti u okolišu vrtića, graditi kućice ispod stabla, a kako ima puno odgojiteljica koje govori čakavski, i čakavski kantunić dobit će svoje mjesto.

Plan je i pojačati aktivnost u projektima Erasmus, gdje odgojitelji mogu ići na tjedan-dva izvan Hrvatske te učiti o dobrim praksama i iz drugih država Europe. Uređuje se i senzorna soba, jer u posljednje vrijeme upisuju sve više djece s teškoćama u razvoju.

– Ondje mogu provesti dio vremena sa psihologom ili svojim asistentom. To je prostorija osmišljena za poticanje razvoja senzomotornih sposobnosti. Nabavili smo posebne igračke te se djeca koja imaju različite teškoće u razvoju ondje mogu smiriti i vježbati sva svoja osjetila u okružju koje im je sigurno. Integriramo ih u redovan program, a senzorna soba je tu kao pomoć, govori ravnateljica.

Lakoća integracije djece s poteškoćama u vrtićke grupe ovisi i o stupnju teškoće, ako je riječ o komunikacijskim teškoćama ide lakše, no ako je riječ o poremećaju iz spektra autizma, to je ipak zahtjevnije, no Marina Šanko Brletić kaže da imaju dobra iskustva s integracijom.

Za rješavanje problema u govoru kod djece imaju logopeda koji dolazi jednom tjedno te tijekom jutra radi s djecom. Logopeda financira Grad Kraljevica, s kojim kaže, imaju odličnu suradnju. A da je rad logopeda izuzetno potreban, ravnateljica ne dvoji. Jer, roditelji djeci sve ranije daju pametne telefone, pa i manje razgovaraju s njima i čitaju priče, što se sve odražava na govor.

– Danas sve više djece ima teškoća u govoru. Došli smo do toga i da su prve riječi koje dio djece izgovori na engleskom jeziku, jer »ekrani« imaju primat u dječjoj okolini. Pametne telefone djeca ne bi uopće trebala upotrebljavati do treće godine. Onda ih se može polagano dozirati, na oko sat vremena na dan, kaže ravnateljica. Dakle, poruka je jasna, roditelji čitajte priče svojoj djeci i ne gurajte im mobitel u ruke.

Rastimo zajedno

A za druge savjete roditeljima, kao i pomoć, organiziraju radionice »Rastimo zajedno«, čiji se novi ciklus planira, a gdje se pomaže roditeljima da se suoče s »izazovima roditeljstva u 21. stoljeću«, a tu su i posebne radionice za očeve, odnosno »Klub očeva«, koji je otvoren svima očevima, bez obzira na to jesu li sudjelovali u programu »Rastimo zajedno«. Naša sugovornica kaže da se na radionicama najviše pojavljuje postavljanje granica, kao najveći izazov s kojim se roditelji suočavaju.

– Kako napraviti finu granicu. Na primjer, roditelji često kažu da ujutro imaju problema s oblačenjem djece. Vani je zima, a dijete želi izaći van u kratkoj majici i hlačama. Pa mu ti objasni. Ali da bi se izbjegle takve situacije, dobro je pripremiti unaprijed dvije garniture odjeće pa djetetu ponuditi da izabere jednu. Tako ima osjećaj da odlučuje, a vi znate da će van izaći razumno odjeveno, govori Marina Šanko-Brletić.

Od drugih planova, najavljuje nastavak ulaganja u okoliš vrtića, ali i u namještaj i igračke. Nedavno su dobili novi trampolin, kupljenim sredstvima što ih je donirala Ina. Nova ravnateljica voljela bi uspostaviti i suradnju s drugim vrtićima iz okolice, Bakra, Kostrene i razmijeniti dobra iskustva te organizirati zajedničke edukacije. Kako imaju dosta mladih odgojitelja, cilj bi bio omogućiti im i dodatno usavršavanje u inozemstvu, kroz spomenute Erasmus projekte

– To je već dobro razvijeno u školama, gdje nastavnici s učenicima znaju po tjedan dana boraviti u sklopu razmjene te ondje učiti. No, kako mi ipak radimo s manjom djecom, mi bismo ipak stavili naglasak na to da odgojitelji odlaze na razmjenu, pa se s dobrim iskustvima vrate, kaže Šanko Brletić.

Što se njupka

Trenutno je u vrtiću 143 djece, u pet jasličkih i četiri vrtićke skupine, a o kojima se brine 18 odgojiteljica. Na jesen će se krenuti sa sportskim programom, a u postupku verifikacija je i dodatni program učenja engleskog jezika.

A što kažu najmlađi i odgojiteljice? Na hodniku smo sreli tri mušketirke – Cvitu, Izzy i Petru. Je li dobro u vrtiću? Je! Sve tri će u glas, a onda će pojedinačno Cvita reći da se više voli igrati nego učiti, i to doktora, Izzy se više voli igrat s kuhinjom, a Petra s igračkama.

– Mogu se igrati i sama, a volim ih i dijeliti, druželjubiva je Petra.

U vrtiću se hvale da zdravo hrane djecu, pa je stoga i pitanje logično je li fina hrana, iako je zdrava? Da, fina! Cvita najviše voli njoke i gulaš, Izzy blitvu i ribu, a Petra paštu.

No, tu nije kraj. Novinarsko njuškalo nema mira pa kuca na iduća vrata. I upada na rođenandsku proslavu, na kojoj Vito slavi četvrti rođendan. Pa, Vito, sretan rođendan!

– Hvala. A što se najviše voliš igrati?

– Najviše se volim igrati s Emijem, Vito će jasno, dok mi u čudu gledamo. Je li to neka nova igračka, štoliveć?! No, ravnateljica će razjasniti situaciju – Emi je njegov najbolji prijatelj Emanuel.

Brz na obaraču

Pa, jasno. A što im je najdraže, autići, nogomet ili nešto treće?

– Najviše se volim igrati s puškama, brz je na odgovoru, kao što je na obaraču, Vito. Samo da ga ne čuje ministar obrane da ga već sutra ne regrutira.

A što kaže odgojiteljica? Karin Tijan reći će da su jako dobri, veseli i razigrani i nemaju problema s motorikom, što je dobro čuti.

– Svi obožavaju biti vani, uživaju na igralištu, i upravo to igralište želimo nadopuniti da još bude ljepše i bolje. Imamo i krasnu dvoranu, pa ćemo i nju još nadopuniti s rekvizitima, govori Karin Tijan. S roditeljima nema problema.

– Evo iskreno, još ih upoznajem, ali za sada su odlični. Otvoreni su za razgovor, pitaju ima li problema, i ako nečega i ima, zajedno to riješimo. Tako da je to veliki plus, kaže Karin Tijan.