Foto V. Karuza
U Rijeci su još davne 1769. Nizozemci i Francuzi osnovali Riječku ložu sv. Ivana, a najpoznatija riječka loža je Sirius, koja je trajala od 1901. do 1925. Od pripadnika jedne od triju riječkih masonskih loža, uspješnog poslovnog čovjeka srednjih godina, koji je želio ostati anoniman, saznali smo da se redovno sastaju u svom hramu
O povijesti i postojanju masona u Rijeci postoje pisani podaci, a mi smo ih potražili u Državnom arhivu u Rijeci, gdje su nas dočekali ravnatelj Goran Crnković i dr. sc. Ljubinka Toševa Karpowicz koja je nedavno dovršila knjigu o riječkoj masoneriji pod nazivom »Masonerija, Rijeka i politika 1796-1943«. No potrebna je financijska injekcija da bi knjiga bila objavljena, u kojoj se masonima bavi s političkog aspekta, odnosno o njihovom utjecaju na društveno-političke događaje.
Na uvid smo dobili i policijski popis četrdesetak imena poznatih Riječana koji su bili pripadnici riječke masonske lože Sirius, koji datira od 26. rujna 1924. te dopis iz 1934. godine iz vremena kad je masonerija bila zabranjena. Ovom prilikom dr. sc. Karpowicz istaknula je kako nema originalnih spisa koji potječu od same lože te da su ili zagubljeni, ili se nalaze u nekom inozemnom arhivu, ili se pak, možda, nalaze u nečijoj privatnoj arhivi.
Ossoinack, Ciotta, Supilo…
– Meštar lože Sirius bio je Andrea Ossoinack, bogat i moćan čovjek, te se može pretpostaviti da mu je iz policije dojavljeno o mogućoj zapljeni dokumenata zbog čega ih nema, već su dostupni samo oni koje je policija objavila te koji se danas nalaze u Državnom arhivu u Rijeci – istaknula je Karpowicz i pritom dodala da je tadašnja policija uspjela prikupiti samo nekoliko zapisnika lože Italia Nuova koja je osnovana 1919., a u čiji su sastav ušli i neki članovi lože Sirius. No, među njima je tinjao idejni sukob jer su bili profašistički orijentirani, a članovi iz lože Sirius su bili liberali. Masoni su u Rijeci zabranjeni 1926., ali su i dalje djelovali, dakako u tajnosti. Uvijek su imali velik utjecaj u društvu, u kreiranju politike i ekonomskih prilika. Neki od poznatih masona bio je navodno i Tito, premda ne postoji pisani trag koji to potvrđuje, međutim moć koju je imao ukazuje na to da je bio pripadnik masona. U nekim sam knjigama pročitala da je bio Churchillov izvanbračni sin, a ako je to točno, onda je bio moćan mason i po toj liniji. Žene mogu biti članice samo Velike britanske lože, ali samo do trećeg stupnja, no svejedno mogu biti moćne u društvu. Istakla bih da je mason bio i Ciotta koji je 24 godine bio gradonačelnik Rijeke, a isto toliko i mason, i taj sam podatak našla u mađarskom glasilu Kelet. Iz tog se članka vidi da je bio centralna ličnost riječkog masonskog nepotizma.
Prva registracija 1994.
U jednom pisanom izvoru dr. Karpowicz našli smo i podatak i da je utemeljitelj Novog lista, Frano Supilo, također bio mason.
U potrazi za zanimljivim informacijama, otkrili smo da na internetu postoji stranica Velika loža Hrvatske, da je Ministarstvo uprave 21. rujna 1994. registriralo prvu hrvatsku masonsku ložu osnovanu nakon osamostaljenja, te da danas u Hrvatskoj djeluje oko 350 slobodnih zidara. Članovi su mnogi ugledni odvjetnici, liječnici, političari, umjetnici, a u masonsku ložu su primljene i dvije žene, jedna Riječanka i jedna Zagrepčanka.
Od pripadnika jedne od triju riječkih masonskih loža, čije ime kao ni imena masonskih loža nije moguće otkriti s obzirom da se radi o tajnome društvu koje od samih početaka djeluje u skladu s uvjerenjem da mora ostati tajno, uspješnog poslovnog čovjeka srednjih godina, intelektualca, doznali smo kako u Rijeci danas djeluju tri masonske lože, da se na tajnim obredima koji se vrše u prostorima koji oni nazivaju hramom, a čije adrese ostaju i nadalje obavijene tajnom u koju su upućeni samo odabrani, nose frakove i bijele rukavice te da međusobno u javnosti komuniciraju i posredstvom tajnih znakova, a da prema njihovom statutu nije moguće primiti žene u masonsku ložu.
Kako su masoni uvijek zanimljiva tema i dobar materijal za priču, bilo bi možda dobro u turističke svrhe organizirati posjete loži Sirius te objaviti knjigu o masonima u Rijeci prevedenu na više jezika. Bio bi to još jedan dobar mamac za privući što više turista u posjet gradu na Rječini.
Zanimalo nas je, naravno, sve vezano za njihovu aktivnost a poglavito što rade, odnosno čime se bave masoni u 21. stoljeću, s obzirom da je i dalje aktualna priča da su moćni na svim područjima, od gospodarstva do politike. Premda je morao izostaviti neke detalje o njihovom djelovanju poput imena i brojki otkrio nam je koja je njihova nit vodilja, odnosno filozofska misao koja čini bit njihovog djelovanja: Na internetu se mogu pronaći povijesni podaci o masonima, no važno je istaknuti da je organizacija slobodnih zidara osnovana 1717. u Engleskoj. To je strogo hijerarhijski organizirani pokret koji je nastao u prilikama liberalnog prosvjetiteljstva, a nadovezuje se na tradiciju zidarsko-klesarsko-graditeljskih cehova, pa otuda proizlaze njihovi simboli – šestar i kutnik. U društvo se prima na poziv i prijedlog nekog člana, a zatim slijedi složeni postupak i protokol primanja. Nakon prijema postaje se učenik, nakon napredovanja pomoćnik, a potom i majstor lože. U loži članovi imaju različite dužnosti prilikom obavljanja protokola. Sve lože biraju Velikog Majstora. Neki od najpoznatijih svjetskih masona bili su Winston Churchill, Voltaire, Victor Hugo, Goethe, Mozart, Beethoven, objašnjava riječki mason.
Početkom stoljeća riječki se masoni okupljaju oko maršala Lavala Nugenta, posjednika trsatke utvrde, koji je bio mason na europskoj razini, te riječkog mecene Andrije Adamića.
U Brezovici 1777.
U Hrvatskoj je prva loža osnovana 1777. u Brezovici, a članovi su bili ugledni ljudi toga vremena, kaže naš sugovornik. Masoni njeguju doktrine stare antike, gdje se različitim protokolima i ceremonijama pokušava oživjeti ta jedna zaboravljena sveta znanost. Duhovnost, ezoterija, koja je uglavnom nestala u zapadnoj civilizaciji nakon srednjeg vijeka, biva u ložama slobodnih zidara obnovljena posredstvom rituala i radova. Križari su vjerojatno tijekom svojih pohoda u Palestini primili tajna saznanja od pojedinih svećenika, koja su potom donijeli i u Europu. Slobodni zidari, koji su inače bili arhitekti velikih katedrala, poput Notre-Dame u Parizu, skupljali su se u ta udruženja i prenosili ideje antike koje su vidljive u ceremonijama koje se prakticiraju, od ezoterije do tajnosti, odjeće, govora i scenografije. Slobodno zidarstvo se ne bavi ni politikom ni religijom, ali mason ne može postati netko tko nije religiozan. Treba pozitivno raditi na svojoj duhovnosti da bi se pozitivno djelovalo na društvo. Bit masonskih druženja koja se odvijaju dva puta mjesečno, osim rituala otvaranja lože, hrama koji predstavlja sveto mjesto, sastoji se od prezentacije različitih duhovnih radova, poput grčkih misterija, Veda, filozofskih rasprava i slično.
Nakon Riječke lože sv. Ivana, za koju se ne zna kad je prestala djelovati, osnovane su još dvije lože, čija su nam imena, a i datumi osnivanja, ostali nepoznati. Prva je loža radila u prigradu, u sklopu imanja zemljoposjednika Müllera. Druga loža imala je sjedište u samom gradu, u jednoj od prostorija augustinskog samostana sv. Jeronima. Uz poticaj novoga guvernera Rijeke, grofa Janosa Petra Szaparyja, koji je bio guverner od 1788. do 1791., ponovno je uspostavljena slobodnozidarska loža u Rijeci, sa sjedištem u zgradi u jednom vrtu na Brajdici. U Rijeci je djelovala i Napoleonska loža i to od 1809. do 1913. godine pod nazivom Loggia Dei veri amici dell’ Imperatore Napoleone e del Re di Roma. Riječka loža je, kao i sve druge Napoleonske lože, pripadala Velikom Orijentu (Napoleonove) Kraljevine Italije.
Takvim pristupom se može oploditi materijalizam današnjeg zapadnog svijeta i načiniti simbiozu materijalnog i duhovnog. To je zapravo sva mudrost slobodnog zidarstva. Na taj način se društvo i svijest ljudi mogu pozitivno promijeniti. Naravno, pripisuju im se i neke negativne konotacije, poput svjetske zavjere, da su protivnici religioznosti, da obavljaju barbarske obrede i slično, kaže naš sugovornik.
Spuštanje u ložu
Od Grada Rijeke dobili smo ključ riječke davno ugasle masonske lože Sirius koja se nalazi u Dežmanovoj ulici broj 3 u podrumskom prostoru kuće Sirius koju je projektirao riječki arhitekt i mason Giovanni Rubinich, a kroz čiju nas je povijest proveo Igor Žic, prozaik, esejist i kritičar. Fasadu zgrade krase masonski simboli: sova kao simbol mudrosti, zvijezda repatica, kit, zmija u krugu kao simbol zaštite… Nakon ulaska u zgradu, druga vrata s lijeve strane vode u ložu. Spustili smo se niz uske poluzavojite stube, a pomalo mračna atmosfera samo je povećala naše oduševljenje što imamo priliku posjetiti ložu tajnog društva, masona, koji su oduvijek bili zanimljivi upravo zbog te tajnovitosti.
Gosti iz Zagreba i Beograda
Svečano otvaranje hrama održano je 21. prosinca 1901., uz goste iz Zagreba i Beograda. Loža je pripadala Velikoj simboličnoj loži Ugarske. U to su vrijeme mađarske lože bile polujavne institucije i bile su politizirane, pa otvaranje riječke lože ima i političku dimenziju. Osnivanje lože koincidiralo je s političkim promjenama u državi. U međuvremenu u kući u Dežmanovoj ulici čija je gradnja započela 1910. Rubinich realizira ložu Sirius. Tako se, posredstvom dr. Antonija Vija, odnosno njegovim posjetom rimskoj loži Rienzi 7. siječnja 1919., riječka loža Sirius ubrzo nakon toga, već 18. ožujka 1919., podredila jurisdikciji Velikog Orijenta Italije. Gabriele D’Annunzio ulazi u Rijeku 12. rujna 1919., a o odnosu masona Gabrielea D’Annunzia i talijanske masonerije, te G. D’Annunzia i riječke lože Sirius, kao i o samom D’Annunziju, kontraditornoj osobi, preteči fašizma, ezoterijske i simbološke duše, vinovniku nacionalističko-zavojevačkog pothvata u Rijeci, pisala je dr. L. T. Karpowicz u svojoj recentnoj knjizi.
O Riječkoj loži sv. Ivana, ali i o drugim ložama imamo saznanja iz nekoliko izvora: Izvješće, datirano 24. večljače 1814., od strane riječkoga građanina i policijskog konfidenta, bivšeg masona Agostina Danija Policijskoj upravi u Beču, zatim istodobna izviješća riječkog policijskog komesara Mastwicka, te policijskog konfidenta, bivšeg guvernerovog savjetnika i bivšeg slobodnog zidara I. von Susannija, a tu je i diploma Starješine lože, poručnika Phillipea de Courtena, datirana 1. prosinca 1769. , potpisana od strane ostalih čelnika lože. Članovi lože bili su Riječani: odvjetnik Paravich i perovođa Trgovačkog suda u Rijeci Alois Peretti te članovi uprave Rafinerije: Ignatz Veporten, Striker, Ussaint de Baque te majstor Rafinerije (Raffineriemeister) Reinhow, kao i duhanski tvorničari Blondin i Detret iz Dunkerquea.
U jednom drugom njenom radu pronašli smo podatak da je loža 1910. imala 90 članova i godišnji prihod od 50.000 kruna. Posljednji zapisnik rada lože Sirius je od 24. veljače 1924., a pretpostavlja se da je loža ukinuta i prije 26. studenoga 1925., dana kada je u Italiji stupio na snagu Zakon o zabrani masonerije. Loža Sirius je, dakle, trajala oko 23 godine. Članovi lože bili su mahom pripadnici gornje građanske klase. Najugledniji su članovi bili zastupnik u mađarskom parlamentu i bogati poduzetnik Andrea Ossoinak, dr. Samuel Mayländer, arhitekt Giovanni Rubinich, gradonačelnik Antonio Vio, bankarski činovnik Arturo Steinecker i drugi.
Tvornica šećera pa Rikard Benčić
