Mislim da je problem nedostatka liječnika obiteljske medicine jako velik i da još nismo ni svjesni njegove veličine, kaže prof. dr. Ines Diminić Lisica
povezane vijesti
RIJEKA – Sve aktualniji problem nedostatka liječnika obiteljske medicine u Hrvatskoj, neće se riješiti sutra, ali ni za više godina, upozorava pročelnica Katedre za obiteljsku medicinu na Medicinskom fakultetu u Rijeci prof. dr. Ines Diminić Lisica.
Naime, prema sadašnjim procjenama, čak 771 liječnik stariji je od 60 godina i procjenjuje se da će u idućih pet godina Hrvatska ostati bez 30 posto liječnika. Pritom interesa mladih liječnika za obiteljsku medicinu nema te je trenutno na specijalizaciji iz obiteljske medicine oko 200 liječnika.
Nema reakcija
U Primorsko-goranskoj županiji trenutno djeluje 160 liječnika obiteljske medicine, od kojih je 60 godina navršilo njih 76, a starijih od 65 godina je 29. Mladih liječnika koji se nakon završenog Medicinskog fakulteta odlučuju na ovu specijalizaciju sve je manje, a zdravstvena administracija zasad ne poduzima ništa kako bi ih motivirala za odabir ove specijalizacije, kao ni olakšala pristup sredstvima za specijalizacije obiteljske medicine ostalim zdravstvenim ustanovama izuzev domova zdravlja.
– Mislim da je problem nedostatka liječnika obiteljske medicine jako velik i da još nismo ni svjesni njegove veličine. Najveće pitanje u ovom trenutku kako tog problema nisu svjesni predstavnici zdravstvene administracije, kako nema reakcija u Ministarstvu zdravstva, ističe Diminić Lisica poručujući kako liječnika obiteljske medicine nema u Hrvatskoj u ovom trenutku, ali ih neće biti ni za dvije godine.
Tek 10 posto domicilnih studenata bi u obiteljsku medicinu
Medicinski fakultet u Rijeci godišnje završava oko 120 studenata, pri čemu je tek između 30 i 50 posto njih koji ovdje žive dok se ostali vraćaju u svoje rodne gradove. Prema procjeni prof. dr. Ines Diminić Lisice, broj domicilnih studenata koji su zainteresirani za rad u obiteljskoj medicini je oko deset posto, a i taj broj se smanjuje iz godine u godinu. |
– Treba imati na umu da naši studenti, nakon što završe Medicinski fakultet, da bi radili u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i bili liječnici obiteljske medicine, trebaju specijalizirati obiteljsku medicinu kako bi samostalno radili jer rad u obiteljskoj medicini bez specijalizacije, a s obzirom na današnji stupanj razvoja medicine i složenost zahvata koji se obavljaju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, rad bez specijalizacije, kao što se radilo nekad, više nije moguć. Drugim riječima, studenti se nakon završenog Medicinskog fakulteta moraju odlučiti za obiteljsku medicinu, a za njezinu su specijalizaciju potrebne najmanje četiri godine, kako bi mladi liječnici specijalizirali i postali nositelji tima obiteljske medicine, kaže Diminić Lisica.
Pročelnica riječke Katedre za obiteljsku medicinu upozorava na još jedan problem. Naime, nedostatak liječnika obiteljske medicine za sobom povlači i nedostatak nastavničkog kadra i mentora iz ovog područja medicine.
– Mi, sadašnji nastavnici, u ovom trenutku ne vidimo tko bi nas mogao naslijediti u budućnosti. Također, ne postoji ujednačen stav između Ministarstva zdravstva, Ministarstva znanosti i obrazovanja i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji nama koji predajemo na fakultetima onemogućava kumulativni radni odnos, upozorava Diminić Lisica pojašnjavajući kako HZZO, za razliku od bolničkih liječnika, liječnicima obiteljske medicine uvjetuje izbor – ili ugovor s HZZO-om za rad u obiteljskoj medicini ili zaposlenje na fakultetu i u školi. To je problem koji, prema njezinom mišljenju, zahtijeva ozbiljne razgovore svih dionika u sustavu.
Velik predmet
– Obiteljska medicina je velik predmet i bez njega studenti ne mogu završiti medicinu. Tijekom nastave, mi ulažemo jako puno kako bismo naše studente upoznali s radom u obiteljskoj medicini i oni ulaze u naše ordinacije gdje vrlo brzo shvaćaju da imati 130 pacijenata u danu nije ugodno, ni jednostavno, a nije ni plaćeno kao što su plaćeni bolnički liječnici. I to je sasvim razumljivo, jer mladi ljudi gledaju kako bi se što bolje realizirali kao profesionalci, smatra Diminić Lisica.
Ona također ističe da je točno da je Dom zdravlja PGŽ-a raspisao 50 specijalizacija, ali one su ipak u manjem dijelu iz obiteljske medicine.
– Naš župan kaže da je raspisano 50 specijalizacija, no riječ o 30 specijalizacija koje otpadaju na sekundarno-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, poput radiologije, dakle bolničkih specijalizacija, a samo dvadeset iz obiteljske medicine. Pritom je njih sedmero specijalizaciju započelo tek sad, a s obzirom da sam mentor, sve ih više-manje znam i znam da tih 13 liječnika neće specijalizirati medicinu još barem dvije godine. S druge strane, činjenica je da u ovom trenutku u PGŽ-u nedostaje 50 liječnika obiteljske medicine, kaže Diminić Lisica.
Ovaj problem se, kako kaže Diminić Lisica, može riješiti samo tako da za stol sjednu predstavnici Ministarstva zdrava, Ministarstva znanosti i obrazovanja i HZZO.
– Ono što bi trebali omogućiti svakako je izjednačavanje koeficijenta obiteljskih liječnika s bolničkim liječnicima, kao i poštovanje činjenice da obiteljski liječnici rade na terenu. Timovi obiteljske medicine trebali bi se sastojati od liječnika i dvije medicinske sestre jer je to poboljšanje uvjeta rada, a kad je riječ o specijalizacijama, trebalo bi svim pružateljima medicinske usluge omogućiti da šalju mlade liječnike na specijalizaciju iz obiteljske medicine jer trenutačno samo domovi zdravlja mogu slati liječnike na specijalizaciju i imati pristup sredstvima iz EU-fondova, zaključuje Diminić Lisica.
