RIJEKA – Cesta koja nema početak ni kraj. Tako bi se slobodno mogla nazvati dionica Rujevica – Marišćina duga desetak kilometara, koja ima prometnu ulogu obilaznice Viškova i spaja Rijeku s novim centralnim odlagalištem na Marišćini, jer su još jednom pomaknuti rokovi izgradnje, te je najnovija prognoza iz Hrvatskih cesta da bi ova prometnica mogla biti završena tek u srpnju iduće godine.

U takvom scenariju navršit će se pune četiri godine izgradnje, jer je tvrtka Hidroelektra niskogradnja d.d. temeljem ugovora u posao uvedena 23. srpnja 2013. godine. Tada je ugovorni rok iznosio samo dvije godine, što znači da će gradnja gotovo pune dvije godine biti produljena ponajviše zbog poslovnih teškoća i nedovoljne kapacitiranosti Hidroelektre na gradilištu, kao i loše pripreme projekta s nizom nedostataka u imovinsko-pravnim odnosima, koji ni danas nisu do kraja razriješeni. Navedeni zaključci proizlaze iz odgovora Hrvatskih cesta na upit naše redakcije postavljenog ponajviše zbog upita čitatelja, koje zanima kada bi napokon cesta mogla biti puštena u promet.

Sasvim je logično što mnoge zbunjuje stanje gradilišta, jer je cesta već neko vrijeme praktično pod asfaltom i nedostaje dovršiti tek nekoliko lokacija, prije svega raskrižje kod igrališta Halubjana, zadnji dio na pristupu Marišćini, te kratku dionicu na potezu od Marinića prema Viškovu. Praktično je 85 posto ceste pod asfaltom, ali ona već neko vrijeme služi za šetnju lokalnom građanstvu ili za džogiranje, odnosno za poneka vozila koja povremeno prolaze cestom, čije se otvaranje predugo čeka.

Nedovršena gradilištima

Kratak pregled stanja na gradilištu kaže kako je na prvoj dionici Rujevica – Marinići preostalo izvesti habajući sloj asfalta i zaštitne zidove od buke, te postaviti bankine, odbojnu ogradu i prometnu signalizaciju. Na drugoj dionici od Marinića do Viškova postavljen je vezni sloj asfalta na oko 80 posto trase, u visokom stupnju dovršenosti su i objekti putnih prijelaza, gdje nedostaje hidroizolacija i asfalt. Na trasi nisu izvedeni zemljani radovi u zoni paralelnog puta za nekretninu Prpić za koju još traje rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, kao i u zoni gdje je potrebno izmjestiti stup dalekovoda.

Na križanju Halubjan potrebno je izmjestiti instalacije, dovršiti zemljane radove, odvodnju, kolničku konstrukciju, te dovršiti zemljane radove na prijelazima, te postaviti pripadajuću opremu. Na trećoj etapi od Viškova do Marčelja izvedeno je oko 95 posto zemljanih radova, postavljeno je oko 85 posto kolničke konstrukcije (vezni sloj), a na 15 posto je izveden i završni habajući sloj. Nadvožnjaci Pogled i Garići su u visokom stupnju dovršenosti, te je preostalo dovršiti zemljane radove u zoni petrolejske ceste na prilazu Marišćini te postaviti preostalu kolničku konstrukciju i prometnu opremu.

Sve tri dionice duge su oko 7,6 kilometara, a tome treba pridodati i dionicu od čvora Rujevica do čvora Hosti koja je puštena u promet još u svibnju 2012. godine u dužini od 1,2 kilometara uz financiranje Grada Rijeke.

Promjena kategorizacije

Zbog naknadne promjene kategorizacije u državnu cestu i promjene nadležnosti nastao je dodatni set problema. Hrvatske ceste, Primorsko-goranska županija, Općina Viškovo i Županijska uprava za ceste PGŽ-a zaključili su u listopadu 2012. godine Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa. Hrvatske ceste su preuzele obvezu izgradnje dvije etape, Marinići-Viškovo i Viškovo-Marčelji za koje je ŽUC izradio glavne projekte još 2006. godine te je ŽUC po navedenom Sporazumu imao obvezu dovršiti i financirati sve imovinsko-pravne postupke.

U Hrvatskim cestama tvrde kako je preuzeta projektna dokumentacija imala mnoštvo nedostataka, kao i da se naknadno pojavio niz imovinsko–pravnih problema čije su rješavanje morale preuzeti Hrvatske ceste, iako to nije bilo predviđeno sporazumom. Praktično u hodu su se otkrivali problemi, pa je tako rješavano pitanje prelaska dalekovoda preko ceste, izgradnje paralelnih puteva Bezjaki i Studena, presijecanja prilaznog puta čestice na privatnom zemljištu ili pojedinačnih zahtjeva kojima se osporava i onemogućava izvođenje radova, jer zemljišta nisu otkupljena (lokacija Pogled).

Sve navedeno uz stanje u Hidroelektri na kraju dovodi do probijanja rokova. Pritom treba uzeti u obzir da je gradilište u jednom razdoblju bilo praktično napušteno od strojeva i radnika, jer se nije znalo hoće li Hidroelektra uopće biti u stanju nastaviti raditi po ugovoru. Broj odgoda i produljenja rokova teško je i pobrojati, pa je umjesto toga zanimljivo konstatirati da je gradnja na prvoj dionici kod Rujevice počela još 2009. godine investicijom Grada Rijeke, kao i da bi cijela cesta do Marišćine u najboljem slučaju mogla biti dovršena u svibnju naredne godine, što znači da bi se mogla graditi punih 8 godina. Doista previše, nažalost to nije i jedini takav slučaj u Rijeci.

Kasnila je uvelike i obilaznica na dionici Orehovica-Sv. Kuzam zbog klizišta, više godina se nepotrebno otegnula i gradnja ceste D-404 zbog imovinsko-pravnih odnosa u koje je bilo upetljano više državnih tvrtki, prije svih HŽ i Luka Rijeka. Cesta do Marišćine na kraju bi mogla nadmašiti sve navedene projekte i treba se samo nadati da se idući veliki cestovni zahvat u Rijeci, a riječ je o gradnji ceste D-403, neće odvijati uz tako puno teškoća, odugovlačenja i nepotrebno izgubljenog vremena.