Program “Knjiga na nezgodnim mjestima” za Gradsku knjižnicu Rijeka i sve one ljubitelje književnosti koji su mu se odazvali ovog ljeta bio je velika avantura, ali, srećom i uspješan eksperiment.

Svi zajedno obišli su 12 gradskih lokacija i na njih došli s 12 spisateljica i spisatelja iz najrazličitijih područja.

Priču je otvorio Ivica Đikić na vrhu nebodera na Rastočinama. Korana Serdarević gostovala je na tribinama Ininog stadiona, smještenog između riječkih nebodera.

Jerko Mihaljević razgovarao je s Riječanima u parkiću na Campettu, a Boris Leiner predstavio svoju autobiografiju na plaži uz kontejnerski terminal.

Monika Herceg gostovala je na trgu ispred robne kuće na Vežici i obližnjeg nebodera, a psihijatar Robert Torre u bivšoj Industrijskoj ulici, kod zatvorene Veletržnice ribe i urušene rampe za torpeda.

Na kamionskom terminalu, cesti i garaži

Uslijedio je autorski susret s Juricom Pavičićem u propalom autokampu na Preluku, a potom se na kamionskom terminalu o “ženskoj” književnosti i pop kulturi pričalo s Mašom Grdešić.

Riječko dijete Ivica Prtenjača o svojim je djelima razgovarao doslovno na cesti, između bivšeg fašističkog doma i Brodokomerca na Kozali, a razgovor s Jasenom Bokom odvijao se u Omišlju, blizu naftnog terminala.

Nenad Ivić na krovu Tower Centra Rijeka pričao je o povijesti čitanja i knjige, dok se susret s Kristianom Novakom odvijao u škurinjskoj garaži.

U fokusu, stoga, nisu bile samo knjige i njihovi autori, već i spomenute riječke lokacije. Ni jedna lokacija nije izabrana slučajno.

“O njima smo promišljali i pitali se što znače gradu i zajednici. Mnoge su ružne, neke neprikladne, neke čudne, ali svaka je, zapravo, baš super mjesto.

Prošli smo Rijeku uzduž i poprijeko, ali još nismo zavirili u njenu budućnost”, rekao je Kristian Benić iz Gradske knjižnice Rijeka.

Bolje bilo što nego ovo

Svojevrsno finale programa odvijalo se na nezgodnom gradilištu i kvartu koji krije budućnost čitanja u Rijeci. Riječ je, naravno, o Benčiću, odnosno budućem Art kvartu Benčić.

Gosti ovoga puta nisu bili književnici nego urbanisti, arhitekti, dizajneri, aktivisti i građani. No do ondje se stiglo jednom posebnom šetnjom, pod vodstvom Marina Nižića.

Interes je bio zaista velik, a ispred Dječje kuće krenulo se u šetnju s efektno realiziranim formatom razgovora područjem Brajde i Potoka.

Obišlo se Željeznički kolodvor u obnovi, negdašnji Graciani, odnosno Dom željezničara, pa sadašnju tržnicu na Brajdu, čije je stanje najbolje opisala gospođa koja ondje živi, a u razgovoru se nakratko pridružila šetačima.

“Bolje bilo što nego ovo! Nekad je tu bilo živo i sve puno ljudi, a sad nema ničega. Ono malo prodavača jedva preživljava”, mišljenje je ove gospođe.

Šetnja je nastavljena do parkića na Potoku, zapravo divnog dvorišta skrivenog između dviju stambenih zgrada, koje je zasad, naporima stanara, izbjeglo planove da se pretvori u još jedno parkiralište.

Okupljeni su, potaknuti riječima Marina Nižića, razmatrali mogućnosti koje nose, otkrivaju i sakrivaju ova mjesta. Razmišljalo se o njihovim potencijalima, koji mogu stvoriti neke sasvim nove priče.

Finale i novi početak u Benčiću

Sve je završilo posjetom impresivnom zdanju u izgradnju nove Gradske knjižnice Rijeka.

“Kroz Knjigu na nezgodnim mjestima, u prvoj sezoni, 2021., u godini čitanja, puno autora nam je prošlo kroz riječka nezgodna mjesta.

Nezgodna šetnja bila je finale ovog projekta, kojim smo htjeli proširiti priču i pokazati da bi ovo finale moglo biti početak nečeg novog.

Novih razgovora o nezgodnim mjestima i budućoj knjižnici, da nam nezgodna mjesta postanu zapravo zgodna”, ispričala je Tanja Badanjak iz Gradske knjižnice Rijeka.

Sve ono što su šetači mogli vidjeti na završnoj postaji ove Nezgodne šetnje sugerira da će ovaj veliki objekt postati najzgodnije mjesto za knjige u Rijeci, a moguće i šire.

“Ovo je prostor koji Rijeka nije imala nikada! Rijeka za grad ovakve veličine i značaja nikad nije imala adekvatno riješeno pitanje narodne knjižnice, kao kulturnog centra zajednice, koje ima svoje multifunkcionalne uloge.

Sve to posebno se osjeća u suvremenom društvu”, ispričao je Kristian Benić.

Najbolje što se Rijeci moglo dogoditi

Oduševljen viđenim bio je stanovnik Potoka, koji je sudjelovao u Nezgodnoj šetnji.

“S Potoka sam i mogu reći da ovaj kvart nikad nije bio uredniji nego sada. Sjećam se kad se tek gradio podvožnjak između Žabice i Željezničkog kolodvora.

Sjećam se kad se srušio zid preko puta Indexa koji je dijelio grad od pruge. Sada je tamo park s fontanom, parkiralište.

S oduševljenjem gledam i kako se Art kvart uređuje. Imamo Dječju kuću, Palaču šećera, sada smo ovdje u prizemlju buduće Palače knjige.

To je najbolje što se Rijeci moglo dogoditi u 21. stoljeću!”, ispričao nam je naš sugrađanin.

Što nas čeka u novoj knjižnici?

A što se sve sprema u prostoru nove riječke knjižnice?

“Trenutno djelujemo u tri lokacije u gradu – Filodrammatica, gdje je beletristika, Palazzo Modello, gdje je stručno-znanstveni odjel, te Narodna čitaonica, s dnevnom periodikom. Sve te tri lokacije sele ovdje”, objašnjava Badanjak.

Knjižnice se jako mijenjaju, dodaje Benić: “Za nas je jako važno da se pokaže da s ovim objektom to doista postaje određeni društveno-stvaralački kulturni centar”.

Kakve dojmove nose šetači s Nezgodne šetnje?

Može li se ovo ponoviti?

“Šetnja je bila lijepo isplanirana, staloženo vožena, sa zanimljivim gostima i sugovornicima, tako da sam imao prilike naučiti nešto novo”, jedan je dojam.

Drugi Riječanin ističe: “Zanimljiva šetnja! Imali smo kombinaciju književne večeri i obilaska dijelova grada, koji možda neki od nas dosad nisu ni obišli.

Vidjeli smo što se od Benčića može napraviti! Interesantno sve skupa”.

Među okupljenima pojavila su se razmišljanja da bi ovakve šetnje trebalo organizirati na mjesečnoj bazi, svakoga puta na nekom drugom dijelu grada.

Zaista, bilo bi lijepo proći Rijeku na ovaj način uzduž i poprijeko, sagledati njenu sadašnjost, ali i zaviriti u potencijalnu budućnost i potencijale riječkih nezgodnih mjesta.