Dok se u javnosti nastavljaju lomiti koplja oko programa za stručno osposobljavanje, hrvatska mladost se raspituje o mogućnostima rada u inozemstvu; više od 4.000 građana javilo se na zadnji natječaj za oko 100 radnih mjesta u institucijama EU
U moru konferencija za novinare koje se s približavanjem lokalnih izbora multipliciraju brže nego što trči Usain Bolt i sazivaju ih sve političke stranke – velike i male, bitne i nebitne, regionalne i nacionalne – neminovna je kakofonija promišljanja, obećanja, zanovijetanja… U zbrčkanom i zagušenom političkom eteru, pa tako i u ovome lokalnom, riječkom, gdjekad se ipak može čuti pressica čiji se govornici žele baviti onim bitnim. Prije nekoliko dana tako se novi riječki politički savez, kojeg čine Akcija mladih i Primorsko-goranski savez, bavio – nezaposlenošću mladih.
Koliko god svi već u svom svakodnevnom krpanju kraja s krajem polako gube senzibilitet prema društvenim problemima – koji se nižu brzinom razmnožavanja golemih afričkih puževa – izneseni podaci, premda nisu novi, niti nepoznati, iznova šokiraju. K tome, otvaraju brojne dileme, strahove i sumnje. Poput, recimo, što će nakon ulaska Hrvatske na zahtjevno i veliko tržište Europske unije biti s gospodarstvom ako se nastavi alarmantan trend iseljavanja nezaposlene mladosti, ponajprije one s visokom stručnom spremom, u zemlje koje cijene njihovu mladost, stručnost, poduzetnost i perspektivnost.
Crna statistika
Akcija mladih i PGS tako predlažu niz mjera s kojima bi trebalo barem pokušati ublažiti crnu statistiku; otkako je krize nezaposlenost mladih u Hrvatskoj porasla je 90 posto, u gradu Rijeci 100 posto. Shodno tome, pojavljuju se procjene da je oko 30.000 budućih nositelja domaće ruinirane ekonomije sreću potražilo u Kanadi i Americi.
Oporbena gradska scena upravo u rastu nezaposlenosti traži glavni razlog demografskog pada Rijeke od 10,7 posto. Gradonačelnik Obersnel kaže da natalitet pada u cijeloj Hrvatskoj, ali i u Europi.
– Isto tako, natalitet pada desetljećima i ne može se povezati isključivo sa sadašnjom gospodarskom situacijom ili s nezaposlenošću. To je vrlo kompleksna priča, a jedno je sigurno – ima zaista mnogo čimbenika koji utječu na pad nataliteta u Europi, pa tako i u Hrvatskoj. No, kad govorimo o padu broja stanovnika u Rijeci, onda treba reći da to nije isključivo rezultat pada nataliteta, već se dio Riječana seli u susjedne gradove i općine. Dakle, tek koji kilometar od Rijeke. Razlog je prostorna skučenost Rijeke i značajna izgradnja koja se dogodila u okolici grada. Naime, već sam više puta govorio o tome da se prema podacima, najveći broj mladih ljudi preselio iz Rijeke u njezinu okolicu. No ti su ljudi i dalje dio našeg grada, u Rijeci se školuju, rade i provode slobodno vrijeme. Ukratko, koriste sve mogućnosti koje Rijeka nudi, kaže Obersnel.
– Ako se prisjetimo da je u istom razdoblju (veljača 2008. – veljača 2013.) ukupna nezaposlenost porasla sa 260 na 375 tisuća, ili za više od 40 posto, onda ovaj podatak o porastu broja nezaposlenih mladih i ne iznenađuje. No, moram priznati da su mladi podnijeli najveći teret prilagodbe tržišta rada na krizu, govori nam Iva Tomić s Ekonomskog instituta u Zagrebu koja smatra da su ovakvi trendovi neminovni u situaciji općeg smanjenja potrošnje i proizvodnje.
Vojska nezaposlenih
Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke, industrijske prijestolnice bivše Jugoslavije, a danas grada čiji se područni ured HZZ-a također susreće s vojskom nezaposlenih, ovaj problem ne smatra samo riječkim.
– Nezaposlenost osoba svih dobnih kategorija, pa tako i mladih, pogađa cijelu Europu. Ipak, prema podacima kojima ja raspolažem, ne radi se o, kako navodite, stopostotnom povećanju – ono je bitno manje. Isto tako, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za veljaču, u Hrvatskoj trećinu nezaposlenih, ili 33,9 posto, čine osobe do 29 godina starosti, dok je udio osoba do 24 godine 19,6 posto. No, u Rijeci je taj postotak ipak nešto manji – udio nezaposlenih mladih do 29 godina iznosi 30,2 posto, a udio mladih do 24. godine iznosi 15,3 posto. Dalje, prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o aktivnim osiguranicima, u prosincu 2012. godine na području Primorsko-goranske županije bilo je zaposleno 109.217 osoba, pa je uz registrirani broj nezaposlenih od 20.935 osoba, stopa nezaposlenosti u prosincu 2012. godine iznosila 16,1 posto, dok je prema istom izračunu, stopa nezaposlenosti na razini Hrvatske bila 20,1 posto. No, jasno je da nema dovoljno radnih mjesta i da raste broj nezaposlenih, kaže Obersnel.
Međutim riječki gradonačelnik je optimističan. Objašnjava da se trendovi polako mijenjaju, što ilustrira podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. U prva dva mjeseca 2013. godine s područja Rijeke iz evidencije Zavoda, i to na temelju radnog odnosa, zaposleno je, naglašava Obersnel, 789 osoba, što je 42,4 posto više nego u istom razdoblju lani. Tijekom 2012. iz evidencije je zaposleno 5.101 osoba, što je 13,2 posto više nego u 2011. godini ili 29,6 posto više nego u 2010. godini. Pri tome Vojko Obersnel smatra da je nezaposlenost mladih posebno veliki europski problem.
Školovanje i praksa
Mladi su najviše pogođeni krizom zbog toga, smatra gradonačelnik Rijeke, što čine specifičnu grupu na tržištu rada; nemaju radnog iskustva i praktičnih vještina. Radno iskustvo je pak poslodavcima ključno, no nerado ga sami, kaže on, pružaju, tako da se stvara začarani krug kojeg je teško prekinuti.
Skorašnje pristupanje Hrvatske Europskoj uniji otvara brojna pitanja. Primjerice, može li ulazak u EU promijeniti negativne trendove na domaćem tržištu rada ili će, možda, dodatno stimulirati odlazak mladih u inozemstvo. Iva Tomić smatra da se s ulaskom Hrvatske u EU neće ništa previše promijeniti, barem ne kratkoročno, dok je Vojko Obersnel vrlo optimističan, barem kad je u pitanju pozicija Rijeke i stoga ne dijeli mišljenje »dežurnih pesimista«.
– Da bi se negativni trendovi na tržištu rada promijenili potrebno je jedno duže vrijeme. Najprije bi trebala porasti potrošnja i/ili investicije, što bi dovelo i do porasta proizvodnje te posljedično otvaranja novih radnih mjesta. Ono što bi ulazak u EU mogao značiti u ovom kontekstu je veće otvaranje Hrvatske stranim investitorima i eventualno povećana potražnja za hrvatskim proizvodima iz EU. Pretpostavka je kako tržište rada reagira na ove promjene s odmakom od pola godine, što znači da se ni u najboljem slučaju oporavak na tržištu rada neće osjetiti prije početka 2014. godine, ocjenjuje Tomić.
S druge strane, sumnja naša sugovornica, da će samim ulaskom u Uniju doći do neke veće emigracije hrvatskog stanovništva.
– Iako će se teoretski ulaskom u EU otvoriti i tržište rada, znamo da je većina zemalja već ograničila zapošljavanje hrvatskih radnika na određeno razdoblje, dvije do sedam godina. Isto tako, oni visokokvalificirani sa specijaliziranim znanjima već i sad imaju mogućnost zapošljavanja u nekima od zemalja Unije. Međutim, ako u Hrvatskoj u neko skorije vrijeme ne dođe do oporavka gospodarstva, a samim time i situacije na tržištu rada, moguće je da će dio ljudi, posebice onih visokokvalificiranih, iskoristiti tržište radne snage u EU u potrazi za svojim novim zaposlenjem, kaže Tomić.
Vojko Obersnel pak podsjeća da je jedna od osnovnih politika Europske unije ona mobilnosti. To znači da će ljudi, kaže gradonačelnik Rijeke, iz Rijeke i Hrvatske odlaziti u EU, ali će i Europljani dolaziti k nama.
– To je transfer znanja i informacija bez kojeg bi se izgubila sama suština osnivanja EU kao integracije. Ne mislim da će ljudi otići i ostati zauvijek tamo gdje su otišli, nego će vraćati s novim znanjima, iskustvima i vještinama. Ta mobilnost bit će korisna Rijeci, a Rijeka će rado prihvatiti mlade iz cijele Europe. Naš je grad poznat po svojoj otvorenosti i prihvaćanju drugih kultura i svih ljudi dobre volje. Tržište rada za mlade će se povećati ulaskom u EU, a Rijeka ima čime konkurirati na karti Europe – položajem, prometnom infrastrukturom, razvijenim sveučilištem, ugodnom klimom i načinom života. Zato se i zalažemo za ulaganja u prometni pravac, posebice željeznicu i zračnu luku, nove lučke kapacitete.
– Međutim, iskustvo pokazuje da zemlje koje imaju dobar obrazovni sustav, usklađen s potrebama tržišta rada te koje kombiniraju školovanje i praksu, imaju manje mladih bez posla. Zbog toga su mjere Vlade za stručno osposobljavanje za rad bez radnog odnosa dobrodošle jer omogućuju mladima stjecanje iskustva i polaganje stručnog ispita. Upravo kako bi mladi ljudi dobili šansu Grad Rijeka je nedavno otvorio Startup inkubator, mjesto gdje mogu dobiti svu stručnu pomoć potrebnu za pretvaranje ideje u poslovni poduhvat, napominje Vojko Obersnel i izražava zadovoljstvo kako je vladina mjera stručnog osposobljavanja zaživjela u Gradu Rijeci.
U dobroj namjeri
Na ovu vladinu mjeru posve suprotno gleda ekonomistica Iva Tomić koja u svojim stručnim radovima negativno ocjenjuje stručno usavršavanje bez zasnivanja radnog odnosa. Tomić ne bježi od činjenice da je Zakon napisan u dobroj namjeri; da mladi steknu neko iskustvo na tržištu rada koje bi im trebalo pomoći u konačnom zaposlenju.
– No, nekoliko je stvari problematično u ovoj mjeri. Kao prvo, gledano iz pozicije države (društva), ti mladi na račun poreznih obveznika rade, naglašavam rade, za nekoga tko ostvaruje profit nakon što su, u pravilu, već završili školovanje na račun tih istih poreznih obveznika. Ovdje očito nešto ne štima. Ili na ovaj način izravno priznajemo kako je naše (visoko) školovanje loše jer ne obrazuje ljude za ono za što ih je trebalo obrazovati, ili priznajemo kako zapravo ljudi ne zaslužuju biti plaćeni za svoj rad dok su mladi, pa će im, eto, država na neki način ipak pomoći s tih 1.600 kuna, smatra uvažena ekonomistica i pri tome upozorava da je gledano iz pozicije pojedinca i njegove obitelji ova mjera također višestruko problematična.
– Unatoč tome što država puno izdvaja za visoko školstvo, ipak je tijekom cijelog školovanja trošak za obitelj poprilično visok. I što onda reći roditeljima koji su ipak nekako uspjeli »spojiti kraj s krajem« i omogućiti svom djetetu fakultetsko obrazovanje u nadi da će nakon toga barem ono imati koliko-toliko pristojan život, kada se i nakon toga njihovo dijete ne može zaposliti, osim zapravo uz »besplatan rad«. Jer, tih 1.600 kuna zapravo je možda jedva dovoljno za prijevoz i prehranu, što podrazumijeva da će troškove stanovanja i ostalog i dalje podmirivati roditelji. Uz pretpostavku da su zaposleni i da primaju plaću. Naravno, do ovakvog stanja i ove mjere došli smo u situaciji visoke nezaposlenosti i sporog otvaranja radnih mjesta, i dok god se taj trend ne promijeni – i za »stručno usavršavanje bez zasnivanja radnog odnosa« bit će potrebna sreća i upornost, naglašava Iva Tomić.
Međutim, Vojko Obersnel smatra da suština ove mjere nije u novcu, nego je njezin fokus na stjecanju iskustva kako bi mladi mogli pronaći posao koji će ih zadovoljiti i plaćom.
– Radi se o prekidanju spomenutog začaranog kruga – poslodavci traže osobe s iskustvom, a mladi ga ljudi nemaju gdje steći jer bez iskustva ne mogu dobiti posao. Zahvaljujući ovom modelu zapošljavanja, mladi ljudi izlaze iz te pat pozicije, drži Obersnel.
Egzodus radne snage
Dok se u hrvatskoj javnosti nastavljaju lomiti koplja oko programa za stručno osposobljavanje, hrvatska mladost intenzivno se raspituje o mogućnostima života i rada u inozemstvu; više od 4.000 građana ove zemlje javilo se na zadnji natječaj za oko 100 radnih mjesta u institucijama Europske unije. U daljnju proceduru odabira osoblja pozvano ih je svega oko 300. Vojko Obersnel i Iva Tomić nadaju se da se Hrvatska neće suočiti s egzodusom radne snage unatoč ovako primamljivom zovu iz Europske unije, ali i Amerike.
– Mislim da je svima jasno kako bi egzodus mladih bio poguban po našu ekonomiju. Posebice jer se Hrvatska već sad suočava s demografskim starenjem stanovništva, što podrazumijeva i starenje, ali i smanjenje rezervoara radne snage. U nekom kratkom roku, iseljavanje mladih bi čak moglo smanjiti pritisak na tržište rada, odnosno prividno smanjiti stopu nezaposlenosti, dok bi dugoročno to moglo utjecati na dodatno smanjenje rasta i zaostajanje za razvijenijim zemljama Europe. Naime, mladi i obrazovani su ono na čemu svaka država treba temeljiti svoj gospodarski napredak. Ako bi se ostvarile ove crne prognoze da se u kratkom razdoblju od nekoliko godina iseli više tisuća mladih visokoobrazovanih – već kroz par godina to bi se itekako negativno reflektiralo na hrvatsko gospodarstvo, i to ne samo na tržište rada. Naravno, odlaskom mladih danas kroz nekoliko godina ostali bi bez »stupa« radne snage, onih koji »nose« gotovo svako gospodarstvo, zaposlenika u najproduktivnijoj dobi između 25 i 55 godina. No, osim toga, odlaskom ove skupine stanovnika iz zemlje, izgubilo bi se i sve ono što oni nose sa sobom – njihove ideje i inovacije koje bi potakle razvoj poduzetništva i otvaranje novih poduzeća, a time i novih radnih mjesta, naglašava Tomić koja se nada da taj egzodus mladih i obrazovanih još uvijek nije uzeo većeg maha.
Njezinu nadu dijeli i Vojko Obersnel pa podsjeća na sve ono što Rijeka poduzima kako bi zadržala mlade.
– Gradimo Kampus, podupiremo Sveučilište na razne načine, osnivamo inkubatore i na sve načine promoviramo Rijeku kao jednu novu sveučilišnu i tehnološku aglomeraciju. U Rijeku su se, u kratkom periodu, doselilo više vrsnih znanstvenika povratnika, i to nakon što su u svijetu izgradili vrhunske znanstvene karijere. Svoj su rad odlučili nastaviti upravo na riječkom Sveučilištu iako većina nije iz Rijeke već iz drugih dijelova Hrvatske, napominje Vojko Obersnel.
