RIJEKA – Izbor za novog ravnatelja ili ravnateljicu Muzeja grada Rijeke donio je najnevjerojatniji rasplet: nitko od kandidata koji su se prijavili, a to su: Ema Makarun, Sabrina Žigo i Ivan Mesek, nije prošao na Upravnom vijeću Muzeja i slijedom toga neće biti ni Odluke o imenovanju ravnatelja/ravnateljice

Iako je cijela riječka kulturna javnost očekivala da će aktualni natječaj iznjedriti prijeko potrebnog kandidata ili kandidatkinju za ovu zahtjevnu funkciju uoči pristajanja broda »Galeb« u luku na njegov trajni vez, te iako je na Dnevnom redu sjednice Gradskog vijeća Grada Rijeke zakazane u četvrtak, 13. srpnja, prva točka upravo imenovanje ravnatelja ili ravnateljice, predsjednik Upravnog vijeća Muzeja Petar Petrinić zatražit će da se rečena točka povuče.

To ujedno znači da se agonija (ne)izbora ravnatelja nastavlja i do daljnjega će tu funkciju obnašati v.d. ravnatelja Vinko Ivić.

U Zapisniku 52. sjednice Upravnog vijeća Muzeja grada Rijeke, kojeg smo u posjedu, ne može se naći prevelika drama oko neizbora kandidata, odnosno kandidatkinje. Tamo piše da je na sjednici 5. srpnja bilo prisutno sedmero ljudi: v.d. ravnatelja Vinko Ivić i pravnica Nevija Žigman Rubeša te članovi Upravnog vijeća, predsjednik Petar Petrinić, Marko Medved i Maja Polić u ime Osnivača te Deborah Pustišek Antić i Marija Lazanja Dušević u ime zaposlenika Muzeja.

Suzdržani

Najvažnija točka dnevnog reda bila je Prijedlog Odluke o imenovanju ravnatelja/ravnateljice, a u Zapisniku stoji da je predsjednik Vijeća pozvao ostale članove na raspravu o prijavljenim kandidatima s kojima je u prethodna dva dana obavljen intervju. »Nakon detaljne analize rada i programa sve troje kandidata, pristupilo se javnom glasanju istovremenim dizanjem ruke, sve sukladno odredbi članka 19. Poslovnika o radu Muzejskog vijeća. Glasanje se provelo na način da su na glasanje stavljena tri prijedloga za imenovanje ravnatelja/ravnateljice…« – piše u Zapisniku.

Iako Zapisnik ne precizira o kojim je kandidatima riječ, mi znamo da su se na ponovljeni natječaj prijavile i Sabrina Žigo i Ema Makarun, oko kojih se vodilo najviše prijepora pri posljednjem izboru, budući da je Makarun tada imala gotovo plebiscitarnu podršku zaposlenika Muzeja, i putem Radničkog i putem Stručnog vijeća, dok Žigo nije, no ipak je Žigo bila predložena kao kandidatkinja. To, kako dobro znamo, nije prošlo na Gradskom vijeću te je sve vraćeno na početak.

Iznenađenje je bilo ime Ivana Meseka, varaždinskog umjetnika i političara, a također i ravnatelja Gradskog muzeja Varaždin, no činilo se da je naše inzistiranje na »širenju područja igre« izvan Rijeke urodilo plodom, te je Mesek očito procijenio da ima šanse te se, kako interno doznajemo, za kandidaturu dobro pripremio.

No, ne dovoljno dobro da dobije dovoljnu potporu Upravnog vijeća i prijedlog da postane ravnateljem, jer u Zapisniku iza poziva na raspravu stoji da su se u glasanju baš svi članovi Upravnog vijeća oko baš svih kandidata za ravnatelja, odnosno ravnateljicu, proglasili suzdržanima.

Četvrti put

I iako je zanimljivo tumačenje u Zapisniku zašto su bili suzdržani, koje kao da je prepisano iz naših tekstova o kompleksnosti Muzeja grada Rijeke, ono najzanimljivije moralo se dogoditi između dvaju naznačenih koraka u Zapisniku: poziva na raspravu i samog glasanja.

No vidimo prvo što piše u obrazloženju: »Zbog kompleksnosti situacije po pitanju organizacije rada i djelovanja Muzeja na četirima lokacijama – Palača šećera, Torpedo, Kockica i brod ‘Galeb’ – te unapređenja vidljivosti i otvaranja muzeja prema javnosti, razvoju publike, razvoju marketinškog plana, kadrovskih pitanja, projekata financiranih sredstvima EU fondova te putanja vezanih za programski plan, članovi Upravnog vijeća su se usuglasili u mišljenju da nitko od kandidata nije ponudio sveobuhvatno zadovoljavajuće rješenje.«

Kako rekosmo, najvjerojatnije je najzanimljivije bilo u raspravi, koja mora da je bila burna završivši ozbiljnim prijeporima kad se nije uspjelo doći do kandidata i zasad možemo samo spekulirati oko toga kako se tko od vijećnika opredjeljivao. Pogotovo zato što nam informacije iz Muzeja kažu da kolektiv više ne diše plebiscitarno za Emu Makarun, iako to ne znači da je »prodisao« za Žigo, već da se dijelu kolektiva čini da bi najbolje bilo vanjsko rješenje, u vidu Meseka.

To ujedno znači da je teško reći kako su se opredijelile dvije zaposlenice Muzeja, kao i predstavnici Osnivača, jer njih je troje pa bi, da su glasali unisono, svakako netko bio predložen. Zato jedino možemo gotovo sa sigurnošću utvrditi da su opredjeljenja vjerojatno bila dva naprama dva, a da onaj peti nije htio presuditi.

Kako bilo, izbor ravnatelja Muzeja grada Rijeke ulazi u novu rundu: u relativno kratkom periodu očekuje nas tako i četvrti natječaj.