Umrem li prije nego što se nova Kantrida otvori, ekshumirajte me kako bih ipak mogao biti na njezinom otvorenju. Radikalna, ali ni malo usamljena misao Nerea Matkovića, višedestljetnog navijača Rijeke, privatnog poduzetnika i člana silno propulzivne viber grupe Limes gdje se na dnevnoj razini vrti na desetke, ponekad stotine komentara isključivo vezanih uz aktivnosti HNK Rijeke, karakterizira dan nakon što su sinergično povezani Grad Rijeka odnosno gradonačelnik Marko Filipović, Primorsko-goranska županija i njezin župan Zlatko Komadina te Vlada Republike Hrvatske koju je predstavljao potpredsjednik Oleg Butković te dakako predsjednik HNK Rijeke Damir Mišković predstavili strogo čuvani prijedlog novog izgleda ne samo stadiona Kantrida, nego i prostora uz stadion.

Malo je reći da su nakon toga društvene mreže eksplodirale, a uz oduševljenje koje karakterizira po prilici 80 posto poklonika Rijeke, kao i općenito stanovnika ne samo Grada nego i znatno šireg područja, pa tako i izvan županijskih granica, javilo se i podosta negativnih stavova.

Negativa se dominantno odnosi na izgradnju nebodera koji mijenjanju vizuru tog dijela grada, ali i navike ljudi koji taj dio obale danas koriste na – svoj način.

A o prijedlogu izgradnje stadiona, i mogućeg budućeg izgleda tog dijela Kantride, najvažniji su dakako mišljenja i stavovi – navijača.

Prioritetno dakako onih koji su redovni, višegodišnji pretplatnici na utakmice Rijeke, ljudi koji godišnje osobno realiziraju i po prilici polovicu od ukupnog broja gostovanja Rijeke.

“Uzorak” sa svih tribina

“Uzorak” smo uzeli sa svih tribina, obratili smo se za mišljenje onima kojima je nova Kantrida i namijenjena. Iako je dakako iznošenje “mrežnih stavova” jako rašireno i nadilazi aktualnih 5,3 tisuće pretplatnika, njihovi su stavovi u kontekstu ovog teksta irelevantni jer uistinu je manje bitno što misle oni koji – ne dolaze na utakmice.

Dakako da su mišljenja svih građana, razmišljamo li o samom izgledu ili sadržaju Kantride, važni, no oni će ih moći iznositi na posebnim izjašnjavanjima u okviru mjesnih odbora koji će uskoro uslijediti.

Najdulje je i najbrže, na “prvu loptu”, izjasnio se Nikica Čorak. S obzirom da je riječ o poduzetniku koji je nemali dio svog života proveo radeći u Dubaiju, a jedan od spominjanijih pojmova zadnjih sati je “dubaizacija Kantride”, njegov je stav tim zanimljiviji.

– Iskreno, dakako ovisno o brojnim pokazateljima od cijene koja nam može biti i nedostupna, do kvalitete izgradnje, jako bih volio imati stan u jednom od istaknutih nebodera.

Odmah imam i prijedlog koji upućujem Damiru Miškoviću – bilo bi uputno razraditi plan kako članovima i pretplatnicima s višegodišnjim stažem omogućiti popuste za kupnju stanova, ističe Čorak te nastavlja s zanimljivim razmišljanjima.

“Želim nogometni stadion”

– Što očekujem od stadiona? Da bude nogometni, bez atletskih staza. Oko toga ne želim kompromis, jer je NK Rijeka jedini sport i organizacija u Rijeci koja redovno može privući tisuće i tisuće gledatelja na tribine.

Želim nogometni stadion, ili neka ga ni ne rade. Cjelokupni projekt je FE-NO-ME-NA-LAN. Ne mogu to dovoljno naglasiti. Znam već da će biti puno ljudi koji se neće složiti s ovim mojim viđenjem, ali ja mislim da je to izvanredno za Grad.

Dobit ćemo besplatno stadion, oplemenit će se vizura Grada, kao i ponuda ekskluzivnih nekretnina kojih je vrlo malo na riječkom tržištu.

A razmislimo i što će to donijeti Gradu ubuduće, gdje će se Grad i država pokazati kao ozbiljni i odgovorni partneri za strateške investicije.

I na taj način ih privući još. A “Rijeka”… to će nam biti dodatni vjetar u leđa da klub dignemo na još višu razinu i organizacijski i financijski.

I nadam se da će omogućiti Prezidenteu da nađe investitora i sponzora za dodati još nekoliko desetaka milijuna godišnjem “budgetu” Rijeke.

Mislim da je i dalje neophodno pojašnjavati ljudima da je riječ o privatnoj investiciji. Da Grad Rijeka ne ulaže naše novce u taj projekt.

Čitam komentare na riječkim portalima i ne vjerujem koliki je broj ljudi koji pišu traktate i negativno komentiraju ovaj projekt samo zato što Grad ima pametnijih načina za potrošiti takav novac.

Naravno da ima. Zato ga niti neće trošiti Grad, nego privatni investitori. Svim srcem podržavam ovakav projekt, i to ne samo zato što je vezan uz Kantridu kao stadion NK Rijeke.

Ja ne navijam za stadion, ja navijam za NK Rijeku, tako da ću ja uvijek gledati našu Rijeku kao što to činim godinama i na Rujevici, zaključuje Čorak.

“Meni nit’ smrdi nit’ miriše”

S najglasnije i igračima najpoticajnije “S” tribine, s Armadinog sjevera dolazi nam Mauro Ćiković. Jedan od onih koji ne pripuštaju skoro ni jedno gostovanje, jedan od onih čiji je Rijeka način života.

K tome, Ćiković je jedan od najistaknutijih street art umjetnika zaslužnih za vrlo prepoznatljive murale posvećene navijačima i njihovoj najvećoj ljubavi – Rijeci.

– Da odmah izrazim svoje mišljenje “u glavu”; meni osobno novi stadion na Kantridi nit’ smrdi nit’ miriše. Zahvalan sam što sam proživio dosta godina na legendarnom Zapadu i iz tog perioda života nosim brojna lijepa sjećanja.

Također sam se naslušao i brojnih romantičarskih priča od starijih kolega s tribine o Kantridi 90-ih. Svjestan sam da je novi moderni stadion veliki korak naprijed svakom ozbiljnom klubu, pa tako to od srca želim i našoj HNK Rijeci.

No iz kuta gledanja prosječnog ultrasa, ne padam u neku euforiju oko “povratka na Kantridu” jer mi to neće biti ni blizu onog osjećaja sa starog stadiona iz Portića 3.

Svjestan da su to tempi passati. Izrazito mi je drago da se ulaže u infrastrukturu našeg kluba što će na kraju puno značiti i za razvoj samog grada.

Sam izgled stadiona ne bih komentirao jer je to još daleko od izvedenog stanja, a i, na kraju krajeva, kakav god bio krov, stolice, orijentacija terena, kapacitet… Armada bit će tu, naglašava Ćiković.

“Kada ćemo mi imati nešto takvo”

Selimo se na “centralnu”, na Rujevici to je “Z” tribina. Mišljenje smo zatražili od Petra Kneževića, navijača i s jako velikim brojem gostovanja, tim važnijeg jer dolazi iz – Labina.

Taj energični i apsolutno prepoznatljivo svoj istarski grad broji i najviše navijača Rijeke izvan Primorsko-goranske županije.

– Jako sam zadovoljan prezentacijom i nove Kantride i jedva čekam prvu utakmicu na njoj! Stadion izgleda moderno, komforno, a zadržao je i stijene.

Kako starimo puno nam znači da je sve natkriveno da utakmice možemo gledati normalno, a siguran sam također će takav stadion privući još više gledatelja, posebno djece – novih navijača.

Bio sam na puno europskih stadiona i uvijek sam maštao i pitao se – kada ćemo mi imati nešto takvo. K tome, jer i ja se bavim poduzetništvom, znamo da gradnja ovakvog stadiona bez drugih sadržaja nikome nije isplativa tako da se hotel i neboderi moraju graditi kako bi investitori imali interes za jednu ovakvu kompleksnu investiciju.

Cijelo područje koje će se urediti oko stadiona izgleda mi predivno i vjerujem da će se sve ovo ostvariti i da ćemo u bliskoj budućnosti biti na otvorenju Kantride – šaljem vam i veliki pozdrav iz Labina, zaključio je Knežević.

“Neće biti poznate ograde, mirisa ćevapa…”

Pa opet na “I” tribinu. Malo je reći legenda, malo je reći jedan od najprepoznatljivijih navijača, a malo je reći i to da je Valter Berden i jedan od najdugovječnijih i najduhovitijih obožavatelja Rijeke.

– Najprije, hvala što ste i mene odabrali za mišljenje o ovako važnoj temi. Da, radujem se novom stadionu, novim pobjedama, novom vremenu, iako svako novo vrijeme ide na uštrb uspomena – mada, sjećat ćemo se mi njih dok smo živi.

Na žalost neće biti poznate ograde, mirisa ćevapa, boje tartan staze, a čini mi se ni stijena za koje smo srcem vezani. Ali bit će ljepote doživljaja, posebno za našu djecu i unuke koji će utakmice moći gledati u jednim lakšim i boljim uvjetima.

Za sve treba novac, investitori, vrijeme i strpljenje. Ono što je najvažnije, navijačka strast koju ima i danas čovjek od 60 godina, navijač koji je na Kantridu samostalno, sa zastavom došao s 14 godina, nikad ne nestaje.

Naravno da ću doći i na novu Kantridu, tada možda prvi put kao pretplatnik – penzioner. Veselim se otvorenju, uvijek s istom porukom – “krepat ma ne molat”, poručio je jedinstveni Berden.

“Lepa štorija ako Bog da”

Vrlo blizu njegove pozicije na “I” tribini je i Josip Lazarić, dugi godina važna karika u besprijekornom funkcioniranju pogona INA-e Urinj. I on je jedan od onih koji svoj životni raspored sati kroji prema terminima nastupa Rijeke.

– Ono ča san videl stvarno je lepo, impresivno ostat će steni, pesak, lučica judi će se zaposlit – lepa štorija ako Bog da. Samo, ja san od oneh ki već 50 let prati Rijeku pasal san boga i vraga od kad nas je bilo 200 na Kantride do onda kad nisi mogal kartu kupit.

Zato je najvažneji klub, rezultati i atmosfera pred za vreme i pokle utakmice ča sad hvala Bogu imamo. Inače stadion, krov, fotelji, garaže i neboderi – niš ne znače, direktan je i navijački iskren Lazarić.

Uvijek vjerna B tribina

Na kraju – Teo Francetić, silno strasni navijač Rijeke i hrvatske nogometne reprezentacije s bezbroj gostovanja – takva konstatacija automatski znači da ne propušta baš ni jednu domaću utakmicu – osoba čija obitelj ne treba brinuti o pozicijama njegovog kretanja s obzirom da je super aktivan i na društvenom mrežama. On je pak dio “uvijek vjerne B tribine” koja se na Rujevici nalazi na “zapadu”.

– Oduševljen sam idejom povratka na Kantridu. Neboderi viši od 100 metara mi se ne sviđaju, ali ako je to uvjet gradnje neka budu, mi tako i tako tamo nećemo stanovati…

Vizura stadiona je respektabilna i to bi za Rijeku bio veliki pomak naprijed. Želim da to čim prije krene jer kako ide naša pjesma “Kad mi srce stane kucat – moja duša tad će ostat – na tom mjestu ispod stijena – za sva vremena.. “.

Bastiančić i nono Aldo

Vrlo kratak, ali zato ne manje emociotivan, dapače jako emocionalan i pomalo sjetan bio je u svom odgovoru Sandro Bastiančić.

Glazbenik čije pjesme idu u red nematerijalne kulturne i emotivne baštine Rijeke. Uvijek svoj, jasan u iznošenju stava pa i onda kad je u suprotnosti s mišljenjem većine.

– Moje sudjelovanje u ovoj priči rado ću opisati u samo nekoliko riječi, kao naslov ove fotke: želim na istom mjestu i dalje spajati generacije! Na slici su tata Sandro, Adriano, Sandra i pokojni nono Aldo. Tamo negdje 2009., istaknuo je u lijepoj crtici i fotografiji Bastiančić.

I to je za sada – to. Prezentacija nove Kantride dakako nije konačno rješenje, ali da je krenulo – krenulo je. Za novi stadion Grad nema sredstava, za njegovu ozbiljnu rekonstrukciju ni volje, sve je prepušteno privatnoj inicijativi.

A ona nije Caritas. Želi se s Rujevice natrag na more, dršku sa zastavicom vođe puta ima jedino – Damir Mišković.

Dubajski tip projekta

“Dubajski tip projekta na Kantridi? Apsolutno!!! Bilo je i vrijeme da Rijeka sa svojim prekrasnim položajem i vizurama na sve strane krene u smjeru takvog razvoja.

Hoće li biti previsoki, preveliki ili slično? Neće. Imao sam priliku živjeti u Dubaiju dugi niz godina i u sličnim projektima i to je vrhunski životni stil.

Iskreno, nadam se da će i Delta jednoga dana krenuti u sličnom pravcu. Bah, jasno je kao dan da sad kreće kakofonija otpora ovako nečemu, jer mi Hrvati i Riječani nikad ničim nismo zadovoljni.

Valjda bi neki ljudi htjeli da se ništa ne mijenja i da nitko ništa ne radi, jer će na tome – užasa li – zaraditi. Najbolje da konzerviramo Grad, zabranimo ikakvu promjenu u bilo čemu i da se nastavi ova spirala odumiranja.

Na kraju krajeva, to smo imali dugi niz godina, i gdje nas je dovelo? Ali ne, ekipa je uvijek kontraprotivna. Žale se da se ništa ne dešava, Grad nema love ni za što, ali da ne bi slučajno netko nešto značajno napravio u suradnji s Gradom, jer to je nedopustivo.

Pa oni će zaraditi na tome… A ja neću imati besplatan parking kad budem odlučio ići na kupanje na Kantridu. Ma dajte molim vas… Grad je na samrti.

Ne želimo li da umre, vrijeme je za agresivnu terapiju. Uspiju li bukači zaustaviti projekt, Rijeka nikako nema svijetlu budućnost”, dodaje Čorak.