VIŠKOVO – Nakon dana odgode zbog kiše, kosci i žetelice jučer su se okupili na Nuntarovu u Viškovu »da se ne pozabi«, a u natjecanju u košnji za muškarce i žetvi sa srpom za žene. Već 15 godina Delavska katedra Ustanove »Ivan Matetić Ronjgov« organizira ovo okupljanje po starinsku, a predsjednik Delavske katedre Rajko Srok rekao nam je kako su uvjeti za košnju dobri.

– Iznenadilo nas je što je sunce tako zagrijalo i dosta osušilo travu, tako da se moglo kositi bez problema. Bojali smo se da će biti blato, ali bilo je dobro. Nastavljamo tradiciju, okupimo se, a posebno nam je drago što nas je ove godine malo više, kaže nam Rajko Srok.

Lani je bilo šest kosaca, a ove godine osam, i svaki je dobio svoj komadić koji je trebao pokositi. Najbolju je kvalitetu otkosa postigao Momčilo Bojić, drugi je bio Željko Ćiković, a treći Valter Marčelja. Prvo mjesto donijelo je pobjedniku pršut, drugo mjesto ploh pancete, a treće bocunić vina.

Brkovi i srca trave

– Ovo je tradicija koju slijedimo još od malena. Ja sam iz krajeva gdje se stalno kosilo na ruke, Banjalučanin, ali uklopio sam se među domaće, kako se voli reći. Drago mi je što se okupimo svake godine, uz tradiciju to je i lijepa zabava i druženje. Voljeli bismo jedino da nam se i malo mlađi priključe. Potaknut ćemo ih svakako za iduću godinu, rekao nam je Momčilo Bojić.

U košnji je pak, reći će nam Željko Ćiković, važno postići kvalitetu, da za koscem ne ostaju »brkovi«, a i ne smije se kositi preduboko jer se tada režu »srca« trave pa će trava teže niknuti.

– Uvijek morate biti u raskoraku kad kosite kako biste bili stabilni, a kosa se u rukama drži lagano. Jer, naletit ćete negdje na mravinjak ili neki kamen, a ruka mora biti spremna da u tom trenutku popusti kako se kosa ne bi slomila. I tako idete postupno naprijed za svaki otkos, kaže Željko Ćiković, koji je pokazao i kako valja pripremiti kosu.

– Držalo za kosu treba odabrati prema visini kosca, a sama kosa se priprema tako da se »klepa«, odnosno da se stanji materijal. Klepanjem se oštrica dovede u debljinu žileta, maksimalno koliko se može, a onda se kasnije brusi. Ovisno o tome je li kosa tvrda ili meka, odaberu se i takvi brusevi, reći će nam Ćiković, koji je, kako sam kaže, »matuljska nevesta«.

– Ovo je jedan međuopćinski susret. Uvijek mi je drago podružiti se s ovim ljudima, jer štuju stare užance, zaključit će Željko Ćiković.

Da drevo more rast

Uz kosce, »uhvatili« smo i tri žetelice, pa su tako Ivanka Juretić, Mira Ćuća i Vedrana Saršon s nama podijelile zadovoljstvo što se tradicija nastavlja. Srp u ruke i kreni.

– Po starinski da se očisti, da grmi ne zarastu, da more drevo rast i da bude čisto i uredno, da blago more jist, reći će nam Ivanka Juretić. Mira Ćuća rodom je iz Slavonije i skoro od samih početaka se uključila u ovo događanje Delavske katedre, dolazi najmanje 12 godina.

– Drago mi je doći jer volim običaje, već 45 godina živim tu i prihvatila sam ih. Volimo se podružiti i uživamo. Kako kaže ona poznata, bolje da nestane selo nego običaji, kaže nam Mira Ćuća, dok je Vedrana Saršon poručila kako će nastaviti dolaziti dokle god budu mogle.

Okupljene je došao pozdraviti i čestitati najboljima Denis Mladenić, zamjenik načelnice Općine Viškovo, koji je kazao kako mu je drago što se tradicija nastavlja te poželio da se održi i u sljedećim godinama.