Župnik Sanjin Francetić, restaurator Grzegorz Jan Rodak i konzervator Željko Bistrović / Foto Sergej Drechsler
Nakon sjevernih kapela trebali bi uslijediti i u glavnom brodu, na čijem je svodu niz pukotina koje mogu prouzročiti padanje žbuke
povezane vijesti
Nedavno su nastavljeni konzervatorski i restauratorski radovi u riječkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, Veloj crikvi u Starom gradu, koja je spomenik nulte kategorije te izvanredno važna u riječkoj povijesti jer se ispod nje i Kosog tornja, njezinog zvonika, protežu ostaci ranokršćanske bazilike i vrijedni mozaici, a i zato što je Vela crikva najstarija riječka župna crkva.
O kakvim je zahvatima riječ, danas su na konferenciji za novinare izvijestili konzervator Željko Bistrović, uime Konzervatorskog odjela u Rijeci, te restaurator Grzegorz Jan Rodak i župnik mons. Sanjin Francetić.
Apsida i sakristija
– U ovu crkvu smo značajnija sredstva počeli ulagati 2017. godine, kada smo počeli s restauratorskim radovima u južnom brodu, gdje su restaurirane zidne slike i očišćeni mramorni oltari. No, uvidjeli smo velik problem s krovovima koje smo zato morali ponovo rekonstruirati, tako da je nastavak radova bio – krov južnog broda crkve.
Zatim smo nastavili raditi na krovu iznad apside i sakristije da bismo lani južni brod dovršili. Ove godine izvodimo restauratorske radove u sjevernom brodu s restauratorom Grzegorzom Janom Rodakom i tvrtkom Sinopija.
Ministarstvo kulture je ove godine u Rijeku dalo gotovo 250 tisuća eura, od čega je za ove radove u Veloj crikvi namijenjeno 30 tisuća eura, a od 2017. do danas je gotovo 180 tisuća eura potrošeno za ove radove.
To je kap u moru, jer ovo je velika crkva koja ima još potreba. Treba dovršili restauraciju zidnih slika u srednjem brodu; predstoji nam revizija restauratorskih radova na štukaturama u svetištu; restauracija mramornih oltara koji su samo očišćeni i imaju strukturalne probleme; obnova zvonika koji sada ima i statičke probleme; uređenje lapidarija koji je doživio propadanje.
Konačno, u sjevernoj kapeli sv. Terezije želimo muzeološki postav, gdje bismo voljeli da se vrate i relikvije koje su iz Rijeke odnesene u Italiju, te da se s tim muzeološkim postavom završi opsežna rekonstrukcija i restauracija ove crkve, objasnio je konzervator Bistrović.
Sada se u sjevernoj lađi Vele crikve odvijaju radovi te je zaštitnom ogradom odijeljena od ostatka crkve. Restaurator Rodak rekao je da se na svodovima kapela te lađe nalazi oslik s početka 20. stoljeća, a da su problemi s krovom izazvali dramatičnu štetu na oslicima.
Stabilizacija sloja
– Naš zadatak je stabilizacija nositelja slikanog sloja, i nadomještanje, rekonstrukcija nedostajućih elemenata – kako bi doživljaj kapela bio cjelovit, kao što je to učinjeno u kapelama u južnoj lađi. Sada dovršavamo konsolidaciju, prenosi se crtež, i kroz desetak dana ćemo početi rekonstrukciju.
Pretpostavljam da će do Božića bar dvije kapele biti završene te će se moći uživati u potpuno obnovljenom osliku, uputio je Rodak.
Govoreći o nastavku restauratorskih radova, nakon sjevernih kapela, rekao je, trebali bi uslijediti radovi u glavnom brodu čija je tehnika gradnje drugačija od sjevernih kapela.
– Ovdje je problem drugačiji. Bočne kapele su zidane od cigle, a središnji brod ima drvene revenate na koje su zakucane štukete te je na to navučena žbuka. Na svodu središnjeg broda je niz pukotina koje mogu prouzročiti padanje žbuke i prašine.
Pretpostavljam da bi sljedeći korak trebala biti imobilizacija tih fragmenata tako da spriječimo otpadanje žbuke. Plan je završiti restauratorske radove u sjevernim kapelama do početka 2025. godine, i predati na korištenje siguran prostor, objasnio je Rodak.
Početak agonije
Mons. Francetić je podsjetio da je »agonija« ove crkve počela 90-ih godina prošlog stoljeća s iskapanjima u neposrednoj blizini crkve, gdje su sada nova zgrada i podzemna garaža. Podsjetio je da su se pojavile pukotine na stropovima i počeli otpadati dijelovi štukature, te da je tada postavljena zaštitna skela po cijeloj crkvi i da su izvedeni radovi na učvršćivanju temelja crkve i zvonika.
– Tada je preusmjeren i vodotok Lešnjaka, i mislilo se da će se time popraviti situacija u crkvi, ali se pokazalo drugačije. Time je oštećen i sam zvonik, koji je isto stalno pod nadzorom. Pojavljuju se neke pukotine, ali kod starih zgrada, kao što su ova crkva, zvonik i druge stare zgrade, to se često događa.
Želimo biti na raspolaganju vjernicima, ovdje se svakodnevno velik broj ljudi dolazi pomoliti, dolazi i velik broj turista, i želimo ljudima omogućiti da vide bogatstvo ove crkve.
Ali sve to skupa ima određene zahtjeve, trebamo imati osobe koje će ovdje dežurati, trebaju i ovlašteni vodiči koji mogu o crkvi govoriti na primjeren način, poručio je mons. Francetić, dodavši da je jedanaest oltara u toj crkvi dokaz snage grada Rijeke u 17. i 18. stoljeću.
Objasnio je da crkva neće biti zatvorena ako zbog radova bude potrebno zatvoriti središnju lađu, već da će se tada ulaziti sa strane.
– Crkva je nekada nedjeljom bila dupkom puna, ali sada više nema toliko ljudi. Zbog smanjenog broja stanovništva u centru grada, smanjen je i broj vjernika, te to utječe i na prihode župe pa ona može crkvu i njezin zvonik obnavljati samo uz pomoć institucija, državnih i lokalnih, rekao je Francetić.
O zvoniku crkve, Kosom tornju, rekao je da ga nije moguće staviti u funkciju turizma jer tehnički nije izvedivo da u njega ulaze posjetitelji i dođu do vrha.
Obnova potrebna i kapeli sv. Fabijana i Sebastijana
Župnik Sanjin Francetić naglasio je da obnovu treba i kapela sv. Fabijana i Sebastijana u Starom gradu.
– Za nju je izrađen projekt za osnovne popravke: sanaciju pročelja, uređenje oltara ispod kojega propada temelj i uređenje poda na koru, rekao je.
Lapidariju nedostaje nadstrešnica
Najavljujući i uređenje lapidarija u dvorištu crkve, koji će biti i u službi turizma, mons. Sanjin Francetić istaknuo je da je nedovršen jer mu nedostaje nadstrešnica.
– Ploče u lapidariju svjedočanstvo su o građanima stare Rijeke. Iako je većina preklesana 1725. i 1726. godine, jedna je još uvijek sačuvana te ima posebno značenje za grad jer je pisana na dijalektu riječkog puka, fijumanskom dijalektu, a datira iz 1665. godine.
Jednako su važne nadgrobne ploče obitelji Orlando – donatora glavnog oltara crkve, sažeo je mons. Francetić, izrazivši nadu da će institucije i dalje moći pomoći u obnovi riječke Vele crikve.