U sklopu Mediteranskih teoloških susreta (MTS), što ih na inicijativu riječkog nadbiskupa Mate Uzinića treću godinu za redom organizira i u Lovranu održava Riječka nadbiskupija – u Nadbiskupskom ordinarijatu u Rijeci održana je tribina posvećena ovogodišnjoj temi Susreta: “Kršćanstvo i islam: u službi bratstva u podijeljenom svijetu”.

Ta aktualna tema nije okupila samo studente različitih teoloških učilišta iz Hrvatske, BiH, Srbije, Njemačke, Austrije i Grčke, koji su sudionici ovogodišnjeg MTS-a, već i zainteresirane građane, a izlagali su predavači na MTS-u, moglo bi se reći iznijevši sažetak svojih lovranskih izlaganja i rasprava.

Panelisti su dakle bili: Tomislav Kovač, profesor fundamentalne teologije i pročelnik Katedre fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, Ulrich Schmiedel, profesor globalnog kršćanstva na Sveučilištu Lund u Švedskoj, Zilka Spahić-Šiljak, profesorica rodnih studija Sveučilišta u Sarajevu, Benjamin Idriz, imam Islamske zajednice Penzberg u Njemačkoj i s. Nathalie Becquart, dotajnica Biskupske sinode.

Gdje stojimo danas?

– Kršćanstvo i islam su ne samo dvije religije, nego i dvije civilizacije i dva načina razmišljanja, te su od samoga početka u nekoj međusobnoj napetosti.

U prošlosti je bilo puno loših iskustava, a sve to obilježava mentalitet i muslimana i kršćana, Europljana. To u mnogočemu ograničava naše susrete, dijalog, naše poimanje istine, naše poimanje identiteta u Europi i našeg osobnog.

Iz te perspektive, gdje stojimo danas na području dijaloga kršćana i muslimana? Mislim da danas stojimo puno bolje, puno se pozitivnih promjena dogodilo, pa i ovakvi susreti kao što je MTS doprinos su tome i u Hrvatskoj i u regiji, pa i u Europi.

Dijalog je potreban zato što sve više muslimana živi u Europi, zato što se muslimani često puta osjećaju neprihvaćenima u Europi, i od kršćana, a opet muslimani često puta ne shvaćaju da i kršćani imaju poteškoća u razumijevanju što je to islam.

S dijalogom stojimo puno bolje, no puno je izazova pred nama, ali sam optimističan, izložio je među ostalim prof. Kovač.

Prof. Schmiedel rekao je da u EU danas živi oko 32 milijuna muslimana, što je oko šest posto ukupnog stanovništva.

– Ako se nastave sadašnji trendovi do 2050. godine broj muslimana u svijetu mogao bi biti veći od broja kršćana. Trebamo li se mi kao kršćani bojati muslimana?

Ne, nemamo razloga bojati se. Strah imamo zato što imamo dugu povijest antagonizma između kršćana i muslimana, rekao je uz šire obrazloženje prof. Schmiedel poručivši da umjesto teorija zavjera treba gledati što je zajedničko kršćanima i muslimanima, što možemo naučiti od drugih.

Bogatstvo, a ne prijetnja

Imam Idriz naglasio je da drugoga treba gledati kao bogatstvo, a ne kao prijetnju.

– Muslimani nisu novi fenomen u Europi, Europa je uvijek bila muslimanska i kršćanska. Europa može biti svjetski faktor ukoliko i dalje bude nastavila putem dijaloga i različitosti – tako da jedni druge gledamo kao bogatstvo.

Od 2015. godine do danas nekoliko stotina tisuća muslimana iz Afganistana, Sirije, Iraka i iz drugih zemlja nisu krenuli put Saudijske Arabije i drugih muslimanskih zemalja nego put Europe.

Taj put su izabrali zato što su vrijednosti koje ima Europa muslimanske. Kada teolozi imami govore o muslimanskim vrijednostima svojim sugrađanima, kada govore o pravdi, o zakonu, o jednakosti ljudi, kada govore o tim demokratskim vrijednostima, onda građani pitaju: gdje su te vrijednosti na zemlji, u praksi.

Kada ta praksa nedostaje, onda traže zemlju u kojoj se te vrijednosti prakticiraju. Jedno istraživanje od prije pet godina pokazalo je da se islamske vrijednosti (socijalna pravda, jednakost spolova) najviše prakticira u europskim zemljama, na prvom mjestu skandinavskim.

Ako je demokracija ljudska prava, sloboda religija, sloboda govora – onda sve to možemo naći u Kuranu. Zato su učenjaci govorili: tamo gdje te vrijednosti implementiraju – tamo je islam; tamo gdje one nedostaju – tamo nedostaje islam, analizirao je imam Idriz.

Govoreći o rodnoj ideologiji, prof. Spahić-Šiljak iznijela je stav da se vjerske zajednice trebaju baviti rodnom ideologijom zajedno sa znanošću.

– To nam je potrebno kao analitička kategorija da bismo bolje sagledali neravnotežu moći koja postoji i u crkvama i u društvu općenito, gdje su žene marginalizirane.

Kao i manjine koje su marginalizirane, glasovi žena nisu uključeni u izradu politika i u rasprave ozbiljnih pitanja u društvu. U sekularnom i u vjerskom vidimo samo muške figure, žene su zanemarene. Zato nam je svima važna rodna ravnopravnost, poručila je među ostalim.

Živjeti u skladu, zajedništvu i jednakosti

Redovnica s. Nathalie Becquart, stručnjakinja za sinodalnost je kao podtajnica Biskupske sinode dio glavnog savjetodavnog tijela papi Franji te je na panelu izlagala o sinodalnosti.

– Sinodalnost je put da nađemo načine i procese da se čuje glas svakoga, a osobito onih koji su siromašni, najviše marginalizirani.

Znamo da ćemo uvijek biti bolji kroz proces slušanja svakoga. Ključna riječ kojom se može opisati sinodu je – zajedništvo. Vizija sinodalnosti je ustvari vizija reciprociteta, uzajamnosti.

Svi ljudi su ravnopravni i svi trebamo davati i primati. Kada to budemo doživjeli postajat ćemo sve više sinodalna Crkva u kojoj ćemo živjeti činjenicu da smo svi braća i sestre, kao ljudska bića, kao krštenici ako smo pripadnici Crkve, i ako zajednički razlučujemo donosit ćemo bolje odluke, objasnila je.

U predavanju koje je održala ranije u Lovranu istaknula je da je Crkva pozvana hoditi sa svima, s cijelim čovječanstvom, da je sinoda način da se pokaže da svi ljudi imaju jednako dostojanstvo – poziv čovječanstvu: živjeti u skladu, zajedništvu i jednakosti.