S temom “Crkva ili sekta: između otvorenosti i ekskluzivnosti” u Nadbiskupijskom domu u Rijeci održana je javna tribina na kojoj su govorili predavači s ovogodišnjih Mediteranskih teoloških susreta koje za studente teologije organizira Riječka nadbiskupija.

Timothy Radcliffe katolički svećenik, dominikac, poglavar Dominikanskog reda od 1992. do 2001. godine, Hans-Peter Grosshans, ravnatelj Instituta za ekumensku teologiju na Fakultetu za protestantsku teologiju Sveučilišta u Münsteru, Davor Džalto profesor religije i demokracije na Odjelu za Studij istočnog kršćanstva na University College u Stockholmu te Jadranka Rebeka Anić znanstvena savjetnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Split, progovorili su o navedenoj temi, svatko iz svoje perspektive.

Identitet katolika

Timothy Radcliffe govorio je o identitetu katolika te naglasio riječi iz 1. Ivanove poslanice, u kojoj se Ivan zajednici obraća riječima “Ljubljeni, sad smo djeca Božja, i još se ne pokaza, što ćemo biti”.

– To je jedan od mojih najdražih citata. Identitet nam je dan kao katolicima u onome što vjerujemo, ali mi u isto vrijeme moramo tražiti i otkrivati svoj identitet.

Identitet koji imamo i identitet koji istražujemo ne bi trebali biti u konfliktu, oba nam trebaju, kazao je Radcliffe.

Dodaje kako je živio s braćom dominikancima iz Afrike i Azije te su oni imali drugačiji pogled na identitet od onoga koji dominira u Zapadnom svijetu, a za kojeg Radcliffe kaže da je naglašeno individualistički.

– Moja braća bi često znala reći, ja sam takav kakav jesam, jer smo mi zajedno takvi. Mislim da je važan dio dijaloga u Crkvi imati različita shvaćanja što znači biti “ja”.

I mislim da je to što moja afrička braća kažu “ja jesam jer mi jesmo”, vrlo privlačno shvaćanje koje nas poziva na razmišljanje. No, moramo još razgovarati o tome što znači da mi jesmo, kazao je Radcliffe.

O Crkvi i sekti

Hans-Peter Grosshans govorio je o terminima Crkve i sekte.

– Mislim da riječ “sekta” svih asocira na neke lude gurue koji pokušavaju privući ljudi da se pridruže njihovoj grupi, učine ih ovisnima i da tako izgube slobodu.

To je skoro kriminalna aktivnost i u tom smislu radi se o sekti. No, ako govorimo u crkvenom smislu i manjinskim zajednicama, mislim da riječ sekta nije nimalo korisna.

U sociologiji religije kao sekte su proučavane manje crkvene zajednice koje su u svojim životima i shvaćanjima stavile naglasak na jedan dio Evanđelja.

Na primjer, menoniti su velik naglasak stavili na odbacivanje nasilja. Tako da mislim da se u tom slučaju prije radi o Crkvi nego o sekti, kazao je Grosshans.

O anarhiji i Božjem Kraljevstvu

Davor Džalto govorio je o odnosu anarhije i Božjeg Kraljevstva, što je i naslov njegove knjige iz 2021. godine: “Anarchy and the Kingdom of God: From Eschatology to Orthodox Political Theology and Back”.

Ističe da je anarhizam termin iz društveno-političkog rječnika, no koji se u prenesenom značenju može koristiti i u teologiji.

– Trebamo napraviti distinkciju između anarhizma i terorizma. Sigurno da postoje ljudi koji se sebe smatrali anarhistima, no zbog njegovih ih je djela bolje nazivati teroristima.

No, to nije bila glavna struja anarhističke misli. Glavna struja anarhističke misli govori da bismo trebali dekonstruirati institucije, ideologije i načine pomoću koji se provodi nasilje. A ako anarhizam “posudimo” i koristimo u teološkom rječniku, on ondje ima drugu svrhu.

Zadržati tenziju između eshatološke perspektive koja nema nikakve veze s nasiljem i opresijom, ali i crkvenim formama organizacije.

Tako da budemo svjesni te tenzije, ali u isto vrijeme prihvatimo paradoks da trebamo te institucije, rekao je Džalto zaključujući da kršćani trebaju biti svjesni da nema sretnog završetka na ovome svijetu, već da se uzdaju u Kraljevstvo Božje.