U sklopu projekta »Povijest, Povijest umjetnosti, Talijanistika, Germanistika – razvoj, unapređenje i provedba stručne prakse (PerPeTuUm aGile)« na riječkom je Filozofskom fakultetu održana »Edukacija poslodavaca sa svrhom poticanja uključivanja ranjivih skupina u programa stručne prakse« s ciljem informiranja i osvješćivanja važnosti uključivosti osoba s invaliditetom, kao i njihove ravnopravnosti te jednakih mogućnosti.

Kako je kazala savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Branka Meić Salie, iako je dosta prošlo od potpisivanja Konvencije o pravima osoba s invaliditetom još uvijek trebamo govoriti o tome tko su zapravo osobe s invaliditetom, jer u našem društvu je još uvijek nepoznata činjenica da su to i osobe s tzv. nevidljivim invaliditetom, osobe s intelektualnim i psihičkim teškoćama, koje su također nositelji prava na obrazovanje i na rad, kao i prava na prilagodbu koja se tiču načina rada; primjerice da im se omogući rad u skraćenom radnom vremenu i da se tako iskoristi njihov radni potencijal.

– Iako su svima puna usta prava, jer svi kažu da ne diskriminiraju, da ne žele isključiti, ipak, kad konkretno treba napraviti neki iskorak, uključiti neku osobu i prilagoditi joj što, recimo raspored, zamijeniti smjene i slično, tu se događaju veliki nesporazumi, nerazumijevanje i otpor na svim razinama i to je nešto na čemu treba puno raditi, ističe Meić Salie.

Mogućnosti i prava osoba s invaliditetom u Hrvatskoj razlikuju se od mogućnosti i prava iste skupine u zapadnim zemljama. Invaliditet se, pojasnila je, u zapadnim zemljama, gleda kroz pitanje različitosti (diversity), tako da se nastoji promovirati i druge skupine u društvu koje su u riziku od diskriminacije i suočeni s isključivanjem i teškoćama, odnosno njihovo uključivanje u rad kroz postotke, pa je pitanje prestiža kompanije da prikažu koliko su uključili različite, jer to daje prednost kompaniji.

– Ako imate predstavnike različitih kategorija stanovništva, znači da ćete moći bolje prodati proizvod jer će vaš zaposlenik bolje razumjeti tu ciljanu skupinu, ako i on sam dolazi iz nje. Ono što ističemo kao primjer i praksu, jest da poslodavci odmah kod raspisivanja oglasa za posao naglase da su otvoreni i za osobe s invaliditetom, jer u Velikoj Britaniji, primjerice, uz oglas stoji i da se osoba s invaliditetom i teškoćom može javiti na natječaj, govori Seić Melić.

Kvotnost kod zapošljavanja osoba s invaliditetom i kažnjavanja poslodavaca zbog toga možda nije dobro rješenje, smatra, već bi bolje rješenje bilo da na drugi način zaposle osobe s invaliditetom. Najviše bi pomogla fleksibilizacija, pogotovo danas kad se radna mjesta i samo tržište rada reformiraju, jer je sada u većoj mjeri prihvaćen rad na daljinu, što može biti prednost za mnoge.

– S takvim razvojem tržišta rada će biti više mogućnosti da se osobe s invaliditetom u većoj mjeri nego što je to do sad bio slučaj mogu uključiti, tako da nema onog »jednoobraznog« – ili osam sati, ili ne možes raditi. Optimistična sam glede promjena koje nas očekuju jer vjerujem da će donijeti nešto dobro za sve osobe s invaliditetom, no i oni sami moraju biti aktivni, moraju se informirati, moraju učiti o novim tehnologijama i procesima kako bi bili konkurentni na tržištu rada, zaključuje savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.